Foto: David Mayilian/Unsplash
Mnogi vlasnici pasa imaju utisak da njihov ljubimac tačno zna kada nešto nije u redu. Kada je osoba tužna, pas često dolazi bliže, naslanja se, gleda u lice ili ostaje u njenoj blizini. Takvo ponašanje nije slučajno. Sve više istraživanja pokazuje da psi mogu prepoznati ljudske emocije, uključujući tugu.
Psi čitaju izraze lica i govor tijela
Psi su iznimno vješti u posmatranju ljudi. Tokom hiljada godina života uz čovjeka naučili su obraćati pažnju na naše lice, držanje i pokrete. Mogu razlikovati nasmijano od tužnog ili napetog izraza lica. Kada primijete spuštene uglove usana, izbjegavanje pogleda ili pogrbljeno držanje, reaguju drugačije nego kada je osoba opuštena i vedra.
Osim lica, psi prate i sitne promjene u kretanju. Sporiji pokreti, uzdasi ili ležanje bez energije za psa su signali da se raspoloženje promijenilo.
Veliku ulogu ima ton glasa
Psi ne razumiju riječi kao ljudi, ali vrlo dobro prepoznaju emociju u glasu. Tiši, drhtav ili spor govor često je povezan s tugom. Pas na takav ton može reagovati smirenijim ponašanjem, približavanjem ili blagim dodirivanjem njuškom ili šapom.
Zato se često događa da pas priđe i legne uz vlasnika koji plače ili govori potiho. Ne reaguje na sadržaj rečenica, nego na emocionalni naboj u zvuku.
Mogu osjetiti i promjene u mirisu
Ljudsko tijelo tokom stresa i tuge prolazi kroz hormonalne promjene. Tada se mijenja i miris tijela, iako to ljudi najčešće ne primjećuju. Pas, zahvaljujući iznimno razvijenom njuhu, može registrovati te suptilne promjene. One mu dodatno potvrđuju da se s osobom događa nešto neuobičajeno.
Kombinacija mirisa, izraza lica i glasa daje psu jasnu sliku emocionalnog stanja vlasnika.
Zašto neki psi postaju posebno privrženi kad je vlasnik tužan
Kada pas prepozna da je vlasnik neraspoložen, često pokazuje pojačanu potrebu za blizinom. To može uključivati naslanjanje, polaganje glave u krilo, tiho sjedenje uz osobu ili praćenje po stanu. Takvo ponašanje može se tumačiti kao oblik socijalne podrške.
Psi su društvene životinje koje prirodno reagiraju na emocije članova svoje skupine. U obiteljskom okruženju čovjek je dio njihove skupine, pa pas instinktivno pokušava ostati blizu kada osjeti da je netko slabiji ili uznemiren.
Ne reagiraju svi psi jednako
Važno je naglasiti da svaki pas ima svoju osobnost. Neki će odmah doći i tražiti kontakt, dok će se drugi povući, ali i dalje budno promatrati situaciju. Na reakciju utiču pasmina, rana socijalizacija, iskustva i odnos koji pas ima s vlasnikom.
Pas koji je navikao na nježan dodir i blizinu češće će ponuditi fizički kontakt. Pas koji je oprezniji može pokazivati brigu na suptilnije načine, primjerice tihim ležanjem u blizini.
Šta to znači za odnos čovjeka i psa
Sposobnost pasa da prepoznaju ljudske emocije dodatno produbljuje vezu između čovjeka i životinje. Pas ne reagira samo na naredbe, nego i na raspoloženje. Zato je važno biti svjestan da napetost, tuga ili stres ne ostaju skriveni od psa.
Mirno ponašanje, nježan glas i dosljednost pomažu psu da se osjeća sigurno, čak i kada je vlasnik lošeg raspoloženja. Blizina i dodir u takvim trenucima mogu smiriti i psa i čovjeka, što njihov odnos čini još snažnijim.