Oni koji razmišljaju o ljepoti zemlje pronalaze rezervnu snagu koja će izdržati koliko i sam život izdrži. Ima nešto beskonačno iscjeljujuće u ponavljajućim refrenima prirode – uvjerenje da zora dolazi nakon noći i proljeće nakon zime.
– Rachel Carson, ekolog i autor djela Silent Spring (Tiho proljeće)
Žena je povezana s prirodom na jedan poseban način, jer kao priroda tako i žena stvara novi život. Priroda nama ljudima daje toliko mnogo da joj se u tolikoj mjeri koliko daje, ne možemo odužiti, ali ono što svi možemo je da je sačuvamo.
piše: Jelena Jevđenić
Bosanke, iz jedne prilično patrijarhalne sredine, izborile su se da sačuvaju prirodu koja je bila na korak od uništenja, a poslije te borbe nisu se povukle u tihu svakodnevnicu u kojoj su živjele prije.
Kruščica, mjesna zajednica opštine Vitez, nekada poznata po svojim izletištima, danas poznata po svojim mještankama. Cesta koja prolazi kroz Kruščicu završava se u samom srcu šume. Bogate krošnje drveća nadvijene su nad čistu rijeku Kruščicu preko koje se nalazi drveni most s plavom tablom na kojoj piše „Most hrabrih žena Kruščice“.
Taj naziv je nastao 24. avgusta 2017. godine, kada je specijalna policija SBK, u 5 časova ujutru, fizički nasrnula na žene Kruščice koje su se borile protiv izgradnje mHE na istoimenoj rijeci.
Ekipa Impulsportala dolazi u Kruščicu istog datuma dvije godine poslije. Dočekuju nas nasmijana lica, u vazduhu se osjeti miris hrane, djeca se igraju, mačke se maze oko nogu mještanki koje pripremaju jelo,a u pozadini se čuje huk rijeke Kruščice kako slobodno protiče svojim koritom.
„Mi smo se danas okupile da se družimo i da se nerado prisjetimo tog 24. avgusta, da obilježimo dvije godine od napada na žene Kruščice“, govori nam Maida Bilal, predsjednica eko – udruženja „Bistro“.
Na mostu, tog 24. avgusta, sjedile su žene raznih životnih dobi. To jutro su uhapšene dvadest i tri osobe, dvadeset dvije žene i jedan muškarac. Povrijeđenih žena je bilo još i više.
Dina Omić, koja je to jutro bila na mostu, nerado se prisjeća tog događaja u kome je bila i povrijeđena, međutim, kaže da je sretna što su uspjele da sačuvaju svoju rijeku.
Borba za očuvanje rijeke je žene Kruščice povezala, aktivirala i obogatila zajednicu.
Primjećuju se promjene u Kruščici od tada, s desne strane mosta nema više stražarnice, improvizane kućice u kojoj su danonoćno stražarili mještani i mještanke Kruščice. Skoro su, zajedno s muškarcima, zasadile i nekoliko mladica drveća, postavile klupe na lijevoj strani mosta i tu se sada okupljaju, druže i učestvuju u aktivnostima bitnim za zajednicu. Samira Bešo, mještanka Kruščice i žena koja je povrijeđena na mostu kaže da žene prije ove borbe nisu bile uopšte aktivne u zajednici.
„Nikako nismo bile aktivne, to je bilo nula. Sada nismo, sada smo aktivne, imamo i udruženje, družimo se, mi smo se upoznale. Živim ovdje dvadesetdevet godina i pola ovih žena ja nisam poznavala. Sada se znamo, povezale smo se.“
Samira Bešo i Elvira Filan
Na Semirinu priče nadovezuje se Elvira Filan. „Bile smo jedna za sve, sve za jednu. I danas smo tako povezane. Sada se to malo stišalo, svako se svojim životom zabavio, ali tu smo i u kontaktu smo. Skoro smo imale slavlje povodom otvaranja hotela i tu smo se družile.“
Obje se slažu da je ova borba dala dobar primjer njihovoj djeci. A na pitanje kako su uspijevale da se organizuju pored svih obaveza koje žena ima, smiješe se obje i odgovaraju da im ništa nije bilo teško kada je borba za rijeku bila u pitanju. Vele kako su poštovanje i dogovor bili najbitniji.
Iz ove borbe izrodilo se ekološko udruženje „Bistro“, na čijem čelu predsjedava žena. Žene su ušle i u mjesnu zajednicu koja broji jedanaest članova od kojih su osam žene sa Tahirom Tibold kao predsjednicom.
„Žene u Kruščici su se bavile svojim poslom koji je u našem patrijarhalnom društvu dat ženama,a sada su počele aktivnije da sudjeluju u nekim sferama života. Tek sada se vidi koliko je okrutan taj sistem, kolika je bolna nepravda. Želim da kažem da su svi shvatili koliko su žene napravile, jer su podigle svoj glas, s tim da smo uspjele zabraniti izgradnju mHE na ovoj divnoj rijeci“, ističe Maida Bilal i nastavlja kako su sretne, jer su upoznale žene iz drugih sredina koje počinju udruženo da djeluju u svojim zajednicama.
Maida Bilal
Maida sada redovno prati javne rasprave, kako kaže, ne bi voljela da se desi da se izdaju nekakve dozvole koje bi narušile prirodu u Kruščici zbog profila pojedinca.
Udruženje „Bistro“ zajedno s mještanima i mještankama želi da Kruščicu vrati na mapu turizma, jer ima sve predispozicije za to. Takođe, misija udruženja je i podizanje svijesti građana i građanki da svoje smeće nose sa sobom, da ga odlažu na predviđena mjesta, da čuvaju prirodu i da sačuvaju lokalitet Kruščice čistim.
Život u Kruščici teče kao i rijeka, nekada mirno, nekada burno, ali ostaje u svom „koritu“ i ne presušuje. Čini se da je jedan nemili događaj pokrenuo mnogo lijepih događaja. U razgovoru s ovim hrabrima ženama svaka od njih voli da naglasi: „Mi bismo to opet uradile, mi smo i dalje na oprezu“.
Autor: Impuls
