Foto: Impuls
Klimatske promjene izazivaju horor nesagledivih razmjera. Najnovija pojava su pregrijani stanovi koji dovode do porasta oboljenja kod djece.
Piše: Ozren Kebo
„Razgovor o vremenu posljednje je utočište nemaštovitih ljudi.“ Tako je nekada davno zborio Oscar Wilde i to mu ostaje jedna od rijetkih izjava koju je vrijeme pregazilo. Na današnjem vaktu pričati o vremenu znači razgovarati o opstanku, jer su se u odnosu na devetnaesti vijek, kada se Wildeu na glavu popela klasična otočka konverzacija o kiši, suncu, kišobranima i oblacima, sve radikalno promijenilo.
Nema više umjerene klime, niti ima običnih kiša. Danas je kiša jednako poplava i to u boljem slučaju, a u gorem tu su još i klizišta, odroni, ljudske žrtve i materijalne štete na sve strane. Da li smo spremni za takav intenzitet promjena? “Ove vijesti o vremenskoj prognozi počele su da zvuče kao upozorenja za nuklearni napad”, napisala je nedavno na Facebooku sarajevska novinarka Maja Radević i tako na aforističan način zahvatila srž priče. Da, mi smo izgleda u ozbiljnom klimatskom problemu. Od nekadašnja četiri godišnja doba ostala su nam dva, zima od novembra do juna i ljeto od juna do kraja oktobra.
Poplave i požari
Kada padne kiša, opasnost od poplava raste iz godine u godinu. Kakve to posljedice može izazvati vidjeli smo u Donjoj Jablanici. S druge strane, dugotrajno odsustvo padavina automatski povećava opasnost od požara. Na tlu Evrope s vatrom se za sada najčešće suočavaju Grčka, Portugal i Španija, gdje temperature od 42 stepena savršeno sarađuju sa sve jačim vjetrovima.
Naučnici upozoravaju da infrastruktura savremenih evropskih država nije prilagođena klimatskim procesima. Bolnice su pune srčanih bolesnika, a adekvatnog odgovora na vatrenu pošast nema. Pastiri upozoravaju da su irvasi “na rubu uginuća zbog vrućine”. Čini se da je julski toplotni val na sjeveru Evrope najneprijatnije iznenadio turiste s juga, koji su u Norvešku i Švedsku pobjegli ne bi li se malo rashladili dok kod njih prođe ono najgore. E eto.
Informacije koje posljednjih sedmica prodiru u medije ukazuju da je stanje alarmantno. Evo kratkog pregleda najnovijih dešavanja.
Drama s insektima
Insekti su u ozbiljnoj opasnosti. Brojnost im opada ne samo u urbanim područjima, već i po netaknutim dijelovima prirode, daleko od uticaja čovjeka. Njihov nestanak do sada se najčešće pripisivao uništavanju staništa, ali postaje jasno da je riječ o destruktivnom djelovanju globalnih razmjera. Na planeti ordinira više od pet miliona vrsta insekata i strahuje se da će nestanak nekih od njih biti takav da preživjela populacija neće moći da preuzmu blagotvornu ekološku ulogu.
U agresiji čovjeka na prirodu mnogi su oblici života na Zemlji izgubili pravo postojanja. Sada posredstvom klimatskih promjena udaramo sami na sebe. Procjene iz Australije predviđaju da će biti sve više ciklona, toplinskih valova, suša i šumskih požara. Istovremeno, milion i po Australaca u obalnim područjima bit će ugroženo porastom razine mora do 2050. Koja zaista nije daleko. Predviđa se veći broj smrtnih slučajeva izazvanih vrelinama i lošijim kvalitetom vode, a očekuje se i pad vrijednosti nekretnina od 611 milijardi australskih dolara.
Australci nisu zalud zabrinuti. Arktik se zagrijava tri puta brže od ostatka planete, što uzrokuje porast razine mora i povećava rizik od ekstremnih uslova širom svijeta. Zbog toga su se pojavile i ideje o “tehnološkom popravku klime”, što je naišlo na otpor ozbiljnih naučnih krugova. Predložene metode podrazumijevaju barijere koje bi spriječile prodor tople vode, ili reflektiranje sunčeve svjetlosti. Skeptici odgovaraju da ni jedan od tih prijedloga nije provjeren i da se ne zna u šta bi se sve moglo izroditi. Vrlo moguće – u sopstvenu suprotnost. Jedina prava reakcija je, upozoravaju isti izvori, radikalno smanjenje emisije stakleničkih plinova
Dok rasprave traju, dolaze novi rezultati: minuli august je najtopliji mjesec u istoriji mjerenja. Ljeto 2025. bilo je četvrto najtoplije u Europi. Europska unija suočava se s najgorom sezonom požara u zadnjih dvadeset godina. Izgorjelo je rekordnih milion hektara šuma, između ostalog i jedan posto Pirinejskog poluotoka.
Enormne vrućine utiču na sve aspekte modernog života. Brojne porodice u Velikoj Britaniji suočene su s novim izazovima, jer njihovi domovi ljeti postaju nepodnošljivi. Više od pet miliona djece živi u stanovima koji se pregrijavaju. Jedna je majka za BBC ispričala da se noću često šeta ulicama ili vozi u klimatiziranom automobilu, jer ugradnja klime u stanu košta 8.000 funti po prostoriji. Sve to ozbiljno ugrožava zdravlje djece.
Gužva u vodi
Duboko u Jadranskom moru već vladaju temperature i slanost koje su bile očekivane krajem stoljeća. Tu je sve više vrsta karakterističnih za tropska mora, što je posljedica zagrijavanja i promjene saliniteta. Autohtone vrste nemaju gdje pobjeći. Kopnene životinje imaju mogućnost migracije prema sjeveru, dok dubokomorske ostaju zarobljene na dnu, što nepopravljivo mijenja ekosistem.
