Klub akademičara Banja Luka osnovan je 16.avgusta 1934.godine i okupljao je omladinu, studente, učenike završnih razreda srednjih škola, koji su svojim aktivnostima željeli da nešto učine na rješavanju brojnih društvenih problema.
Piše: Zoran Studenac – Vrbaslija
Dragi moj dnevniče,
Kada sam već pomislio da se ništa ne događaja što bi bilo vrijedno da ispunim tvoje stranice, „ slučajan“ poziv na kafu, pokazao se, više nego dovoljan, da ispišem ove redove. A kako se uglavnom ništa ne događa slučajno, nego ponekad i namjerno, kafa se „dogodila“ zahvaljujući nekadašnjim „kabovcima“, koji skromno, bez patetike, ustvrdiše da će „ovih dana obilježiti 81. godinu osnivanja KAB-a“.
Ovi Banjalučani, krajem pedesetih, šezdesetih, pa i sedamdesetih godina, bijahu članovi Kluba akademičara Banja Luka. Poziv za „rođendan“, za mene „malu raju“, dragi moj dnevniče, prihvatio „iz cuga“. Razloga ima više, ali jedan je što sam proteklih godina „fulao“ obilježavanja godišnjica (nisam namjerno), a drugi, što ću barem na sat-dva imati priliku da se družim sa onima koji veći dio života, a pogotovo mladosti, između ostalog, provedoše tako što su „služili socijalnom progresu, a ne socijalnom mračnjaštvu i reakciji“.
Moj dnevniče,
Klub akademičara Banja Luka osnovan je 16.avgusta 1934.godine i okupljao je omladinu, studente, učenike završnih razreda srednjih škola, koji su svojim aktivnostima željeli da nešto učine na rješavanju brojnih društvenih problema.
A kako jedan od njegovih nekadašnjih predsjednika i članova reče: „Klub akademičara Banja Luka, uglavnom je bio društvo onih koji malo drugačije, otvorenije i šire misle“, pa stoga, dnevniče, nije na odmet citirati i još jedan dio teksta sa godišnje skupštine KAB-a, 1935 godine, uklesan na spomen ploči, na Pozorištu:
„Da naš rad bude stvarno društveno koristan, da savremena naučna istina postane svojina najširih narodnih slojeva. Mi tražimo slobodu našeg kulturnog rada i obezbjeđenje kulturne podloge. Mi nismo došli sa Marsa, mi smo sinovi ove zemlje, dio ovog naroda te golih šaka i praznih džepova mi hoćemo da radimo u interesu svoje zemlje, slobode i napretka svog napaćenog naroda…“
I tako, moj dnevniče, okupili se nekadašnji „kabovci“ kod ove spomen-ploče, jer nije samo „stvar obilježiti i napuniti 81, godinu“, već dostojanstveno i ponosno dalje tvrde kako „KAB i njegovi članovi nikada nisu bili ničiji, nego samo svoji i ni jedna vlast nije blagoklono gledala na naše aktivnosti“.
Dnevniče,
Ostaće zabilježeno, a čuo i svojim ušima, tog 16.avgusta 2015 godinu, na 81. rođendan, da je Klub akademičara Banja Luka, aktivno učestvovao u kulturnom, društvenom, sportskom i prvirednom životu grada, neke od manifestacija koje su pedesetih i šezdesetih godina pokrenuli „kabovci“ – „Karneval na Vrbasu“ i „Kočićev zbor“ i sada se održavaju. Nije bilo teško „kabovcima“ da organizuju brojne tribine, predavanja, manifestacije i po čitavoj Bosanskoj Krajini, sa ciljem unaprijeđenja društvenog, prosvjetnog, kulturnog života.
I dragi moj dnevniče,
Iako je sedamdesetih godina Klub akademičara Banja Luka prestao sa radom, zbog, kako rekoše njegovi nekadašnji članovi, „pritiska pojedinih omladinskih funkcionera, kojima je gašenje KAB-a, bila odskočna daska za napredovanje u političkoj karijeri, a koji su sve donedavno obavljalji visoke političke funkcije“, ipak ne odustaju od činjenice „da su KAB-ove ideje bile avangarda za sve društvene sisteme i vlasti, svakako bi bile avangarda i za ove sadašnje vlasti“. Stoga i poručiše da bi se „i ovi sadašnji na vlasti, ali i naši sugrađani trebali ponekad zaustaviti ispred ove ploče i pročitati ovaj tekst“:
“…Mi hoćemo da služimo socijalnom progresu, a ne socijalnom mračnjaštvu i reakciji. Da naš rad bude stvarno društveno koristan, da savremena naučna istina postane svojina najširih narodnih slojeva. Mi tražimo slobodu našeg kulturnog rada i obezbjedjene kulturne podloge. Mi nismo došli sa Marsa , mi smo sinovi ove zemlje, dio ovog naroda te golih šaka i praznih džepova mi hoćemo da radimo u interesu svoje zemlje, slobode i napretka svog napaćenog naroda…”
I dragi moj dnevniče,
Članovi nekadašnjeg Kluba akademičara Banja Luka bili su progresivni intelektualaci i građani, a više od pedeset ih je učestovalo u narodnodooslobilačkoj i antifašističkoj borbi od 1941. do 1945. godine, dok je devet članova proglašeno narodnim herojima.
Impulsportal