Opera kroz biografski film: Posljednji dani Marije Callas i priča o ženi koja traži sopstveni glas

Angelina Jolie kao Maria Callas, foto: IMDb

Angelina Jolie ide kroz posljednje dane kratkog života Marije Callas u filmu “Marija” Pabla Laraina – dramatičnoj, evokativnoj elegiji slavnom sopranu. To je film koja je naizmjenično melanholična, zajedljiva i veličanstveno teatralna arija za zvijezdu koja se rađa jednom u generaciji.

Realnost je od male važnosti na sceni i u “Mariji”. Radi se o sirovom osjećaju, koji dobro služi filmu, više san nego lekcija iz historije o divi Callas, piše AP. U početku, ona ubaci malo Mandraxa i kaže svom odanom batleru Ferrucciju (Pierfrancesco Favino) da je televizijska ekipa na putu. Da li su stvarni, pita se on.

“Od jutros, šta je stvarno, a šta nije, to je moja stvar”, kaže ona mirno i definitivno, praveći gozbu od oštrog scenarija Stivena Najta. To je jedan od mnogih sjajnih stihova i trenutaka za Jolie, čiji intenzitet i odlučnost osporavaju njen krhki izgled. I to je signal publici: Ne brinite zbog dosadnih činjenica ili da Jolie baš i ne liči baš toliko na Callas. Ovo je biografski film kao opera — emocionalno putovanje koje se uklapa u veliku divu, punu ljepote, izdaje, otkrića i tuge.

U filmu “Marija” pratimo protagonistkinju sa sve slabijim odjekom stvarnosti, hodajući s njom kroz Pariz i njen život, sedmicu dana u septembru 1977.

Slike snimatelja Eda Lachmana, koje zaigrano mijenjaju formu i stil, vode nas na kratko putovanje kroz njene trijumfe na sceni, njenu skandaloznu romansu s Aristotelom Onazisom (Haluk Bilginer) i njenu traumatičnu mladost. U sadašnjosti, sa 53 godine, spava do popodneva, pije minimalne kalorije koje unese, odlazi u restorane u kojima konobari znaju kako se zove tražeći laskanje i ima vizije predstava koje se priređuju samo za nju po cijelom gradu.

Callas je uvijek besprijekorno odjevena i sigurna, bilo da razmišlja o novinarskoj ekipi ili pokušava ponovo pronaći svoj glas. Njen instrument se drastično smanjio, ostavljajući je da se pita za šta joj je ostalo da živi. Jedinu dosljednu pohvalu dobiva od poslušne kućne pomoćnice Brune (Alba Rohrwacher). Nije tajna da joj je cilj smrt. I sumnjate da ona sasvim dobro zna da će sve biti gotovo kada joj se ugasi reflektor.

Larraín je ostavio trajni trag u kinematografiji svojom nezvaničnom trilogijom o ovim slavnim ženama sa tragičnim narativom. Uz “Jackie”, “Spencer” i sada “Maria”, otkrio je da je priča o Mariji Callas posljednji film u njegovoj trilogiji biografskih filmova o legendarnim ženama koje su obilježile historiju. Radnja filma događa se u Parizu, 70-ih godina prošlog vijeka, neposredno prije Marijine smrti.

“Postala je zbir svih tragedija koje je igrala na pozornici. Film je priča o ženi koja pokušava da pronađe sopstveni glas, identitet i da uradi nešto za sebe, nakon što je cijeli svoj život posvetila publici širom svijeta“, izjavio je Larrain.

U filmu Maria Callas grdi obožavatelja jer se usudio da dovede u pitanje da je glumila bolest da bi propustila nastup. On ne razumije potpunu posvećenost tijela i duše koja je potrebna da izgleda bez napora, što je vjerovatno istina. Jolie nije toliko dramatična, barem javno, o tome šta je potrebno za stvaranje umjetnosti. Ali ovdje se linije zamagljuju: lik i glumac se miješaju tako neprimjetno, tako žestoko, da odlazite ne samo s pojačanom empatijom za La Callas, već i za Jolie.

Je li sve to malo previše? Naravno, ali to je i poenta filma “Marija”.

radiosarajevo