Jedna od posljedica o kojoj se tek odnedavno govori je i ta da okeani postaju prekiseli za zube morskih pasa, koji ostaju bez glavnog alata za opstanak. Takva promjena imat će „duboke implikacije za morske organizme“. Dentalni stres samo je jedan u nizu problema s kojima se „krnji morski psi“ suočavaju, uključujući i nedostatak plijena zbog prekomjernog izlova.
Kada dođu tokijske vreline
Brzina porasta temperatura nije ravnomjerna. Od svih kontinenata, Europa bilježi najbrže zagrijavanje, a odmah za njom slijedi Azija. Tokio je u julu zabilježio rekordnih deset uzastopnih dana s temperaturama od najmanje 35 stepeni. Cijeli Japan iskusio je najtopliji juni i juli otkako postoje mjerenja.
Uza sve ostale nedaće, svijet se suočava i s rekordnim brojem oboljelih od bolesti koje prenose komarci. Taj proces posljedica je dužih ljeta, blažih zima i promjena u količini padavina, što je kombinirana prednost za rast populacije komaraca.
Slatka voda
Nova istraživanja pokazuju da se kontinenti isušuju nezabilježenom brzinom. Znatan dio pijaće vode završava u okeanima, pridonoseći porastu globalne razine mora, većem nego što ga uzrokuje otapanje ledenih ploča. Sušna razdoblja i iscrpljivanje podzemnih voda dovode čovječanstvo pred težak izazov. Ljudske aktivnosti, poput emisije stakleničkih plinova i preusmjeravanja vodenih tokova, ozbiljno su poremetile prirodni ciklus vode. Vlažna područja postaju još kišovitija, a sušna još sušnija. Posljedice? Smanjuju se zalihe slatke vode u jezerima, rijekama i podzemnim rezervoarima. Čak 75 posto svjetske populacije živi u zemljama u kojima se gubitak vode ubrzava. Trend isušivanja najprisutniji je u Kanadi i Rusiji, što se povezuje s otapanjem leda i permafrosta.
Indija se nakon nezapamćenih pljuskova mjesecima bori s poplavama. U prošlosti su monsunske kiše bile stabilne i ravnomjerno raspoređene, no meteorolozi uočavaju nove obrasce: nakon dugih sušnih razdoblja slijede ekstremno jake kiše koncentrirane na malom području i u kratkom vremenu. U planinskim regijama masivni oblaci puni vlage sve češće udaraju u brda i uzrokuju katastrofe. U većini navedenih pojava analitičari vide ljudski trag. Naselja su se proširila na riječne tokove i poplavne ravnice, blokirajući prirodni put vode. Nekontrolirani razvoj infrastrukture koju čine autoceste, tuneli i hidroelektrane dodatno razuđuje strukturu planina.
Klimatske promjene i geopolitika
Čini se da Arktik postaje prva regija u kojoj će klimatske promjene dovesti do snažnih geostrateških gibanja. Rusija, Kina i Amerika, svi su zainteresirani za resurse koji su do sada bili pod ledom, ali i za novu rutu svjetske trgovine, koja donedavno nije bila dostupna. Na ovom mjestu već smo pisali, sve ono za šta se mislilo da će se dešavati od 2050. godine pa nadalje, već se dešava, što će uticati i na globalnu rekompoziciju godišnjih odmora. Umjesto u augustu i julu, svijet će plandovati u maju, prvoj trećini juna, u septembru i oktobru. A umjesto na more, ići će se na planine.
Ko smo, šta smo?
Bosna i Hercegovina nalazi se u grupi siromašnih zemalja bez letjelica kojima bi se mogla gasiti vatra. I bez svijesti da politika na državnom nivou mora ozbiljno tretirati prijetnje od poplava, suša, odrona…
I eto odgovora na pitanje koga će klimatske promjene najviše pogoditi. Kao i uvijek do sada, siromašne regije. Nedavno je Međunarodni sud pravde u Haagu zaključio da bi najteže pogođene države mogle tražiti odštetu od zemalja koje ne ispunjavaju ekološke obaveze. Ovom zaključku prethodio je „najveći slučaj u povijesti suda“, u kojem je saslušano stotinjak zemalja i 12 međunarodnih organizacija. Mišljenje o potencijalnoj nadoknadi štete zbog klimatskih promjena za sada nije obavezujuće, ali se pretpostavlja da bi moglo usmjeriti ponašanje država u budućnosti. Ekološka neodgovornost sve bi se manje mogla tolerirati, zbog čega se očekuje masovna izmjena zakona. Nedjelovanje bi moglo biti temelj za sudsko gonjenje i finansijske kazne. Ali, za sada bez odgovora ostaje pitanje koje bi to zemlje u ovim slučajevima mogle platiti najveću odštetu.
Ne samo da smo savremenici najmanje jednog genocida i desetine teških ratnih sukoba širom svijeta, nego istovremeno svjedočimo i ozbiljnim poremećajima klime koje presudno utiču na kvalitet života ljudi, životinja, raslinja. U tom pogledu, svi smo ugroženi.
Suočen s vrelinama kakve do sada nismo poznavali, neko na Facebooku ljetos napisa: ”Dajem dva mjeseca života za hladnu frontu s kišom i grmljavinom.” Znači, kada sljedeći put u liftu ili na ulici naletite na komšiju, zaboravite na Oscara Wildea i njegov prezir prema “kišobranskoj konverzaciji”. Nego se prihvatite suštinski važnog razglabanja o vremenu, jer u drugoj polovini 2025. ni vi ni štovani susjed nemate važnije teme. I požurite da vas ne bi safastala neka od ovih novovalnih kiša, od njih spasa nema….