Foto: Impuls
Sve više radnika u Bosni i Hercegovini spremno je odreći se povišice zarad više slobodnog vremena. Nove generacije sve više propituju dosadašnje načine rada, te primat stavljaju slobodnom vremenu i zdravlju.
Da li su se prioriteti zaposlenih trajno promijenili? Dok ekonomski pokazatelji insistiraju na rastu primanja, radnici sve više govore o onome što se novcem ne može kupiti, vremenu provedenom sa porodicom i prijeko potrebnom miru.
Šta kažu građani
– Broj slobodnih dana, zato što se to ne može platiti novcem. (Ukoliko bi vam poslodavac ponudio povišicu ili dodatni slobodan dan umjesto toga, šta biste izabrali?) Slobodan dan, na osnovu toga što sam ranije rekla, to mi je baš bitno i važno.
– Oboje, treba nekad i odmoriti ali treba i zaraditi fino. (Ukoliko bi vam poslodavac ponudio povišicu ili dodatni slobodan dan umjesto toga, šta biste izabrali?) Slobodan dan. Nekad se osjeti zamor. Bitnije je zdravlje.
– Slobodni dani naravno, da provodim sa svojom porodicom, sa svojim roditeljima i voljenima. (Ukoliko bi vam poslodavac ponudio povišicu ili dodatni slobodan dan umjesto toga, šta biste izabrali?) Slobodan dan, slobodno vrijeme se ne može ničim nadoknaditi i boravak sa voljenim ljudima i mojim roditeljima.
Da slobodni dani više nisu samo luksuz, već potreba, pokazuju i rezultati istraživanja portala mojposao.ba. 25% zaposlenih u BiH spremno je odreći se dijela povišice zarad dodatnog slobodnog dana.
“Ljudi danas očekuju mnogo više fleksibilnosti u kontekstu modela rada, radnog vremena, tako da je ovo jedan dobar pokazatelj. Ove godine je prosjek slobodnih dana 22, prošle godine je bio 21, tako da vidimo i kroz istraživanje pomake na tržištu rada. Ono što pokazuju globalna istraživanja je da će poslodavci širom svijeta intenzivno raditi na well-beingu, odnosno na dobrobiti zaposlenih jer su svjesni svih ovih promjena koje se dešavaju”, kaže Mersiha Mehić, Mojposao.ba.
Ipak, ovi zahtjevi nisu univerzalni. Oni se mijenjaju kako starimo, prolazeći kroz različite životne faze. Poslodavci koji žele zadržati kadar, moraće postati kreativniji.
“Ljude u dvadesetim godinama najčešće motiviše finansijska sigurnost jer tada postaju samostalni. U tridesetim više razmišljaju o razvoju karijere i napredovanju, dok su u četrdesetim prioritet porodica, organizacija vremena i mogućnost da usklade privatni i poslovni život. Poslodavci koji prepoznaju koliko je to bitno za zaposlenike, uvijek će raditi neke ustupke, kroz pravilnike, sve što zakon omogućava”, navodi Emira Duratbegović, stručnjakinja za organizacijsku efikasnost, liderstvo i razvoj ljudskih potencijala.
Iako radnici žele više slobodnog vremena, zakonodavni okvir u Bosni i Hercegovini nudi vrlo ograničen prostor za takvu vrstu pregovora.
“Ako je neko već zasnovao radni odnos sa punim radnim vremenom ne postoji mogućnost prema sistemu radnih odnosa u BiH, da kompenzira to sa nekim slobodnim danima u kontekstu neprimanja povišice ili smanjivanja plaće. Ako bi zadržali produktivnost, a mogli smanjiti puno radno vrijeme, onda bi se o toj temi sasvim legitimno dalo i trebalo raspravljati”, pojašnjava Mehmed Hadžić, profesor radnog prava PFUNSA.
Tržište rada moraće evoluirati, poručuju stručnjaci. Dok poslodavci tragaju za boljim modelima rada, radnici jasno poručuju da plate više nisu jedini parametar uspjeha i produktivnosti.