Foto: Robert Oroz
Nakon višegodišnjeg protivljenja građana, peticije sa više od 4.000 potpisa i spora oko zaštite izvorišta, investitor je povukao zahtjev za okolišnu dozvolu za postrojenje za proizvodnju magnezijuma u Osmanlijama kod Kupresa. Aktivisti, međutim, ne smatraju da je priča završena.
Piše: Vladimir Kovačević
Ne znaju da li će kompanija pokušati postrojenje premjestiti na drugu lokaciju na području opštine, dok iza projekta ostaju otvorena pitanja o koncesiji, njenom proširenju, zaštiti voda, kompanijama koje stoje iza investicije i ulozi kantonalnih vlasti.
„Mi pušemo na hladno, ne očekujemo ništa. I dalje pratimo situaciju i koliko možemo sa naše strane se borimo“, kaže za Gerila info Marko Rebrina iz građanske inicijative „Mladi za Kupres“.
Marko Rebrina, Foto: Gerila info
Kompanija “BH Magnesium I minerali” koja je planirala izgradnju postrojenja za proizvodnju magnezijuma odustala je, barem za sada, od lokacije Osmanlije. Investitor je povukao zahtjev za studiju uticaja na okoliš koji se nalazio pred Federalnim ministarstvom okoliša i turizma nakon što je Opštinsko vijeće Kupres u martu ove godine usvojilo odluke kojima su definisane zone sanitarne zaštite kupreških izvorišta.
Planirana lokacija našla se u prostoru obuhvaćenom zaštitom voda. Prema informacijama koje su prikupili aktivisti, izvor Bašinac nalazi se svega stotinjak metara od planiranog postrojenja, a lokacija je u drugoj vodozaštitnoj zoni.
Povlačenjem zahtjeva, međutim, nije odgovoreno na jedno od ključnih pitanja, da li je investitor odustao samo od Osmanlija ili od namjere da postrojenje gradi na teritoriji Kupresa uopšte.
Lokacija u Osmanlijama na kojoj je planirano postrojenje za preradu magnezijuma, Foto: Gerila info
Upravo zbog toga aktivisti koji su se u protekle dvije godine protivili projektu ne smatraju da je njihov posao završen.
Više od 4.000 potpisa nije bilo dovoljno
„Mladi za Kupres“ su 13. juna 2025. godine predali peticiju kojom su tražili da se spriječi izgradnja postrojenja za proizvodnju magnezijuma na području opštine. Prikupili su više od 4.000 potpisa. To, međutim, nije bilo dovoljno da inicijativa dobije potrebnu podršku Opštinskog vijeća.
„Nažalost, ne mogu reći da smo previše zadovoljni. Imali smo građansku inicijativu, skupljali smo potpise u svrhu zaustavljanja ovog projekta. Preko 4.000 građana je potpisalo, ali inicijativa je odbijena suzdržanim glasovima na Općinskom vijeću“, kaže Marko Rebrina.
Otpor projektu objašnjava prije svega njegovim razmjerama i mogućim uticajem na Kuprešku visoravan.
„Smatrali smo da je ovaj projekt prevelik za Kupres. Koncesijsko područje koje je sa 3,5 hektara naraslo na oko devet značajno je devastiralo planinu Plazenicu. Prema svemu o čemu smo se mogli informirati iz investitorove literature, to bi značajno doprinijelo zagađenju i to više ne bi bio isti Kupres“, tvrdi Rebrina.
Slučaj fabrike magnezijuma u međuvremenu je postao i dio komplikovanih političkih odnosa u ovoj maloj opštini. Načelnik Kupresa Danko Jurič iz HDZ-a BiH protivio se projektu, ali njegova politička opcija nema većinu u Opšinskom vijeću. Većinu čine vijećnici stranaka okupljenih oko “Pomaka”, regionalne političke opcije nastale nakon razlaza dijela nekadašnjih članova HDZ-a BiH sa tom strankom. Pomak je na vlasti i na kantonalnom nivou, a premijer Hercegbosanskog kantona Ivan Vukadin dolazi iz te stranke. Upravo je kantonalna vlast jedna od ključnih adresa u priči o kupreškoj koncesiji.
