Ne dolaze na posao, a primaju platu, čak i dok su u zatvoru!
Autor: impulsportal.net
Mladen Panić (25), sin direktora Sektora za vuču vozova u Željeznicma RS, sedam i po mjeseci je u ovom preduzeću bio “zaposlen” i uredno primao platu, iako na posao nije dolazio, a nije ni mogao dolaziti, jer je sve to vrijeme bio – u zatvoru. Dok je Mladen služio kaznu, zato što je skrivio saobraćajnu nesreću u kojoj je jedan mladić poginuo, na poslu ga je “pokrivao” i jedno vrijeme mu čak uredno pisao “osmice” u šihtericu, njegov kum i šef Mirko Ostojić. Ostojića je, opet, pokrivao njegov šef, a Mladenov otac, direktor sektora Novo Ostojić.
Ovaj skandal, koji je nedavno otkrio Centar za istraživačko novinarstvo CIN, samo je potvrda prakse koja u Željeznicama RS funkcioniše već godinama: da u ŽRS ima na desetine, a možda i stotine radnika, koji se godinama vode kao zaposleni, a na posao ne dolaze, odavno je javna tajna.
I sve bi to bilo u redu da je u pitanju privatna firma i da vlasnik te firme troši svoj sopstveni novac na plate fantomskim radnicima. Ali, nije tako. Željenice RS su akcionarsko društvo u gotovo stoodstotnom vlasništvu Republike Srpske i najveći gubitaš u Srpskoj, sa više od 115 miliona KM akumuliranog gubitka. Svake godine poreski obveznici RS iz budžeta Željeznici daju 25 miliona KM subvencije. I to nije sve. Građani otplaćuju i milionske kredite ovog gubitaša, a dobar dio tog novca ide na “peglanje” minusa nastalih upravo zbog – viška radnika. Sa maksimalnih 3.600 zaposlenih, broj radnika ŽRS je u poslednjih nekoliko mjeseci sveden na oko 2.400, ali i taj “podvig” je plaćen s leđa građana RS. Naime, smanjenje broja radnika dio je procesa restrukturiranja Željeznica RS, a za to restrukturiranje uzet je kredit od Svjetske banke u iznosu od 100 miliona KM. Taj će kredit u naredne 32 godine vraćati Željeznice RS, odnosno budžet RS, što će reći, opet, građani RS.
Da je slučaj Panić, s početka naše priče, samo jedan od mnogih, potvrdio je pred kamerom lično Novo Panić, direktor sektora i otac radnika – zatvorenika.
– Ovakvih situacija je, vjerovatno, bilo i prije u Žljeznicama RS, samo što je ovaj slučaj sad izašao na vidjelo – rekao je Panić stariji. U prevodu: mnogi su varali, ali nas su, eto, uhvatili!
I izvršni direktor Poslova za operacije ŽRS, Dragan Subašić, javno je rekao da “takvih ima dosta!” I sindikalci su to ponavljali godinama. I šta? Ništa.
Donedavni generalni direktor Žlejznica RS Dragan Savanović, koji se nakon smjene samo pomjerio u susjednu kancelariju, u fotelju pomoćnika generalnog, iz koje, kako tvrde neki poznavaoci prilika, i danas “vuče konce”, čitav ovaj problem svodi na odnose “ja tebi – ti meni” na nivou šefova službi i sektora. Ipak, dovoljno je samo malo zaviriti u istoriju Željeznica RS i sabrati dva i dva, pa shvatiti da problem traje decenijama i da je kreiran s vrha – takoreći kao poslovna politika Željeznica RS. Broj zaposlenih u ŽRS je godinama rastao, direktori i patije na vlasti su od toga imali korist, ali za svu tu armiju zaposenih, nije bilo lako naći istinskog posla.
Potvrdio je to i Sreten Telebak, generalni direktor Željeznica RS od 2001. do 2006. godine. Za njegovog mandata broj zaposlenih u ŽRS je prvi put dostigao cifru od 3.600 radnika.
-Među njima je bilo i oko hiljadu izbjeglica i ratnih vojnih invalida, koji nisu dolazili na posao, ali su primali minimlnu platu. Ko god je zakukao da mu fali godinu – dvije do penzije, primili smo ga– rekao je ranije Telebak i dodao da je “sve bilo po zakonu” i da je u redu što je je željeznica u njegovo doba bila ne samo preduzeće, nego i “socijalna ustanova”.
Telebak je jedini generalni direktor Željeznica RS, koji je završio u zatvoru, ali ne zbog fantomskog zapošljavanja, nego zbog zloupotrebe službenog položaja teškog 260.000 KM. Telebak je tvrdio da je taj sudski proces bio politički motivisan. Njegov saradnik, koji je priznao krivicu i pristao da bude ključni svjedok u procesu, izvršio je samoubistvo.
Kupovinu socijalnog mira prekomjernim zapošljavanjem u Željeznicama nastavili su i Telebakovi nasljednici. Partije, koje su ih postavljale na direktorske pozicije, koristile su to zapošljavanje kao rezervoar glasova na izborima. Tako je Stojan Lazarević (SNSD), 2006. godine, nakon samo nekoliko mjeseci na direktorskoj poziciji u Željeznicama, osvojio za svoju stranku oko 8.000 glasova.
Njegov tada partijski drug Petko Stanojević je bio direktor Željeznica RS od 2007. do 2010. godine i za to vrijeme je broj zaposlenih doveo do rekordnih 3.660 radnika. Iz direktorske je uskočio pravo u poslaničku fotelju. Sebi i svojoj stranci je donio skoro 10.000 glasova. Za njegovog mandata se pričalo da je “na posao u Željeznice primao čitava sela”.
Nakon svega aktuelni v.d. generalnog direktora Željeznica RS, Zoran Ilinčić ne spori da u ŽRS ima radnika koji ne dolaze na posao a primaju platu, ali na pitanje koliko je takvih odgovora da ne zna, jer da zna, tvrdi “kaznio bi i njih i one koji im to omogućavaju”. Ipak, bar za sada, otac i sin Panić, koji su uhvaćeni u prevari, nisu kažnjeni. Oni “koji su im to omogućili” dobili su “žestoke” kazne: jedan pismenu opomenu, a drugi odbijanje po deset odsto od dvije plate!
A direktor poziva radnike da vade kestenje iz vatre.
– Ne mogu vjerovati da gledaju kako njihov kolega ne dolazi na posao i tako vara i preduzeće i druge radnike, a da to ne prijave – poručio je Ilinčić.
E, ne mogu ni građani RS vjerovati na šta bacaju svoj novac i kakve sitne i krupne uhljebe vuku na svojim leđima!