Iz dnevnika jednog Banjalučanina – Nova godina, fudbal, petarde…

I nije problem što “pucaju” ovakve ankete (valja popuniti program), nego je zaj**ano što po nama iz svih rapoloživih “oruđa” i “oružja” pucaju političari?! U tri smjene, “ubiše” sa tv-ekrana, ubiše sa pričom o “boljem životu” koji nas valjda čeka, čim otkuca ponoć?! Može biti, ali po svemu sudeći neće biti ništa, jer, po svemu sudeći, svakoga dana (godine) u svakom pogledu sve više “napredujemo” ka donjem dijelu tabele, sa izuzetno lošom gol razlikom i malim šansama da se u proljetnom dijelu prvenstva nekako izvučemo iz zone ispadanja.

Piše: Zoran Studenac – Vrbaslija

Dragi moj dnevniče,

Bliži se kraj ove 2016. godine, neko reče “protestne”, ali ne vidjeh bilo kakve koristi od tih “protesta”. “Listajući” tv-kanale, neizbježne ankete: izgleda da se većina novinara i smimatelja dobro “skršila” dok su izvukli odgovore “ne znam”, “nemam pojma”, “po čemu… po ničemu”, “gdje ste to našli da pitate”, itd. itd… manji “presjek” odgovora na ofucano, od upotrebe pitanje pitanje “po čemu pamtite ovu godinu”. Svakoga ko od  novinarstva ima redovno ispijanje kafe u redakciji (nažalost, takvih je sve više i više), vjerovatno hvata panika kada dođe urednik sa nalogom: “Hajde, molim te napravi malu anketicu o tome kako je prošla ova godina, znaš ono po čemu će je građani pamtiti… Ubaci nekoliko različitih izjava, malo snimi kadrova… I to je to..” …I odšeta prema uredničkim odajama… Baš ga briga što je ovome ili ovoj prisjela kafa… Možda je još “zajebanija” (da ne kažem priglupa) anketa “gdje će te i kako dočekati Novu godinu” jer medijski mogu “natrčati” na umirovljenika kome je od penzije ostalo “žita” dva-tri dana za hljeba ili bivšeg direktora nekada uspješne firme kako “kopa” po kontejneru. Jasno je da su njihove proslave novih godina odavno smještene u istoriju, ali će se novinarskom junoši djevojka, izmedju 25 i 30 godina “ispovjediti” da će “najvjerovatnije, ostati kući za Novu godinu, otvoriti bocu… jer se dečku nigdje ne izlazi…”  I tako će ovaj mladac i dalje  hodati gradom, tražiti “priču” koje nema, zapitkivati sam sebe zašto su njegovi roditelji nekada onako “ludo” slavili “najluđu noć”.

Moj dnevniče,

I nije problem što “pucaju” ovakve ankete (valja popuniti program), nego je zajebano što po nama iz svih rapoloživih “oruđa” i “oružja” pucaju političari?! U tri smjene, “ubiše” sa tv-ekrana, ubiše sa pričom o “boljem životu” koji nas valjda čeka, čim otkuca ponoć?! Može biti, ali po svemu sudeći neće biti ništa, jer, po svemu sudeći, svakoga dana (godine) u svakom pogledu sve više “napredujemo” ka donjem dijelu tabele; sa izuzetno lošom gol – razlikom i malim šansama da se u proljetnom dijelu prvenstva nekako izvučemo iz zone ispadanja. Niko od televizijskih “glasnogovornika” ne želi priznati da gladan sitom više ne vjeruje, a njihove, gomile nerazumljivo izgovorenih riječi, neće pokrenuti proizvodnju, otvoriti nova radna mjesta, osigurati redovnost isplata plata i penzija, pohapisiti krimimalce, iskorjeniti korupciju itd. itd…

Jebi ga, izvini… Bez potrebe “uđoh” u priču, novih priloga za biografiju neostvarenih novogodišnjih želja… Tebe više interesuje da upišem gdje i s kim ću provesti “najluđu noć”. Hoćeš iskreno? Sigurno neću “hodati” po lokalima “bogat izbor  pića i švedski sto”, niti ću tražiti “spas” u zadnji čas u “zimskom gradu”… Neću, niti  želim gledati  tv-programe koncipirane po “inerciji”: više narodnjaka, malo zabavnjaka, rokera ni za lijeka, začinjeno “humorističkim sadržajima” od kojih se čovjek rasplače…

Dragi moj dnevniče,

I dok je preostalo manje od dvadest i četiri sata do nove, ispod prozora “pirotehnički bal”, klinici “ubiše” sa petardama, pominjem im užu i širu familiju. Pročitah kako je nekakvo udruženje roditelja maloljetne djece pozvalo roditelje da ne kupuju i ne dozvoljavaju djeci korištenje petardi i drugih pirotehničkih sredstava… Pa ko više, zašto pita roditelje. Tamo nekih godina kada smo nove godine slavili, valjda znajući da će nam biti bolje, sa merakom i guštom “židao” sam petarde. Nisu se kupovale u specijalizovanim prodavnicama nego “ispod ruke”! Svojevrsno “pokriće” za prodaju štandovi sa novogodišnjim čestitkama i nakitom. Priđete štandu, kao nešto “zentate” čestitke, i obavite “transakciju”. Znalo se među rajom ko “distribuira” robu, tolika potražnja da nekada nisu mogli podmiriti “tržište”. I danas kruži priča kako je jedan od “distributera” na vratima stana okačio natpis: “Danas nema petardi, nestalo!!!” Iako narodna milicija nije blagonaklono gledala na ovu vrstu “privredne aktivnosti”, priča se da ovaj prodavač nikada nije platio povisoku novčanu kaznu i oduzimaje robe zakonom predviđeno. Večeras ću sa guštom i merakom, baš zbog ovoga “prodavača”, “židati” petarde… Možda okupim još od nekoga od “starih bacača”, pa kada potrošimo sve zalihe, uhvatimo se fudbala?!… Međutim, nema snijega, pa ni onog “šmeka” tekme kada je izlazio neko od roditelja, svom potomku poručivao: “Bježi u kuću, ako su oni budale, ne moraš ti biti…” Nema ni zajedničkih okupljanja u “zajedničkim društvenim prostorijama” zgrada u kojima smo stanovali, pa da onako uz gitaru, raju i cugu dočekamo Novu godinu. Bude nam toliko ludo i nezaboravno da to prepričavamo do naredne novogodišnje noći. Nema ni “obećanog” foliranja starcima da “nikoga za živu glavu nećemo puštati u kuću” dok su oni na dočeku van grada sa prijateljima. Nema ni onog straha kako objasniti starcima zašto se neko ispovraćao na tepihu u dnevnoj sobi, dok se luster “neprirodno” pomjerio… Pomislićeš da sam puk`o k`o  sijalica kada se vraćam u prošlost. Misli šta hoćeš, ali “zatvaram” te u ovoj godini… Odoh potražiti nekoga od potencijalnih fudbalera za noćas. Možda “židnemo” i koju petardu… Sretna ti Nova godina…  

Impuls