Na pitanja Gerila info o projektu, namjerama investitora, koncesiji i kantonalnom Zakonu o koncesijama Vlada Hercegbosanskog kantona nije odgovorila. Odgovore nismo dobili ni od Opšinskog vijeća Kupres ali ni kantonalnog ministarstva gospodarstva.
Načelnik Kupresa Danko Jurič izrazio je spremnost da govori za Gerila info, ali je nam je porukom saopštio da to trenutno nije u mogućnosti zbog poslovnih obaveza.
Koncesija stara gotovo dvije decenije
Priča o magnezijumu nije počela najavom izgradnje fabrike za preradu I proizvodnju magnezijuma. Koncesija za eksploataciju dolomita na Kupresu prvobitno je dodijeljena kompaniji Dolomit 2007. godine. Nakon promjene vlasništva nad kompanijom priča dobija novu dimenziju.
Prema dokumentaciji i podacima koje smo prikupili, aneksom ugovora o koncesiji iz 2020. godine koncesiono područje povećano je sa približno 3,5 na 9,5 hektara, a koncesija traje do 2035. godine.
Upravo sadržaj tog aneksa danas je jedno od najspornijih pitanja. Kantonalne institucije ne omogućavaju uvid u dokument kojim je koncesiono područje značajno prošireno. Iz kantonlanog ministarstva gospodarstva nisu odgovorili na zahtjev Gerila info za uvidom u aneks koncesionog ugovora. Zbog odbijanja dostavljanja koncesionog ugovora Mladi za Kupres su kantonalno resorno ministarstvo tužili sudu u Livnu.
“Riječ je o ugovoru o korištenju prirodnog resursa, čije posljedice mogu trpjeti voda, zrak, zemljište i ljudi koji žive na Kupresu. Takav ugovor ne bi trebao biti dogovaran iza zatvorenih vrata, međutim i na zahtjeve Ministarstvo nije dalo pozitivan odgovor. Ministarstvo nije utvrdilo da ugovor predstavlja tajnu, nije navelo zakonski izuzetak niti je obrazložilo kakva bi šteta nastala njegovim objavljivanjem. Umjesto toga, pristup je formalno odobren, ali suštinski ograničen, jer je ponuđen samo lični uvid u prostorijama Ministarstva u Livnu, iako su izričito tražene kopije dokumenata. Takvim postupanjem, organ kojem je zakonska dužnost transparentnost i služba građanima pokazao je upravo suprotno. Zakon ne daje organu uprave pravo da izabere način pristupa koji je građanima najnepraktičniji i koji im ne omogućava da dokumente analiziraju, dostave stručnjacima i predstave javnosti. Ako su tražene kopije, organ ih mora dostaviti ili jasno obrazložiti zakonski razlog odbijanja. Ako je zaštićen samo dio dokumenta, taj dio se može izdvojiti, a ostatak učiniti dostupnim”, rekla je, za Gerila info, advokatica Jovana Kisin Zagajac.
Jovana Kisin Zagajac, Ustupljena fotografija
Problem je utoliko značajniji jer se ugovorom o koncesiji ne uređuje samo odnos dvije privatne strane. Predmet koncesije je korištenje prirodnog resursa.
Analiza pravnog okvira za rudarenje u Bosni i Hercegovini upozorava upravo na specifičnu prirodu koncesionih ugovora. Jedna ugovorna strana je organ vlasti, druga pravno lice, dok je predmet ugovora raspolaganje javnim dobrima. Istovremeno, autori anaize upozoravaju na nedostatke pravnih mehanizama za osporavanje takvih ugovora u Federaciji BiH.
Sedamnaest godina pravne nesigurnosti
Slučaj Kupresa dodatno komplikuje dugogodišnji problem kantonalnog zakonodavstva o koncesijama.
Hercegbosanski kanton svoj Zakon o koncesijama donio je 2003. godine. Nakon apelacije tadašnjeg načelnika Bosanskog Grahova, Ustavni sud Federacije BiH 2008. godine osporio je odredbe koje su se odnosile na lokalne zajednice i naložio njihovo usklađivanje. Lokalne zajednice u kantonu, naročito one sa srpskom povratničkom većinom, Glamoč i Grahovo, nisu bile zadovoljne iznosima koje su te opštine dobijale na osnovu koncesionih naknada i eksploatacije prirodnih resursa sa područja tih opština.
