Foto: Almir Panjeta
Političke i etnonacionalne podjele u Bosni i Hercegovini više nisu rezervisane samo za javni prostor i institucije – one su duboko prodrle i u samu srž porodičnih odnosa. Upravo ta višedecenijska fragmentacija društva glavni je razlog zašto u BiH izostaje masovni studentski bunt kakav trenutno vidimo u Srbiji, rekao je sociolog i filozof Esad Bajtal, gostujući u programu televizije N1.
Podjele koje počinju u kući i sistemu
Bajtal upozorava na opasan paradoks u kojem je tradicionalni, autohtoni kućni odgoj, nekada diktiran dobrim običajima, danas zatrovan politikom. Budući da su mnoge porodice egzistencijalno povezane s postojećim administrativnim i vladajućim strukturama, stavovi roditelja karijerista direktno se prenose na djecu.
“Ako radi jedan ili dva roditelja… pri tome mislim na satelite i ove karijeriste koji se vrte oko vlasti, onda naravno da onaj ko radi štiti sistem kome pripada svojim radom. I naravno da njegov pedagoški metod i način djelovanja u kući nosi na sebi sjenku te vrste”, objašnjava Bajtal.
Ovakva dinamika dovodi do dubokih unutrašnjih sukoba unutar samih porodica. Dok jedni članovi žele društvene promjene, drugi se grčevito protive narušavanju sistema od kojeg imaju direktnu finansijsku ili karijernu korist. Ti mikro-sukobi unutar doma onemogućavaju šire udruživanje mladih i njihov izlazak na ulice.
BiH nema društvo, već „etno-podanike“
Praveći direktnu paralelu sa studentskim protestima u Srbiji, Bajtal ističe da Srbija, uprkos katastrofalnom stanju, ipak ima funkcionalno društvo koje nije opterećeno trojnim etničkim rezovima. U Bosni i Hercegovini, s druge strane, svaki pokušaj zajedničkog organizovanja mladih iz oba entiteta i svih naroda odmah biva osujećen provjerenim mehanizmima zastrašivanja.
Bilo kakav bunt u BiH instantno nailazi na povike o „izdajnicima i plaćenicima“. Zbog krvavog ratnog iskustva i medijskog drila koji traje 35 godina, ljudi se realno boje takvih optužbi.
“Francuska ima društvo, Njemačka ima društvo… Mi nemamo društvo. Podijeljeno bosansko društvo nije društvo, a podijeljeno je po BHS linijama. Sve dok izmanipulirani, poniženi etno-podanici ne ustanu u odbranu svojih prava kao združeni građani, nema istinske pobune”, jasan je Bajtal.
Obrazovni sistem kao fabrika poslušnosti
Problem je dodatno cementiran obrazovnim sistemom koji od obdaništa, preko osnovnih i srednjih škola, pa sve do univerziteta, forsira tri odvojene BHS matrice. Mladi ljudi izlaze iz škola sa već etnički uokvirenom sviješću. Političkim strukturama savršeno odgovara ovaj petnaestogodišnji ideološki pritisak jer im garantuje očuvanje vlasti uprkos ekonomskom rasulu.
Dok je studente u Srbiji, prema Blochovoj tezi da “nužda uči misliti”, katastrofalno stanje natjeralo na kritičko promišljanje i uličnu borbu, mladi u BiH su previše podijeljeni da bi sinhronizovali svoj napor.
Najpametniji biraju bijeg, a ne bunt
Umjesto borbe protiv vjetrenjača u sistemu koji ih ponižava, najobrazovaniji i najsvjesniji mladi ljudi u Bosni i Hercegovini pronalaze sopstveni izlaz – odlazak iz zemlje.
Suočeni s osjećajem potpune besperspektivnosti, zgaženosti i izgubljenosti, oni ne vide smisao u uličnim protestima. Bajtal zaključuje da masovni odlazak nije puko iseljavanje, već bukvalni bijeg od sistema u kojem se rad i znanje ne vrednuju.
“Oni koji najbolje i najviše uviđaju, možda i najviše osjećaju sve nepravde… oni su ti najpametniji. I da bi riješili svoj problem, oni se odlučuju na bijeg, na odlazak, okretanje leđa svemu. Sve to znači ostanak, i onda najpametniji popuštaju tako što naprosto bježe odavde”, kaže Bajtal.