Kompanija dužna preko 40 miliona maraka. Sva imovina pod hipotekama. Radnici ne mogu naplatiti neisplaćene plate. Bivši vlasnik i miljenik vlasti uživa u Majami Biču
Autor: impulsportal.net
Uzalud su bivši radnici “Farmalanda” nedavno, uz asistenciju sudske policije, ulazili u krug ovog preduzeća u namjeri da na osnovu sudskog rješenja naplate oko 300.000 konvertibilnih maraka svojih potraživanja.
To dugovanje je među najmanjim stavkama na podugačkom spisku dugovanja “Farmalanda” koja u zbiru iznose najmanje 40 miliona konvertibilnih maraka (KM).
Na ime ove firme podignuti su brojni krediti, koji uglavnom nisu vraćani.
Imovina ove, nekada perspektivne, govedarske farme je od ranije blokirana u više postupaka zbog neizmirenih dugovanja i stavljena pod hipoteku, tako da za radnike nije ostalo ništa.
Uprkos tome, Poreska uprava Republike Srpske nema namjeru proglasiti stečaj nad ovom firmom. Tvrde da stečaj “nije rješenje”, jer je “naplativost potraživanja u tom slučaju mala”. Priča o tome kako je “posao vijeka”, kako su ga predstavnici vlasti i njihovi poslovni partneri predstavljali, postao pljačka desetina miliona maraka u kojoj su sudjelovale institucije ovog entiteta, počinje 2005. godine.
Tada je govedarsku farmu u Novoj Topoli privatizovala kompanija “Farmaland LLC”, registrovana u Vajomingu (USA). Ova kompanija, za koju postoje tvrdnje da je samo fiktivno registrovana na čelu sa izvjesnim Draganom Vasiljevićem kao većinskim vlasnikom, došla je u posjed nekada perspektivne farme za “čitavih” deset hiljada konvertibilnih maraka.
Od bajke do horora
Lijepu priču je trebalo malo i “pogurati”, naravno, finansijski i, naravno, sredstvima RS raznim podsticajima i kreditima Investiciono-razvojne banke (IRB), te uz nesebičnu podršku “Robnih rezervi RS”. Ubrzo se ispostavilo da Dragan Vasiljević, do tada široj javnosti nepoznat, i te kako visoko kotira u društvu nekadašnjeg premijera Milorada Dodika, s kojim će čak i putovati u zvanične posjete, valjda kao predstavnik “privrednog čuda u RS”.
Čuda je zaista i bilo, s obzirom da je nakon desetina miliona sredstava upumpanih u „Farmaland“ ova firma po raznim osnovama proizvela astronomska dugovanja, dok je njena vrijednost srozana na četiri miliona maraka.
RS je, između ostalog, “Farmalandu” dala pod koncesiju oko 3000 hektara obradivog zemljišta. IRB je kupovinom obveznica ove firme, očito bez pokrića, dala 2,5 miliona maraka, dok su na ime podsticaja iz budžeta RS na račun “Farmalanda” prispjela dva kredita od 17,8 miliona maraka.
Kredit od tri miliona maraka “Farmalandu” je odobren preko Banke Srpske (koje takođe više nema), dok je kredit od 14,8 miliona odobrio IRB bez posrednika.
Osim toga, samo od Hypo-Alpe-Adria-Banke podignuto je 14 miliona maraka kredita, a Unicredit banka je dala tri miliona KM.
Opelješene Robne rezerve
Robne rezerve RS i “Farmaland” su 2009. godine potpisali Ugovor o poslovnoj saradnji, a predmet ugovora je uvoz i nabavka 1000 krava (steonih holštajn fizijskih junica). Ugovor je potpisan nakon što je Vlada RS usvojila zaključak (3. septembra 2009. godine) o uvozu 500 steonih junica. “Farmaland” je dobio obavezu da ove junice čuva u korist Robnih rezervi, kao i da obnavlja grla. Tako je bar precizirano ugovorom.
Robne rezerve su za 500 krava platile 2.150.000 KM. Preostalih 500 krava nije nabavljeno, čime je ugovor u startu prekršen.
Ugovor je predviđao i da “Farmaland” svake godine Robnim rezervama isporuči podmladak osnovnog stada, tačnije 180 teladi.
Sav prihod i sredstva ostvarena od proizvodnje, mlijeka, kože, stajnjaka, ustupljen je “Farmalandu” kao pokriće za čuvanje i brigu o stočnom fondu.
Ovom preduzeću su ustupljene i muzne krave iz fonda Robnih rezervi, međutim Vasiljević je određeni broj ovih krava prodao, iako nisu bile u vlasništvu “Farmalanda”.
U godišnjim izvještajima, koje je “Farmaland” na osnovu ovog ugovora upućivao Robnim rezervama, nema ni riječi o teladi. Po svemu sudeći, nije ih ni bilo.
Bez obzira na sve navedeno, Robne rezerve su nastavile saradnju sa Vasiljevićevom firmom, opet na svoju štetu.
Ovo javno preduzeće je sa “Farmalandom” sklopilo i ugovor o pozajmici žita na osnovu koga je na toj govedarskoj farmi uskladišteno 5000 tona pšenice. Prema pouzdanim informacijama, samo manji dio pšenice je utrošen za ishranu krava. Svjedoci tome su brojni bivši radnici ovog preduzeća. Ostatak pšenice je rasprodat.
Kad Vlada RS časti
Na ime direktnih poreza, dugovanja prelaze 600.000 KM, a indirektnih čak 790.000 KM.
U 2015. godini je na ime premija za mlijeko resorno ministarstvo “Farmalandu” isplatilo 1.753.000 KM.
Iako su krave lipsavale od gladi, “Farmaland” je samo za decembar 2015. dobio 48.000 KM na ime premije za mlijeko, navodno, za proizvodnju 5300 litara mlijeka dnevno. Tada su, bar zvanično, imali 1000 muznih krava, pa ispada da je “Farmalandova” krava davala nešto malo više od pet litara mlijeka dnevno što je tri puta manje od prosjeka za krave muzare.
Iako je po isteku Ugovora o poslovnoj saradnji, koji je važio do avgusta 2015. godine, bilo jasno da nijedna obaveza prema Robnim rezervama nije ispunjana i da je zbog toga ovo javno preduzeće zabilježilo velike gubitke, ugovor je produžen na još godinu dana.
Ovu odluku je donio Nadzorni odbor Robnih rezervi uz prethodno pribavljenu saglasnost Ministarstva poljoprivrede.
Rezultat ove “poslovne saradnje” je više nego očigledan. Već 2016. godine fotografije krava, uginulih od gladi, koje su preplavile medije, ličile su na prizore iz horor filmova. Na farmu je ubrzo stavljen katanac, a danas u njenom krugu nema nikoga, osim portira. Od priče da će u Novu Topolu doći novi investitor iz Kine, koja je mjesecima oglašavana na sva zvona, očito ništa nema.
Propale su i Robne rezerve u kojima je proglašen stečaj.
U akciji “spašavanja” ove firme, IRB je iz dva fonda IRB-a za dokapitalizaciju “Farmalanda” izdvojio dodatnih 1,6 miliona maraka.
Spasa, međutim, nije bilo. Spasio se jedino Dragan Vasiljević, koji u svojoj vili u Majami Biču, prema pouzdanim informacijama, uživa plodove za njega uspješne saradnje sa vlastima Republike Srpske.