Rajko Vuković Makac; Foto: Ustupljena fotografija
“Živimo u vremenu kad se sve nešto izvitoperilo pa tako i životi tih „javnih ličnosti“ i ljudi koji se bave umjetnošću. Ali kao što kaže Gobac, političari su sada preuzeli tu ulogu koju su ranije imali umjetnici”.
Razgovarao: Ratko Pilipović
Rajko Vuković Makac je muzičar i glumac koji živi na relaciji Banja Luka – Beograd, koji iza sebe ima nekoliko objavljenih spotova i jedan album pod nazivom BALKANSKA REVIJA GLUPOSTI. Sa Makcem razgovaramo o njegovom albumu i problemima na koje nailazi kao samostalni umjetnik, kantautor, kao i o ljudima koji su uz njega.
IMPULS: Kada bi se našao pred nekim ko je spreman da uloži novac u tebe, a imaš samo minut da mu se predstaviš, šta bi rekao?
Rajko Vuković Makac: Ponudio bih mu čašu soka od paradajza zatim bi mu svečano, najtišim glasom rekao na uvce: „Neka bude nebivalo, sunce te snivalo“.
Ljudi koji su u umjetnosti i čije ime se spominje na raznim portalima, novinama, televiziji su, može se reći, javne ličnosti i one nekada trpe veći stepen kritike. S obzirom na to da si ti glumac i kantautor, zanima me šta misliš šta je ljudima više zanimljivo da prate, pjesme ili privatni život?
Pa pjesme sigurno, kakav privatan život. Živimo u vremenu kad se sve nešto izvitoperilo pa tako i životi tih „javnih ličnosti“ i ljudi koji se bave umjetnošću. Ali kao što kaže Gobac, političari su sada preuzeli tu ulogu koju su ranije imali umjetnici. No, to je pomalo pase tema o kojoj mnogi trube, a niko ništa ne preuzima. Oko tog eksponiranja je zavladalo takvo ludilo i ja ne znam koliko će to trajati. Nama to izgleda kao da stalno evoluira, ali to sve može nestati i da se vratimo u kameno doba. Ne znam, po meni je umjetnik onaj koji najviše ume da se sakrije, ako me razumete.
Kroz svoje pjesme sarađuješ sa mnogo muzičara. Vjerujem da ti to pruža zadovoljstvo i inspiraciju, s druge strane to može značajno da iscrpi. Kako je biti muzičar bez stalnog benda? Kad imaš koncert da li si sam na bini, odnosno da li te ljude plaćaš ili su oni pro bono s tobom?
Svi ljudi sa kojima radim kroz pjesme i koji se pojavljuju u mojim spotovima su mahom moji prijatelji glumci, pesnici, muzikanti…I ovom prilikom želim da im se zahvalim..Nema šta, dobro je sve, ide sve svojim tokom, i kako treba… Slava Bogu!
Foto: Ustupljena fotografija
Da li više glumiš ili pjevaš?
Nivelišem, kao pravi nivelista.
Naslov tvog albuma je “Balkanska revija gluposti”. Da li je tvoj album konceptualan, da li priča neku priču, kao to što više bendova radi izdavajući albume? Možeš li mi pojasniti povezanost naslova albuma i pjesama koje se nalaze na njemu?
Često radim i pišem, pa i ne znam o čemu, dugo mi treba sve to da odgonetnem. To sada djeluje čudno, ali nekad nešto napišem i taj smisao se pojavi kasnije. Kasnije shvatim što sam to i napisao. Sve što radim i pišem izlazi iz osjećanja. Naslov albuma “Balkanska revija gluposti” sam uzeo od Paul Auster i njegovog romana Bruklinska revija ludosti, pa je permutacijom naslova meni došlo da to bude Revija balkanske gluposti. Ništa naročito. Da li je konceptualan il priča priču, to će drugi bolje reći sasvim sigurno.
Foto: Ustupljena fotografija
U tvojim pjesmama je zastupljena određena doza tradicionalnosti, a to se može primijetiti kroz muziku, spotove, stil oblačenja, način na koji glumiš u pojedinim spotovima. Da li je to nešto što ti je primarno, a opet indirektno, njeguješ kroz svoje stvaralaštvo?
To je samo improvizacija i ništa više, bez oštroumnih kombinacija..
Kakva ti je saradnja s medijima u smislu podrške i promocije što je njihova uloga?
Prilično tunjava. Nažalost, ne stižem da se bavim tom “umetnošću“.
U Banjaluci uvijek je bila borba između alternative i popularne muzike koja je nebrojeno više puta podržavana nego alternativna. Smatraš li da bi se institucije trebale više uključiti u podršku alternativnijih bendova, koji često provode svoje vrijeme svirajući van lokalnih okvira?
Nemam odgovor na ovo pitanje.
Na kompilaciji koju izdaje izdavačka kuća DEVETA DIMENZIJA, naći će se i tvoja pjesma. Da li si za te potrebe radio neku novu pjesmu?
Za kompilaciju sam poslao pjesmu “Naručena praskozorja (Banjaluko)” i zahvaljujući mom joldašu Grgi iz benda Bez Rikverca i Zoki naravno, našao sam se na toj kompilaciji, i drago mi je sto sam deo ovog projekta…
Kada je u pitanju pjesma I DALJE MISLIM NA LJUBAV, mislim da ona malo odudara od tvojih ostalih pjesama. Aranžmanima se malo razlikuje od ostalih pjesama, pa me zanima da li je to tvoj uvod u malo klasičniji rok sa primjesama pop-a?
Da, spot za pjesmu je sniman u Dječijem pozorištu u Banjaluci. Ali i snimanje tog spota je bila improvizacija, pa je proba za predstavu srećom završena na vrijeme, a onda smo snimili spot u kome nisam imao planirani kostim i štošta nešto. Što se pjesme tiče, lično nisam zadovoljan tim bubnjem jer je on trebao da ide u nekom drugom pravcu, no opet, s druge strane, nemam pravo da se ljutim jer sam i tu pjesmu napravio za jednu kopejku. Svjestan sam da je to ipak dobra pjesma, a kad imaš dobru pjesmu možeš da radiš sa njom različite aranžmane. I to je recimo jedna od pjesama zbog koje mi ljudi prilaze na svirkama pitajući me čija je ovo stvar i koliko je moćna i tako dalje sve u tom smislu. Pjesma je jednostavna i kad se tako i napiše, onda se dobije pun pogodak. Umjetnost je u jednostavnosti.