Pitanje koncesija, međutim, nakon toga godinama nije riješeno na način koji bi otklonio pravne dileme nastale nakon odluke Ustavnog suda. Uprkos tome, koncesije su dodjeljivane i mijenjane. Među njima je i aneks ugovora za eksploataciju dolomita na Kupresu iz 2020. godine.
Kanton je tek u februaru ove godine donio novi Zakon o koncesijama. Posebno je značajno što novi propis sadrži poglavlje koje uređuje status koncesija dodijeljenih tokom prethodnog perioda. Neke od lokalnih zajednica u Kantonu su i zbog novog zakona podnijele apelacije Ustavnom sudu Federacije a zbog povrede prava lokalnih zajednica. Uskoro se očekuje odluka Ustavnog suda.
Advokatica Jovana Kisin Zagajac napominje da je vrlo problematična I sporost institucija kada je u pitanju riješavanje spora po tužbi aktivista a zbog nemogućnosti pristupa koncesionom ugovoru.
“Tužba protiv takvog postupanja podnesena je Kantonalnom sudu u Livnu 5. januara 2026. godine. Više od sedam mjeseci kasnije, sudske odluke još nema i smatramo netransparentnost uprave i pasivnost pravosuđa vrlo štetnom praksom. Dok sud ne odluči, eksploatacija se nastavlja, dokumenti ostaju nedostupni, a građani su isključeni iz informacija potrebnih za odluke o budućnosti svog kraja. Borba za životnu sredinu počinje pravom građana da znaju ko je, pod kojim uslovima, za koju naknadu i na kojoj površini dobio pravo da koristi zajednički prirodni resurs a ovakvi slučajevi upravo pokazuju čije interese institucije zastupaju i štite”, kaže advokatica Kisin Zagajac.
Širi problem koncesione politike nije karakterističan samo za Kupres. Analiza pravnog okvira za rudarenje navodi da je Dokument o politici dodjele koncesija FBiH usvojen još 2005. i posljednji put ažuriran 2011. Autori upozoravaju da bi prije odluka o eksploataciji trebalo strateški utvrditi koje prirodne resurse treba koristiti, a koje sačuvati, uz uključivanje lokalnih zajednica od najranije faze.
Ko zapravo stoji iza „njemačke investicije“?
Kupreški aktivisti su od početka problematizovali i način na koji je projekat predstavljen javnosti.
Kompanija “BH Magnezijum” osnovana je 2020. godine, približno u vrijeme kada je u Njemačkoj osnovan i “MG for Europe”. Investicija je predstavljana kroz mogućnost proizvodnje magnezijuma, otvaranja novih radnih mjesta i razvoja lokalne zajednice.
Aktivisti, međutim, dovode u pitanje reference i kapacitete kompanija koje stoje iza projekta.
Kamenolom Grguljača, Foto: Gerila info
Prema podacima koje su prikupljali, MG for Europe u vrijeme pokretanja projekta nije imao značajnije poslovne reference ni zaposlene koji bi odgovarali razmjerama najavljene investicije, dok se kao adresa kompanije u Frankfurtu navodila adresa u stambenom objektu.
Direktor “Dolomita” Jan Wever istovremeno je povezan sa MG for Europe. Iz te kompanije nisu odgovorila na pitanja Gerila info.
Aktivisti zbog toga sumnjaju da kompanija nema kapacitet za investiciju kakva je najavljivana i otvoreno postavljaju pitanje da li bi cilj mogao biti povećavanje vrijednosti projekta i koncesije radi privlačenja investitora ili njihove kasnije prodaje. Za takvu tvrdnju, međutim, za sada nema dokaza.
Matea Rebrina iz „Mladih za Kupres“ kaže da su pratili nastupe predstavnika kompanije na međunarodnim skupovima na kojima su tražili ulagače.
„Radili su na traženju ulagača, hodali po kongresima, Kanadi i Londonu i predstavljali mnogo ljepšu sliku što se tiče dozvola“, tvrdi Rebrina.
Voda zaustavlja postupak
U cijeloj priči posebno mjesto ima voda. Postupak određivanja zona zaštite kupreških izvorišta nije pokrenut zbog fabrike magnezijuma. Počeo je ranije, a elaborat zaštite voda izrađivan je prije nego što je spor oko projekta dostigao vrhunac. Još 2023. godine investitor se obratio Agenciji za vodno područje Jadranskog mora.
