Foto: Press
U junu 2023. godine, svijet je sa strepnjom posmatrao potragu za podmornicom Titan. Godinu dana kasnije, dokumentarni film “Implosion: The Titanic Sub Disaster” zaranja dublje od bilo koga ranije, ne da bi tražio olupinu, već da bi secirao lanac katastrofalnih odluka koje su dovele do tragedije.
Rezultat je zaista moćan, otrežnjujući i duboko uznemirujući prikaz ambicije, neopravdanog samopouzdanja i arogancije koja je na kraju dovela do tragedije.
Film, koprodukcija BBC i Discovery, nije samo puko prepričavanje događaja vezanih za podmornicu Titan. Sa ekskluzivnim pristupom istrazi američke obalske straže, direktorka Pamela Gordon služi nam šokantne, nikad ranije viđene snimke i svjedočenja koja pretvaraju ono što je izgledalo kao nesreća u gotovo neizbježnu katastrofu, piše Index.
Arogancija ispred bezbjednosti
U srcu priče je Stokton Raš, osnivač OceanGate. Dokumentarac ga nemilosrdno, ali i pravedno, prikazuje kao vizionara opijenog vlastitom genijalnošću, čovjeka koji je aroganciju stavio ispred sigurnosti. Vidimo ga u marketinškim nastupima kako prezirno odbacuje “štreberske” bezbjednosne protokole i hvali se svojom “inovativnom” podmornicom od karbonskih vlakana – materijalom za koji su mu svi stručnjaci rekli da neće izdržati pritisak na dubini od 4000 metara.
Film majstorski gradi slučaj protiv Raša koristeći sopstvene riječi i postupke.
Najstrašnije otkriće? Godinu dana prije katastrofe, trup Titana je počeo da puca, a putnici na tom ronjenju čuli su “glasan prasak” koji je Raš jednostavno odbacio. Tragedija, sugeriše film, nije se dogodila u junu 2023. godine, tek tada je dostigla svoj užasan vrhunac.
Glasovi razuma i ljudski danak
Kao protivteža Rašovoj oholosti, Implozija nam donosi glasove onih koji su vidjeli opasnost. TV voditelj i avanturista Džoš Gejts pruža neke od najnapetijih trenutaka. Njegov intervju sa Rašom iz 2021. godine i problematično probno ronjenje toliko su ga uznemirili da je otkazao snimanje planirane epizode, ne želeći da OceanGate da nezasluženi kredibilitet. Njegov izgled i govor tijela dok sluša Rašova samouvjerena objašnjenja govore više od hiljadu riječi.
Ipak, emocionalno srce filma kuca u svjedočenjima porodica žrtava. Priča o Christine Davood, koja je izgubila muža i sina tinejdžera u imploziji, daje ljudsku težinu tehničkim kvarovima i brojkama. Njene riječi nas podsjećaju da ovo nije samo priča o tehnološkom neuspjehu, već o uništenim porodicama i gubicima koji su mogli biti spriječeni.
Definitivan prikaz tragedije
Implozija uspijeva tamo gdje mnogi dokumentarni filmovi o katastrofama ne uspijevaju. Balansira između detaljnog istraživačkog novinarstva i duboko ljudske priče. Koristeći ekskluzivne snimke, kao što je onaj koji pokazuje trenutak kada je Rašova supruga čula imploziju, film stvara intenzivan osjećaj užasa.
Dok su neki gledaoci željeli još više tehničkih detalja, dokumentarac se fokusira na suštinu: kako i zašto se to dogodilo. To nije samo prikaz tragedije, već i oštro upozorenje o opasnostima neobuzdane ambicije i romantizacije rizika u ime inovacija.
Na kraju krajeva, Implosion: The Titanic Sub Disaster je dobro snimljena analiza jedne od najšokantnijih tehnoloških katastrofa našeg vremena, ali i podsjetnik na to koliko smo stavili u ruke ljudi poput Raša, milijardera koji su slijepo vjerovali u sopstvenu nepogrešivost, stvorenu u uslovima u kojima su okruženi samo ulizicama koje potvrđuju njihove riječi, iznad svega.
A kada znamo da živimo u eri milijardera koji iz dana u dan akumuliraju sve više i više moći, ta misao postaje mnogo zastrašujuća.