Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
U razvijenim demokratskim društvima izbori su slobodna volja građana gdje svaki glas vrijedi jednako. U Bosni i Hercegovini izbori su centar kršenja ljudskih prava.
Piše: Jelena Jevđenić
Od diskriminacije ustavnih odredbi koje građane dijele na „predstavnike konstitutivnih naroda“ i na „ostale“ pa do izbornih krađa i manipulacija, izborni proces u BiH iz godine u godinu ne donosi promjene i krši ljudska prava.
Ustav i zakoni dozvoljavaju kandidaturu za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH samo pripadnicima tri konstitutivna naroda.
Evropski sud za ljudska prava donio je niz presuda u kojima je navedeno da se izbornim zakonom u BiH krše prava nacionalnih manjina i građana koji se ne izjašnjavaju kao jedan od konstitutivnih naroda.
Od slučaja Sejdić-Finci (2009), preko predmeta Zornić, Pilav, Šlaku,Pudarić, pa sve do presude u slučaju Kovačević (2023), izborni sistem je duboko diskriminatoran.
Politička analitičarka Tanja Topić navodi da uklanjanje ove vrste diskriminacije zavisi od političkih vođa.
„Građanima koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Hrvati i Srbi krši se pasivno biračko pravo, jer se ne mogu kandidovati za najviše državne i entitetske funkcije, dakle, ovi građani se ne mogu kandidovati za člana Predsjedništva BIH, ne mogu biti birani u Dom naroda, imaju ograničenja u izboru za entitetskog predsjednika RS i potpredsjednike, što je slučaj i u kantonima u Federaciji BiH, jer je obavljanje tih funkcija etnički determinisano. Stvari su prilično jasne, građani koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda su diskriminisani i uskraćeno im je pasivno biračko pravo. Vidimo da je otklanjanje diskriminacije moguće pod uslovom da se političke poglavice dogovore kao i da nisu spremni zarad –'viših nacionalnih interesa’ to da urade“, ističe ona.
U predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine Evropski sud za ljudska prava u Strazburu je utvrdio da Bosna i Hercegovina ima diskriminatoran ustav. Iako se među ljudskim pravima i slobodama koje propisuje Evropska konvencija izričito ističe zabrana diskriminacije, Ustav BiH se toga ne pridržava i ignoriše sam svoj član 2 koji propisuje ljudska prava i slobode.
Tanja Topić – Foto: RAS Srbija
„Najveći paradoks u ponašanju političkih elita je da se tobože zaklinju u dejtonski ustav, a upravo na ovim primjerima vidimo da ih ne zanima uklanjanje ustavne diskriminacije. Politički mentalitet u BiH je duboko zacementiran i on se kreće samo u okviru kolektivnih prava etničkih skupina, sve mimo toga nosioci vlasti svjesno ignorišu. To, zapravo, pokazuje njihov odnos prema drugima, drugačijima, koji je diskriminatoran, ali u kojem oni ne vide nikakav problem“, naglašava Topić.
Ona dodaje da ignorisanje presuda Evropskog suda za ljudska prava pokazuje i ignorisanje Evropske konvencije o ljudskim pravima, koja je sastavni dio Ustava BiH.
„Ali ako znamo da neki od političkih aktera ne poštuju sopstvenu državu, onda ne čudi da ne poštuju ni njen ustav. Oni selektivno uzimaju ono što im u državi odgovara, svjesno je negirajući i omalovažavajući, a za poštivanje ustava i zakona mare kada im to ide u prilog. Problem je što se presude Evropskog suda koriste kao manevar za političke ucjene i uslovljavanja, što je ustav izraz političke volje, a što ne postoji najmanji zajednički sadržilac etnonacionalnih elita o mogućnosti susretanja „građanskog i nacionalnog“. Ne mogu to drugačije vidjeti nego nastojanje podupiranja segregacije i očuvanja statusa quo“, zaključuje Topić.
Izborne krađe kao tradicija
Izborne krađe predstavljaju direktno kršenje ljudskih prava, jer se građanima uskraćuje pravo na slobodno izražavanje političke volje i suodlučivanje o javnim poslovima.
Manipulacijom glasačkim listićima poništava se stvarna volja građana. Fotografisanjem listića kao dokazom da je osoba glasala za određenog kandidata ili stranku krši se tajnost izbora. Ucjena radnim mjestima i prijetnja otkazima je oblik ekonomskog pritiska.
Hasan Kamenjaković iz koalicije „Pod lupom“ govori da su u izbornim ciklusima zabilježili mnoge načine pritisaka.
„Neki od najčešćih oblika pritisaka na birače su kupovina glasova, nagovaranje da se glasa za određenu stranku, nagovaranje na učlanjenje u stranku, nagovaranje na podršku stranci, prijetnje otkazima, ne samo jednoj osobi nego, na primjer, nekom u krugu porodice, zatim davanje paketa pomoći i tako dalje“, navodi Kamenjaković.
Hasan Kamenjaković – Foto: Printscreen
On dodaje da je i kupovina glasova na različite načine ili u vidu određenih paketa pomoći ili čak i novčana u određenim situacijama, izborna krađa i zloupotreba.
„Ono što je najproblematičnije, jeste što mi zaista u jako velikom broju izbornih ciklusa, zapravo nismo bili sigurni kakvi su to rezultati izbora, nismo bili sigurni da je naš glas otišao kome smo ga mi dali“, navodi on i ističe da je ohrabrujuće za ove izbore što ćemo uz uvođenje skenera biti sigurni da naš glas ide onome kome smo ga mi dali i neće više biti moguće višestruko glasanje, glasanje umjesto građana koji nisu izašli na izbore, dopisivanje glasova.
