Foto: Unsplash
Istraživanja pokazuju da se dešava nešto što može da izgleda kao generacijski sukob – bejbi bumeri odlaze u prevremenu penziju, generacija Z želi da da otkaz.
Sociolozi pišu da su razlozi dublji nego što to na prvi pogled djeluje.
Bejbi bumeri sve češće odlaze u penziju ranije nego što se očekivalo, frustrirani promjenama na radnom mjestu, novim tehnologijama i rastućim tenzijama sa mlađim kolegama. Istovremeno, pripadnici Generacije Z otvoreno govore o napuštanju poslova koji im djeluju iscrpljujuće ili besmisleno.
Mnogi lideri ovo tumače kao sudar vrijednosti: stariji “ne mogu da se prilagode”, mlađi “nemaju posvećenost”.
Podaci, međutim, govore znatno složeniju priču.
Lojalnost, smisao i titule
Bejbi bumeri su generacija rođena između 1946. i 1964. godine, odrasla u periodu ekonomskog rasta, stabilnih karijera i jasnih hijerarhija.
Rad je često bio centralni dio identiteta, a lojalnost kompaniji smatrana vrlinom.
Generacija Z obuhvata one rođene otprilike od 1997. do 2012. godine. Oni su ušli na tržište rada u svijetu stalnih kriza, ubrzanih tehnoloških promjena i nejasnih karijernih putanja.
Stabilnost ne uzimaju zdravo za gotovo, a smisao i mentalno zdravlje često stavljaju ispred titula.
Novo istraživanje kompanija Clari i Salesloft, sprovedeno u saradnji sa Workplace Intelligence, obuhvatilo je 2.000 zaposlenih i menadžera prodaje.
Rezultati su zanimljivi i inspirišu na pitanja: 19% bejbi bumera planira da se prevremeno penzioniše jer su “umorni od rada sa Generacijom Z”, a 28% pripadnika Generacije Z aktivno traži posao na kome neće morati često da sarađuje sa bejbi bumerima.
Konflikti “teški” 56 mlrd USD
Cijena ovog trenja nije simbolična. Istraživanje procjenjuje da generacijski konflikti koštaju organizacije oko 56 mlrd USD godišnje, kroz pad produktivnosti, lošu komunikaciju, sagorijevanje i neravnomjerno usvajanje novih tehnologija poput vještačke inteligencije.
Na prvi pogled, djeluje kao da se korporativna radna atmosfera samo od sebe raspada.
Istraživanje Southeastern Oklahoma State University, zasnovano na uzorku od 1.000 zaposlenih, donosi drugačiju sliku: 71% zaposlenih iz Generacije Z ostaje na poslu ili u karijeri duže nego što želi, jer ne zna kako da ode. Gotovo polovina aktivno razmišlja o promjeni pravca, a 68% kaže da njihov poslodavac uopšte ne zna da planiraju promjenu.
Kada se ova dva istraživanja povežu, pojavljuje se ključna istina koju lideri često previđaju.
Bejbi bumeri odlaze jer mogu. Generacija Z ostaje jer ne zna kako da ne ostane.
Radno okruženje se dramatično promijenilo
Za mnoge bejbi bumere, današnje radno okruženje jedva liči na ono u kojem su izgradili karijere.
Alati zasnovani na vještačkoj inteligenciji, novi komunikacioni kanali i promjenjene definicije produktivnosti narušavaju identitet građen decenijama.
Kada se te promjene uvode bez konteksta i podrške, frustracija raste, a prevremena penzija postaje izlaz iz sistema koji više nema smisla.
Generacija Z ima drugačiji problem. Ušli su u svijet stalnih promjena, ali bez jasnih mapa kretanja.
Karijerni putevi su nevidljivi, lojalnost djeluje rizično, a savjeti su često apstraktni. Iako se doživljavaju kao “generacija koja stalno daje otkaz”, realnost je da su mnogi zaglavljeni u ulogama koje su već prerasli, nesigurni kako da naprave sljedeći korak bez trajne štete po karijeru.
Vještačka inteligencija nije ublažila ovaj jaz. Naprotiv, produbila ga je. Ista studija Clari–Salesloft pokazuje da bi 39% pripadnika Generacije Z radije imalo AI menadžera nego bejbi bumera, a 25% bejbi bumera radije bi radilo sa AI nego sa kolegom iz Generacije Z.
Ovo nije glasanje za tehnologiju, već za predvidljivost. Kada su očekivanja nejasna, AI djeluje jednostavnije od ljudi.
Gdje liderstvo pravi razliku
Ima li rješenja i šta kažu stručniji? Na scenu stupa liderstvo.
Rješenje nije u snižavanju standarda niti u izbjegavanju teških razgovora, već u onome što stručnjaci nazivaju “angažovanom empatijom”.
To je sposobnost da se razumije kako različite generacije doživljavaju isti sistem i da se to pretoči u jasnu, praktičnu komunikaciju, kažu psiholozi.
Za generaciju Z to znači konkretne razgovore o karijeri: vještine, rokovi, opcije, sljedeći koraci. Ne fraze o “rastu”, već mape.
Za bejbi bumere to znači priznanje da otpor prema novim alatima često nije tvrdoglavost, već pitanje identiteta. Kada se iskustvo poveže sa novim tehnologijama, umjesto da se poništi, čuva se institucionalno znanje i gradi povjerenje.
Rješenje nije manje generacija na radnom mjestu. Rješenje su lideri koji umiju da jasno objasne pravila igre, dovoljno jasno da ljudi ne moraju da bježe da bi sačuvali sebe, preporučuju majstori savremene komunikacije.
