Foto: Nezavisne
Nije poznato koliko će zabrana trajati, šta konkretno mora biti urađeno da bi Dom ponovo mogao primati i zbrinjavati korisnike, niti ko će biti odgovoran za njihov smještaj ukoliko se utvrdi da dio njih mora napustiti ustanovu
Piše: R. I.
Dom penzionera Tuzla danas je privremeno prestao s radom, nakon što je nadležna inspekcija utvrdila da ustanova ne ispunjava propisane uslove za rad.
Odluka dolazi gotovo deset mjeseci nakon katastrofalnog požara u kojem je život izgubilo 17 korisnika, a više od 30 osoba povrijeđeno. I dok istraga o odgovornosti još traje, ostaje otvoreno pitanje – šta sada čeka ljude koji se još nalaze u Domu?
Privremena zabrana rada Doma penzionera Tuzla nova je posljedica tragedije koja je prošle godine potresla Tuzlu i cijelu Bosnu i Hercegovinu.
U požaru koji je izbio u ovoj ustanovi život je izgubilo 17 korisnika. Više od 30 osoba zadobilo je povrede. Gotovo deset mjeseci kasnije, istraga o tome ko je odgovoran još nije okončana, a sada je ustanovi privremeno zabranjen rad.
Nadležni, međutim, za sada ne daju mnogo odgovora.
Nije poznato koliko će zabrana trajati, šta konkretno mora biti urađeno da bi Dom ponovo mogao primati i zbrinjavati korisnike, niti ko će biti odgovoran za njihov smještaj ukoliko se utvrdi da dio njih mora napustiti ustanovu.
Problem je bio poznat i prije današnje odluke
Da situacija u Domu penzionera nije riješena, bilo je jasno i ranije.
Prije samo nekoliko dana porodice pojedinih korisnika dobile su obavijesti da njihovi najbliži moraju napustiti Dom. Kao krajnji rok za neke korisnike naveden je 20. august, dok su se u javnosti pojavile informacije da bi ustanovu trebalo napustiti oko 60 ljudi.
Porodice su tada upozoravale da im niko nije ponudio alternativni smještaj i da su prinuđene same tražiti rješenje.
– Institucije nisu ponudile nikakvo alternativno rješenje, odnosno alternativni smještaj i to je sad prepušteno nama, porodicama – kazao je jedan član porodice čiji je roditelj bio smješten u Domu.
Iz Ministarstva za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona, međutim, tada su saopćili da nisu naredili izmještanje korisnika.
Ministarstvo je navelo da nema upravljačke ingerencije nad Domom, čiji je osnivač Grad Tuzla, te da ne odlučuje o prijemu, otpustu ili premještaju konkretnih korisnika.
Istovremeno, upravo je prekoračen broj dozvoljenih korisnika bio jedan od nedostataka utvrđenih inspekcijskim nadzorom.
Tako se odgovornost za rješenje problema između institucija prebacuje s jedne adrese na drugu, dok su u sredini svega korisnici Doma – mahom starije i često teško pokretne osobe.
Obnova nije počela
Još u maju ove godine, šest mjeseci nakon požara, bilo je jasno da sanacija Doma ozbiljno kasni.
Tada je objavljeno da sredstva za obnovu postoje, ali da radovi nisu počeli zbog administrativnih procedura i javnih nabavki.
Planirana je obnova kuhinje, liftova i drugih dijelova objekta, kao i uređenje kupatila i najlošijih dijelova soba. Posebno je problematičan bio sedmi sprat, koji je u požaru većim dijelom izgorio.
– Planirali smo kada se stvore uslovi da se renoviraju kupatila u svim sobama i da se dovedu u red najlošiji dijelovi, uključujući i sedmi sprat koji je većim dijelom izgorio – izjavio je tada glasnogovornik Doma penzionera Tuzla Admir Muslimović.
Od požara do danas, međutim, ključna pitanja ostaju ista: kada će obnova biti završena, hoće li objekat nakon sanacije ispunjavati sve sigurnosne standarde i šta će biti sa ljudima koji u njemu žive dok radovi i kontrole traju?
Istraga još traje
U međuvremenu, Tužilaštvo Tuzlanskog kantona vodi istragu o eventualnoj krivičnoj odgovornosti.
Do sada su osumnjičene dvije osobe iz rukovodstva ustanove.
Prema ranijem saopćenju Tužilaštva TK, istraga se ne odnosi samo na postupanje pojedinaca unutar Doma, već obuhvata i odgovornost u lancu različitih institucija, uključujući protivpožarnu i socijalnu zaštitu.
To znači da pitanje odgovornosti nakon tragedije još nije dobilo konačan odgovor.
A dok istraga traje, svakodnevni život u Domu morao je biti nastavljen.
Zato današnja odluka otvara čitav niz pitanja, na koja uglavnom nema odgovora. Prije svega, koliko korisnika trenutno boravi u Domu? Prema našim informacijama više od 150, mada ih ne smije biti više od 100, ali to je u ovom momentu važna, ali i ne najvažnija priča.
Šta će biti sa štićenicima ako budu morali napustiti Dom, ko će platiti alternativni smještaj, ko će odlučiti ko mora otići, a ko može ostati, koji su konkretni propusti utvrđeni i koliko vremena je potrebno da budu otklonjeni, hoće li zabrana rada značiti potpuno iseljenje korisnika ili samo ograničenje prijema novih korisnika? I konačno – ko preuzima odgovornost za ljude koji se danas nalaze u Domu?
Iz same ustanove ranije su poručivali da nijedan korisnik neće završiti na ulici. No, porodice su već upozoravale da konkretna alternativna rješenja nisu dobile.
Zabrana rada zato nije samo administrativna odluka.
Za ljude koji u Domu žive ona znači neizvjesnost. Za njihove porodice znači pitanje gdje će njihovi roditelji, supružnici i članovi porodice biti smješteni. A za institucije znači još jedan test odgovornosti nakon tragedije u kojoj je 17 ljudi izgubilo život.
Gotovo deset mjeseci nakon požara, Tuzla tako i dalje čeka odgovore na pitanja koja su morala biti riješena mnogo ranije.
Jer nakon 17 izgubljenih života, pitanje više nije samo ko je odgovoran za ono što se dogodilo.
Pitanje je i ko je danas odgovoran za ljude koji su preživjeli.