Kršenje prava osoba s invaliditetom
„Prva razina problema osoba s invaliditetom u izbornom procesu je proces verifikacije invaliditeta kao razloga za različite vidove podrške u izbornom procesu“, kaže za Impuls pravnica i braniteljica ljudskih prava Ana Kotur-Erkić.
Osobe s invaliditetom, da bi im bio priznat određeni obim prava iz različitih dijelova pravnog sistema, moraju da prođu proces procjene tjelesnog oštećenja koji se u BiH vrši na različitim adresama.
U FBiH postoji jedinstveno tijelo za vještačenje stanja invaliditeta i ono se jednako odnosi na sve kategorije osoba s invaliditetom, pa je proces negdje prilično unificiran. U RS za osobe s civilnim uzrokom invaliditeta, ovisno o tom u kojem se sektoru traži zaštita, tu procjenu vrši Fond PIO putem svojih nadležnih komisija za procjenu tjelesnog invaliditeta, odnosno komisije, centri za socijalnu zaštitu, zavisno od starosti i prava koja se trebaju ostvariti i slično. U Brčkom, ovisno o entitetskom državljanstvu koje građanin ima, može da se opredijeli za jedan od ta dva mehanizma.
„To je problem zato što ne postoji registar osoba s invaliditetom, pa mi zapravo ne znamo ni koliko osoba s invaliditetom imamo. U prošlom izbornom ciklusu se pojavio mehanizam da vam doktor opšte prakse izda uvjerenje da je vama potrebna podrška i to je bio problem u gradu Doboju. Odjednom je jako puno potencijalnih korisnika bilo kojima je potrebna pomoć pri glasanju. To je samo po sebi indikativno. Ako nemamo registar osoba s invaliditetom, ako ne znamo ko su stvarno osobe s invaliditetom, automatski je otvoreno polje za malverzacije“, kaže Kotur-Erkić.
Ona ističe da je to otvorilo prostor za malverzacije, ako znamo da status invaliditeta utvrđuju nadležna tijela, a odjednom su mogli to da urade ljekari opšte prakse pa čak i uz iskaznicu udruženja osoba s invaliditetom.
„Mnogo je lakše falsificirati člansku karticu udruženja nego zvanični dokument“, dodaje ona.
Ana Kotur-Erkić – Foto: FB stranica Centra za ljudska prava ImpAct
Kotur-Erkić ističe i da je većina lokacija na kojima se glasa nepristupačna osobama s invaliditetom.
„Izborni proces nije prilagođen osobama s invaliditetom, nemamo prilagođena glasačka mjesta, mi nemamo sistem koji obraća pozornost na to, koji nalaže, pogotovo ko biračke spiskove pregleda po statusu invaliditeta, odnosno ko ima mehanizam prijavljivanja invaliditeta. Kod osoba koje ne vide, mi nemamo mehanizam verifikacije da je osoba koja je bila pomoć pri glasanju zaista glasala u skladu s voljom i nahođenjem osobe s invaliditetom i to je jedan ogroman problem. Za osobe s mentalnim poteškoćama ne razmatramo uopšte reperkusije takozvanog porodičnog glasanja, koje je ovdje prisutno i nije nikad razmatrano kao takvo“, objašnjava ona.
Pored toga, postojala je inicijativa ispred predstavnika koji pripadaju čak Vijeću za osobe s invaliditetom BiH da se poveća broj mobilnih timova. Za Kotur-Erkić to je porazno.
„To znači da nećemo nikad izaći iz onog aspekta invaliditeta da se glasa u četiri zida gdje je mnogo veća mogućnost malverzacije. U taj proces bude uključeno više ljudi nego što je papira na kojem treba ostaviti glas. To samo po sebi stvara ogroman problem. Nije teško shvatiti za koga neko glasa, nije teško poništiti taj listić, puno je tu stvari koji ostavljaju otvorena pitanja“, kaže on.
Glasanje putem mobilnih timova često prate administrativne komplikacije, kratki rokovi za prijavu i nedostatak obučenosti članova biračkih odbora.
Kotur-Erkić navodi da je kod mobilnih timova mnogo ljudi uključeno u proces.
„Iz moje perspektive to stvarno vrijeđa tajnost glasanja, jer imate dvije, tri osobe i procedure koje mogu doslovce upućivati na to za koga je glasala osoba s invaliditetom, odnosno mehanizam je takav da možete vidjeti čiji je listić bio, odnosno, kome se taj listić davao i čiji glas taj listić nosi“, zaključuje ona.
Zloupotreba javnih resursa u izbornom ciklusu – raskorak između zakonskih normi i prakse
Dugogodišnja praksa diskriminacije i raznih malverzacija u izbornim procesima posljedično je uticala na to da se izgubilo povjerenje u demokratski sistem BiH, a i legitimitet samih izbora. Sve to je dovelo i do političke apatije, male izlaznosti na izbore i nezainteresovanosti mladih ljudi za glasanje.
Mnogi građani se nadaju da uvođenje novih tehnologija znači kraj manipulacija u izbornom procesu. Ipak, za jednake i fer izbore za sve građane i građanke Bosne i Hercegovine skeneri i automatizacija izbora ne mogu da uklone ustavnu diskriminaciju. To je pitanje političke volje i zakonskih reformi.
Impuls