Prema dokumentaciji na koju se pozivaju aktivisti, Agencija ga je obavijestila da je u toku izrada elaborata zaštitnih zona i da zbog toga ne može izdati traženu saglasnost. Prema informacijama kojima raspolažemo, investitor nikada nije dobio prethodnu vodnu saglasnost za planirano postrojenje.
U martu 2026. Opštinsko vijeće Kupres usvojilo je odluke o vodozaštitnim zonama. Nova situacija direktno se odrazila na upravni postupak koji se vodio pred Federalnim ministarstvom okoliša i turizma. Nasiha Pozder, federalna ministrica okoliša i turizma,o “projektu Kupres” govorila je za Gerila info dok je zahtjev investitora još bio u proceduri, odnosno prije nego što ga je kompanija povukla.
Pozder je u junu ove godine rekla da je predmet već dvije godine pred Ministarstvom, ali da je postupak u tom trenutku praktično zaustavljen zbog odluke o zaštiti voda koju je donijela lokalna zajednica.
„Ono što je činjenica jeste da se vodi upravni postupak i u ovom trenutku loptica je na terenu lokalne zajednice. Čekamo da nam se dostave odgovori na pitanja koja smo uputili Općini Kupres, a koja se tiču njihove posljednje odluke koja je donesena prije mjesec ili nešto, ali tiče se vodozaštitne zone“, rekla je Pozder.
Nasiha Pozder, Foto: fmoit
Ministarstvo je, dakle, prije nastavka postupka tražilo pojašnjenje posljedica nove odluke opšine Kupres.
„Postupak miruje, čekamo odgovore kako bismo znali u kom pravcu dalje nastaviti. Ministarstvo okoliša i turizma sluša i javnost i građane i struku. Istovremeno ne možemo biti kočničari razvoja, možemo zahtijevati da razvoj bude odgovoran, da bude u skladu sa pravilima struke, u skladu sa pravilima i zakonima koji vladaju u našoj zemlji i da insistiramo na očuvanju onoga što nam je ostavljeno u amanet“, rekla je Pozder.
Konačna odluka Ministarstva o toj Studiji, međutim, nije donesena.
Nakon izjave ministrice i dok je postupak još mirovao, investitor je sam povukao zahtjev. Time je postupak završen bez konačne odluke Federalnog ministarstva o prihvatljivosti Studije koju je investitor dostavio. To je važna razlika i za aktiviste. Marko Rebrina naglašava da Studija nije konačno odbijena.
„Sa Federalnim ministarstvom ne mogu reći jer Studija nije konačno odbijena, već je investitor povukao. Ali mi smo uvjereni da bi Federalno ministarstvo odbilo ovu studiju da je ostala u procesu“, kaže Rebrina.
To je uvjerenje aktivista. Da li bi Ministarstvo zaista odbilo Studiju nije moguće znati jer do konačne odluke nije došlo.
Zašto je većina prvo odbila građane, a onda zaštitila vodu?
Upravo hronologija odluka Opštinskog vijeća otvorila je dodatna politička pitanja. Vijećnička većina prethodno nije prihvatila građansku inicijativu kojom se tražilo da se spriječi izgradnja postrojenja za proizvodnju magnezijuma na teritoriji cijele opštine. Potom je u martu usvojila odluke o vodozaštitnim zonama koje su dovele u pitanje upravo lokaciju na kojoj je postrojenje trebalo biti izgrađeno.
Aktivisti vjeruju da je veliki pritisak građana uticao na takav razvoj događaja i sumnjaju da je zaštita voda političkim strukturama koje su ranije podržavale projekat ponudila izlaz iz situacije. Za takav motiv, međutim, nema dokaza. Činjenica je, međutim, da je nakon uspostavljanja vodozaštitnih zona Federalno ministarstvo zaustavilo dalji postupak i zatražilo dodatna pojašnjenja, a da je investitor potom, prije konačne odluke Ministarstva, povukao zahtjev.
Adi Selman iz “Karton revolucije” epilog pripisuje upravo pritisku građana i aktivista.
„Investitor je odustao od projekta isključivo iz razloga što su lokalni aktivisti, uz pomoć svih nas, zahtijevali poštivanje zakonskih procedura“, smatra Selman.
