Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Dugogodišnji neuspjeh vlasti u BiH da riješe ustavnu diskriminaciju Jevreja i Roma ponovo je pod međunarodnom lupom. Dok su se politike protiv porodičnog nasilja poboljšale u Federaciji, postignut je mali napredak u odgovornosti za ratne zločine ili zaštiti tražilaca azila i migranata uopšte, a sloboda medija i pravna zaštita LGBT osoba su se pogoršale, navodi se u izvještaju Organizacije za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch.
Piše: Jelena Jevđenić
Organizacija za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch (HRW) u najnovijem izvještaju, objavljenom u srijedu, prikazuje jednu od najsumornijih slika globalne situacije ljudskih prava u posljednjih nekoliko godina. Za Bosnu i Hercegovinu u izvještaju se navodi da BiH sporo sprovodi reforme za poboljšanje ljudskih prava potrebnih za pristupanje EU.
Izvještaj ukazuje na ugroženost slobode medija, na institucionalni propust u zaštiti žena žrtava porodičnog nasilja, te na sve veću diskriminaciju.
U martu je Savjet Evrope ispitao neuspjeh BiH da sprovede presude Evropskog suda za ljudska prava o ustavnoj diskriminaciji Jevreja, Roma i drugih, zahtijevajući da vlasti BiH dostave detaljan akcioni plan i vremenski okvir za sprovođenje.
Generalno, Romi su se i dalje suočavali sa diskriminacijom i socijalnom isključenošću, piše u izvještaju.
Između januara i jula 2025. godine, prema podacima Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju, bilo je 20 tekućih suđenja za zločine iz mržnje; pored toga, dva slučaja su rezultirala osuđujućim presudama, a jedan oslobađajućom presudom tokom prve polovine 2025. godine. Svi su imali etničku ili vjersku motivaciju.
U izvještaju se navodi i na ograničen napredak u sprovođenju preporuka UN o pravima osoba sa invaliditetom i neadekvatnu zaštitu njihovih prava.
Sloboda medija u Bosni i Hercegovini suočava se sa ozbiljnim izazovima. Zemlja je rangirana na 86. mjestu u svijetu na Svjetskom indeksu slobode medija Reportera bez granica za 2025. godinu.
Podaci koji pokazuju stanje medijskih sloboda u BiH su poražavajući, no, stanje na terenu je, nažalost, još gore, kaže za Impuls, novinarka i glavna i odgovorna urednica portala Spin-info, Sanja Vasković.
“Pogotovo kada su u pitanju lokalni mediji koji se svakodnevno suočavaju sa različitim pritiscima političkim, finansijskim, a ponajviše sa različitim kampanjama diskreditovanja i ućutkivanja od strane lokalnih moćnika. Često ponavljam da naši čitaoci, ali i inače građani ove države, nisu svjesni kakve sve metode koriste vlasti da ućutkaju kritičke glasove, bilo da su to novinari, aktivisti ili prosto pojedinci koji se usude reći da je nešto loše u ovoj državi”, navodi ona.
Sanja Vasković; Ustupljena fotografija
Vasković dodaje da je povjerenje u institucije oslabljeno, ali da raste u medije koji govore glasovima običnog naroda, koji je godinama u medijskom mraku.
“Umjesto iniciranja Zakona o medijima gdje bi se regulisala brojna nejasna pitanja, poput vlasništva nad medijima, gdje smo u situaciji da brojni portalodi ne mogu odgovarati za klevetu jer nemamo podatke ko iza njih stoji, na snazi je proteklih godina bila kampanja kriminalizacije klevete i čitav set zakona koji predstavljaju korak unazad demokratskim vrijednostima društva”, zaključuje ona.
Slab rad institucija u zaštiti žena žrtava nasilja
Nasilje nad ženama je u porastu, a odgovor države je i dalje nedovoljan. U izvještaju se navode ubistva Aldine Jahić koju je prošle godine u Mostaru ubio bivši partner i ubistvo Alme Kadić iz 2021.godine. U oba slučaja se navode institucionalni propusti u zaštiti žena od nasilja.
-Nakon višemjesečnog zalaganja lokalnih organizacija, Federacija BiH je u avgustu 2025. godine usvojila zakon kojim se femicid – ubijanje žena i djevojčica na osnovu pola – priznaje kao posebno krivično djelo. Iako zakon jača pravnu zaštitu žena od nasilja na osnovu pola, približavajući ih standardima Istanbulske konvencije o nasilju nad ženama, zagovornici su istakli potrebu za povećanim finansiranjem i obukom pravosuđa i policije kako bi se osigurala doslijedna primjena, stoji u izvještaju.
Dragana Dardić iz Helsinškog parlamenta građana Banja Luka, navodi za Impuls da pitanje rodnozasnovanog nasilja ne dobija potrebnu pažnju u smislu politika i zakona koji bi trebalo da unaprijede preventivne i mehanizme zaštite.
“Pomaka ima, ali se i dalje vrtimo u začaranom krugu kada je u pitanju nasilje nad ženama. To jeste prepoznato kao društveni problem, ali je institucionalni odgovor na to pitanje i dalje slab i nedovoljan. I dalje nam se dešavaju najteži oblici nasilja nad ženama, ubistva. Prijave koje podnose žene se često ne shvataju ozbiljno, pa onda taj isti nasilnik kojeg je žena prijavljivala, dođe i ubije ju”, navodi Dardić.
