Iz dnevnika jednog Banjalučanina – “Cirkus” i cirkus

Pa, koji ti je…, o kakvom ti cirkusu pričaš? Nema cirkusa na koji ti misliš. Ima samo onaj “cirkus” i “šatre” što po cijeli dan od 2. septembra iz njih šalju “bajkovite predstave” u koje i djeca sve manje vjeruju. A to ti se, moj jarane naziva predizborna kampanja, o čemu, evo skoro mjesec dana “trune” po novinama, televiziji, radiju, internetu…

Piše: Zoran Studenac – Vrbaslija

Dragi moj dnevniče,

Žale  mi se prijatelji i poznanici da “onaj cirkus ispred Boske nikako ne mogu svariti”. Kakav cirkus, sa povećom gomilom znatiželje u glasu, pokušavam utvrditi da li je konačno u naš grad stigao cirkus sa klovnovima, akrobatama, onima što se bacaju na  trapezu, krotiteljima lavova i ostale divlje “živine”… Odvedem porodicu da pogledamo predstavu. Da se malo podsjetim kako je bilo kada je tamo nekih godina u grad dolazio cirkus.

Pa, koji ti je…, o kakvom ti cirkusu pričaš? Nema cirkusa na koji ti misliš. Ima samo onaj “cirkus” i “šatre” što po cijeli dan od 2. septembra iz njih šalju “bajkovite predstave” u koje i djeca sve manje vjeruju. A to ti se, moj jarane naziva predizborna kampanja, o čemu, evo skoro mjesec dana “trune” po novinama, televiziji, radiju, internetu…

Pa gdje ti živiš? Skoro pa se izgalamiše na mene poznanici i prijatelji nazočni,  pomislivši možda da ih zajebavam. Jebi ga, kada bolje razmislim možda su i u pravu. Nisam imao namjeru da ih zajebavam, pa ih pozovem u kafanu, da popijemo za “pomirenje”, ali džabe, kada mi je jezik  brži od pameti.

Ma ljudi, da li se to opet održavaju izbori, upitah valjda da se “bolje informišem”. Pojavi se konobar, noseći tacnu sa novom turom pića “koju zove onaj ko u ovoj kafani počne pričati o politici i… izborima”.

Moj dnevniče,

Kada  izađoh iz kafane (u međuvrmenu zvao i mezu), pomislih da će prestati priča o “cirkusu” i cirkusu, stižu me ponovo žalbe, ko`da sam šef ureda za predstavke i žalbe građana u nazočnoj opštini. Poznanici koji mi nisu prijatelji, tvrde kako su morali ugasiti profile na društvenim mrežama “dok ne prođe ovaj cirkus”.

Kako sam “naučio” lekciju o kojoj se vrsti cirkusa radi, bez naglih “jezičkih pokreta” saslušam da im se “inboxi konstatno pune porukama glasajte za nas, mi se brinemo za vas, brže nego budžeti države i entiteta”. Sa blagom dozom panike u glasu, pripovjedaju o tome kako su izloženi “još (ne)razjašnjenjim oblicima društveno – internetskog mazohizma” koji se tvrde “ogleda u sveobuhvatnoj i sveprisutnoj akciji šetovanja i lijepljenja linkova o programsko – političkim smjernicama”, po njihovim nadležno/nazočnim profilnim zidovima.

Šutim, jer sve što kažem moglo bi se upotrijebiti protiv mene, “grizem” jezik da mi ne izleti kako su to “aktivnosti koje se odnose na predzibornu kampanju” jer bi me mogli poslati u ….

Dnevniče,

Ali, priča o “cirkusu” ne prestaje. Iz haustora zgrada pokraj kojih prolazim dok idem ka domu svome, načuh “zapomaganje”: “Ko da su ovi političari organizovali radne akcije, pa nam na lopate u poštanske sandučiće ubacuju letke, flajere i njima slične papirnate proizvode.” Ne da đavo mira, pa brže – bolje pristižem u pomoć onima koji mi nisu ni poznanici, a kamoli prijatelji. Skoro pa posrću pod teretom papira, i tvrde: “Džaba sve, pa i naše kontra radne brigade i akcije, kada ovi stalno prebacuju normu, kao da se ponovo dijele udarničke značke.”

Nekako se “dokotrljah” domu svome. Nisam odavno tako “udarnički” radio rukama, istinu da kažem, pa ni na onim pravim akcijama. Sreća, pa je u kući ostalo “rakijskog melema” i za ruke, i za grlo. Ali, ali… Prije toga očistiti sopstveno sanduče, poštar me može “zaobići” kada bude djelio račune. Akcija, besprijekorno izvedena, dobio i pohvalu od nekog tipa koji se muvao oko kontejnera kako sam “pokazao zavidan stepen građanske svijesti koji ću vjerovatno potvrditi i time što ću izaći na izbore…” Ako se dobro sjećam mislim da smo uspjeli porazgovarati i o cirkusu… Upitah ga:

“Da li ste nekada išli u  cirkus?”

“A što me to pitate…”

“Pa, eto…”

“Jesam, naravno, kada sam god imao priliku. I kao dijete, pa i poslije, kada sam već postao veliki, ha, ha, ha…”

“Onda vjerovatno znate razliku između pravog cirkusa i “cirkusa”?”

“A što me to pitate? Ne razumijem?!”

“Ma nije ni važno… Prijatno i dovidjenja.”

Dragi moj dnevniče,

Možda će jednog dana kada te neko pronađe prašnjavog, i bude čitao ove redove, reći kako je svaka sličnost sa stvarnim događajima i likovima bila moguća…

Autor: Impuls