On kritikuje i netransparentnost lokalne i kantonalne vlasti, tvrdeći da građani na početku procesa nisu imali dovoljno informacija o tome šta se zapravo planira. Selman istovremeno smatra da odustajanje od lokacije u Osmanlijama ne znači da je investitor konačno odustao od projekta. Za sada, međutim, nema potvrde da kompanija planira novu lokaciju na području Kupresa.
Nije pitanje samo lokacije u Osmanlijama
Za profesora Muriza Spahića, jednog od autora Analize pravnog okvira za rudarenje u BiH, dilema oko proizvodnje magnezijuma daleko prevazilazi pitanje nekoliko hektara zemljišta.
„Nije pitanje samo lokacije u Osmanlijama. Projekat proizvodnje magnezija nije opravdan ni sa aspekta odabrane tehnologije“, kaže Spahić za Gerilu.
Muriz Spahioć, Foto: ACT
Spahić upozorava da alumotermički proces zahtijeva velike količine vode i električne energije i istovremeno otvara pitanja emisija, industrijskog otpada i drugih uticaja na okoliš.
„Posebno zabrinjava činjenica da nemamo dovoljno dostupnih i provjerljivih podataka iz uporedivih postrojenja koji bi omogućili pouzdanu procjenu svih mogućih dugoročnih posljedica ovakve proizvodnje“, kaže Spahić.
Za njega je posebno problematičan prostor na kojem bi se takva industrija razvijala. Kupreška visoravan je, inače, osjetljivo kraško područje i vododjelnica padavinskih voda između jadranskog i crnomorskog sliva.
„U takvom prostoru svaki industrijski zahvat koji može imati uticaj na podzemne i površinske vode zahtijeva najviši nivo opreza, posebno kada se planira u blizini izvorišta pitke vode“, upozorava Spahić.
Spahić ukazuje i na druge razvojne potencijale Kupreške visoravni turizam, poljoprivredu i druge održive djelatnosti.
„Pravo pitanje je da li je ovakav industrijski projekat, sa ovakvom tehnologijom i mogućim dugoročnim uticajima, uopće kompatibilan sa prirodnim karakteristikama prostora i razvojnim interesima Kupresa“, kaže Spahić, navodeći da princip predostrožnosti mora imati prednost dok se ne utvrde rizici i dokaže njihova prihvatljivost. Slično upozoravaju i iz Ateljea za društvene promjene, ACT.
Azra Berbić iz ove organizacije kaže da se u ovom trenutku ne može zaključiti da je investitor definitivno odustao.
„Imajući u vidu dosadašnji tok projekta, način na koji je vođena komunikacija s lokalnom zajednicom, sredstva koja su već uložena u pripremu projekta, kao i aktivnosti koje su provođene prethodnih godina, smatramo da ovu odluku treba posmatrati s dozom opreza“, kaže Berbić za naš portal.
Azra Berbić, Foto: Gerila info
ACT posebno problematizuje uticaj na podzemne vode karakteristične za kraški teren Kupresa. Prema njihovim navodima, stručnjaci smatraju da nisu provedena savremena hidrogeološka istraživanja niti je dovoljno procijenjen rizik eventualne kontaminacije izvorišta u slučaju havarija ili curenja. Iz ACT-a navode i nedovoljno jasne podatke u Studiji o ukupnim emisijama u zrak, potrošnji vode, upravljanju otpadom, mogućim emisijama drugih zagađujućih materija, dugoročnom monitoringu i odgovornosti u slučaju prekoračenja dozvoljenih vrijednosti.
Putevi i šuma izvan koncesije?
„Mladi za Kupres“ otvaraju još jedno pitanje koje nije dobilo institucionalni odgovor. Matea Rebrina tvrdi da su tokom geoloških istraživanja na Plazenici sječene značajne količine šume i probijani putevi, uključujući prostor izvan postojećeg koncesionog područja.
Prema njenim riječima, rješenjem kojim su dozvoljena geološka istraživanja bila je propisana obaveza vraćanja terena u prvobitno stanje.
„Sasjekli su dosta šume i probijeni su putevi koji su van koncesijskog područja, a ništa nije vraćeno u prvobitno stanje, niti se to može vratiti u prvobitno stanje“, tvrdi Rebrina.