Ona ističe da se propusti u zaštiti žena žrtava nasilja odnose i na centre za socijalni rad, policiju, ali i na sudove koji i dalje, najčešće, po pitanju ovog krivičnog djela donose uslovne ili blaže presude za počinioce nasilja.
“Dok ta kaznena politika ne postane rigoroznija i dok se ne poboljšaju preventivni mehanizmi, teško da ćemo napraviti neki značajniji iskorak u pravcu eliminacije rodnozasnovanog nasilja”, naglašava Dardić i dodaje da je nasilje sveprisutno i da su zadnjih godina sve češći femicidi u BiH, a institucije i vlasti i dalje nemaju dovoljno sluha da se to prepozna kao zasebno krivično djelo.
Dragana Dardić; Foto: Human Rights House Fondation
Iako se u izvještaju ne navodi, u Bosni i Hercegovini zadnjih godina jačaju antirodni pokreti koji osporavaju osnovna ljudska prava i tekovine rodne ravnopravnosti. Njihov rad mahom podržavaju vlasti, pogotovo u entitetu RS, a i institucije kroz finansijsku podršku.
Seksualna orijentacija i rodni identitet
-U martu 2025. godine, Republika Srpska je usvojila amandmane na svoj krivični zakonik kojima je eliminisao rodni identitet kao zaštićenu kategoriju, uključujući i odredbe o zločinima iz mržnje i govoru mržnje. U julu je parlament FBiH eksplicitno isključio istopolne parove iz zaštite od porodičnog nasilja, što je izazvalo kritike međunarodne zajednice i grupa za ljudska prava. Na glavnom događaju parade ponosa dogodila su se dva napada, koja su organizatori prijavili policiji, ali su vlasti kasnije izjavile da nije bilo incidenata, piše u izvještaju HRW.
Prava LGBT osoba u BiH i dalje su marginalizovana. Tek prije dva dana donesena je prva pravnosnažna presuda u BiH za diskriminaciju prema LGBTI osobama. Kantonalni sud u Sarajevu donio je pravosnažnu presudu kojom je utvrđena diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika od strane zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo, Samre Ćosović Hajdarević, koja je na Facebooku, nakon najave prve Bh. povorke ponosa 2019. godine, objavila status koji je, između ostalog, sadržavao pozive na segregaciju, izolaciju i diskriminaciju LGBTIQ osoba.
Odgovornost za ratne zločine
U januaru su vlasti BiH ponovo produžile rok za punu implementaciju Revidirane nacionalne strategije za ratne zločine do kraja 2025. godine.
-Prema podacima OEBS-a, od 1. septembra, pred svim sudovima u BiH bilo je 222 nerješena slučaja ratnih zločina. Tokom prvih osam mjeseci 2025. godine donijete su prvostepene presude u 8 slučajeva, pri čemu je 12 optuženih proglašeno krivim, a 2 oslobođena. Konačne presude donijete su u 7 slučajeva u istom periodu, pri čemu je 12 optuženih proglašeno krivim, stoji u izvještaju.
Takođe, navodi se da su septembra 2024. godine, u toku bila 53 slučaja koja uključuju seksualno nasilje povezano sa sukobom, od kojih su 3 sa konačnim presudama u kojima je 6 optuženih proglašeno krivim po optužbama za seksualno nasilje u ratu.
-Skoro dvije godine nakon što je stupio na snagu Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), njegovo sprovođenje i dalje blokiraju kantonalni propisi. U RS nastavlja da se naplaćuju sudski troškovi žrtvama ratnih zločina koje traže odštetu od počinilaca preko građanskih sudova, uprkos pozivima UN i EU da se okonča ova praksa. Žrtve to čine zato što krivični sudovi odbijaju da nalože odštetu uz presude, piše u izvještaju.
Po pitanju tražitelja azila i migranata, između januara i jula 2025. godine, samo četiri osobe u Bosni su priznate kao izbjeglice. UNHCR je dugo izražavao zabrinutost da većina ljudi koji ispunjavaju kriterijume za status izbjeglice dobija samo supsidijarnu zaštitu, koja ne daje prava na naturalizaciju, spajanje porodice ili putne isprave.
Podsjećamo, prošlogodišnji izvještaj Evropske komisije navodi da Bosna i Hercegovina nije napravila pomak u reformama na putu za članstvo u EU.
U izvještaju komisije je navedeno da se građanske organizacije proaktivno zalažu za promjene politika. Ženska udruženja igraju ključnu ulogu u dosezanju do najranjivijih, uključujući žrtve i preživjele porodičnog i rodno zasnovanog nasilja. Branitelji ljudskih prava i aktivisti koji se bave osjetljivim pitanjima (kao što su borba protiv korupcije; prava žena; prava lezbejki, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih, interseksualnih i kvir (LGBTIK) osoba; migranti; i zaštita životne sredine) i dalje su meta i izloženi prijetnjama, uznemiravanju, verbalnom zlostavljanju, pa čak i fizičkim napadima, kao i strateškim tužbama protiv javnog učešća (SLAPP). Žene aktivistkinje su posebno meta. Vlasti i dalje ne osuđuju i pravilno ne istražuju takve napade. Ne postoji nacionalni okvir za transparentnu i nepristrasnu raspodjelu javnih sredstava udruženjima. OCD koje pružaju usluge ugroženim grupama umjesto javnih vlasti trebalo bi da dobiju odgovarajuće javno finansiranje. Ugrožen je rad nezavisih istraživačkih medija. Politički pritisak, verbalni napadi, zastrašivanje i prijetnje novinarima su se nastavili, uključujući i one od strane visokopozicioniranih političara, a posebno protiv novinarki.