Foto: ACT
Novo komparativno istraživanje “Izloženost olovu u Varešu: Međunarodna iskustva, institucionalna i korporativna odgovornost” Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT, pokazuje kako dugogodišnje zanemarivanje industrijskog zagađenja može ugroziti zdravlje čitavih generacija.
Gotovo deset mjeseci nakon što su alarmantni nalazi o povišenim koncentracijama olova u krvi stanovnika Vareša dospjeli u javnost, nadležne institucije u Bosni i Hercegovini i dalje nemaju odgovore na ključna pitanja, pokazujući potpunu pasivnost i netransparentnost. Dok Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT upozorava da formiranje radnih grupa služi kao paravan za izbjegavanje konkretne akcije, podaci iz JU Dom zdravlja Vareš potvrđuju da je situacija kritična.
-Podaci koje je Fondacija ACT pribavila od Javne ustanove Dom zdravlja Vareš dodatno potvrđuju ozbiljnost situacije. Prema službenom odgovoru od 17. septembra 2026. godine, tokom januara i februara provedena su tri kruga ispitivanja koncentracije olova u krvi, sa ukupno 193 testiranja. U prvom krugu, od 110 testiranih, njih 44 ili 40% imalo je vrijednosti iznad referentnih. U drugom krugu takve vrijednosti utvrđene su kod 19 od 49 testiranih, odnosno 38,7%, a u trećem kod devet od 34 testirana, odnosno 26,47%. Najviša zabilježena koncentracija iznosila je 295 mikrograma po litri (µg/L), odnosno 29,5 µg/dL, što je više od osam puta iznad referentne vrijednosti od 3,5 µg/dL koju američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) koriste za prepoznavanje povišene izloženosti olovu kod djece, dok međunarodne zdravstvene smjernice upozoravaju da ne postoji siguran nivo izloženosti olovu. Dostavljeni zbirni podaci ne omogućavaju utvrđivanje jesu li pojedine osobe testirane više puta, ali jasno ukazuju na potrebu za hitnim, sistematskim javnozdravstvenim odgovorom i zaštitom zdravlja ljudi, navode iz ove organizacije.
Dodatni skandal i paniku među lokalnim stanovništvom izazvale su informacije o polutajnom provođenju novih testiranja krvi, bez ikakvog obavještavanja javnosti o njihovoj svrsi, obimu ili rezultatima.
-U situaciji kada izvori kontaminacije još uvijek nisu zvanično utvrđeni, Fondacija ACT zahtijeva hitno objašnjenje: ko provodi ova testiranja, po čijem nalogu i s kojim krajnjim ciljem?
U Owino Uhuru u Keniji sudska praksa je dokazala da država mora snositi odgovornost ako ne kontroliše privatnog zagađivača, zbog čega je odrezana odšteta od 15 miliona dolara.
U Port Pirie u Australiji pokazalo se koliko je teško očistiti tlo i zrak – uprkos decenijama sanacije, tokom 2025. godine čak 79,8% dvogodišnjaka i dalje ima povišeno olovo u krvi.
“Zajednička poruka ovih slučajeva jeste da države ne smiju čekati konačno utvrđenje izvora kontaminacije olovom i drugim teškim metalima prije nego što počnu istinski štititi zdravlje stanovništva. Neophodni su nezavisno ispitivanje mogućih izvora kontaminacije u Varešu, kontinuirano praćenje kvaliteta zraka, vode, tla i prašine, dostupna zdravstvena zaštita i jasno utvrđivanje odgovornosti. Teret zaštite od industrijskih rizika ne smije biti prebačen na pojedinačne porodice i pojedince”, zaključila je Azra Berbić, aktivistkinja i zamjenica direktorice Fondacije ACT.
-Istraživanje pokazuje da su u brojnim zajednicama zdravstvene i okolišne posljedice trajale godinama ili decenijama, dok su stanovnici vodili dugotrajne pravne bitke za pristup liječenju, sanaciju zagađenja i utvrđivanje odgovornosti, navodi ACT u saopštenju.
Analizu možete preuzeti na ovom linku.