Aktivisti navode i da su istraživanja obuhvatala prostor od oko 46 hektara, što povezuju sa mogućim budućim proširenjem eksploatacije.
Prema Rebrini, nakon istraživanja trebalo je izraditi elaborat na osnovu kojeg bi nadležno ministarstvo dalje odlučivalo o opravdanosti eventualne eksploatacije na istraženom prostoru. Ona tvrdi da takav elaborat nije predat. Iz kantonalne Vlade nisu odgovorili na pitanja u vezi dodatnih geoloških istraživanja I (ne)vraćanja istražnog polja u prvobitno stanje.
Pitanje sanacije posebno je zanimljivo u svjetlu šireg rudarskog zakonodavstva. Analiza pravnog okvira za rudarenje upozorava da Zakon o rudarstvu FBiH ne uspostavlja sistem finansijskih garancija za sanaciju i rekultivaciju kakav postoji u evropskom zakonodavstvu za određene rudarske aktivnosti.
Sukob aktivista i njemačke ambasade
Dodatne tenzije izazvao je odnos ambasade Njemačke u BiH prema projektu koji je predstavljan kao njemačka investicija. Ana Rebrina kaže da su „Mladi za Kupres“ reagovali nakon javnog nastupa predstavnika Ambasade u kojem su njemačke investicije u Kantonu predstavljene pozitivno.
Aktivisti su Ambasadi poslali pitanja i dokumentaciju o problemima koje vide u projektu.
„Mi smo ih pitali otkud im ideja da je to sve tako sjajno,da li znaju da nemaju još okolišnu, da su se radile neke upitne stvari u slučaju lokacije koja je u vodozaštitnoj zoni“, kaže Rebrina.
Rebrina tvrdi da je ambasador nakon toga stao na stranu investitora i da su „Mladi za Kupres“ zbog toga odbili njegov poziv na sastanak u Sarajevu.
„Ne smatramo da imamo o čemu razgovarati. To bi bila jednosmjerna komunikacija ako je on zauzeo stav i odbija sagledati pitanja i dokaze koje smo mi dostavili“, kaže Rebrina.
Njemačka ambasada u odgovoru za Gerila info daje znatno suzdržanije objašnjenje. Potvrdili su da je ambasador odgovorio na pismo „Mladih za Kupres“, ali tvrde da nisu ulazili u polemiku s aktivistima.
„Njemačka podržava njemačke investitore u BiH, pri čemu od njih zahtijeva poštivanje evropskih standarda“, naveli su iz Ambasade.
Dodali su da njemačke investicije stvaraju radna mjesta i doprinose modernizaciji Bosne i Hercegovine, dok su nas za konkretna pitanja o projektu uputili na kompaniju. Iz koje nema odgovora.
Fabrike na Osmanlijama nema. Koncesija ostaje
Povlačenjem zahtjeva za okolišnu dozvolu jedna faza borbe na Kupresu je završena. Postrojenje na planiranoj lokaciji u Osmanlijama, prema sadašnjem stanju, neće biti izgrađeno. Međutim, gotovo nijedno od pitanja otvorenih tokom protivljenja projektu nije nestalo zajedno s tom lokacijom. Koncesija za dolomit ostaje. Na snazi I dalje ostaje i aneks ugovora koji javnost ne može vidjeti. Ostaje pitanje njegovog pravnog statusa i načina na koji je koncesiono područje povećano. Ostaje kamenolom. Ostaju tvrdnje o intervencijama izvan koncesionog područja. Ostaje i pitanje da li je koncesiona naknada primjerena vrijednosti resursa koji se eksploatiše.
I, konačno, ostaje nepoznanica hoće li kompanija pokušati projekat proizvodnje magnezijuma realizovati na nekoj drugoj lokaciji na području Kupresa.
„Mi pušemo na hladno“, kaže Marko Rebrina iz “Mladih za Kupres”.
Aktivisti zbog toga povlačenje zahtjeva ne posmatraju kao kraj priče. Za njih pitanje više nije samo gdje će biti fabrika. Pitanje je ko odlučuje šta će se desiti sa prirodnim resursima Kupresa, pod kojim uslovima, na osnovu kojih ugovora i koliko o tim odlukama smiju znati ljudi koji tamo žive.