Sunday, November 24, 2024

Nezavisni alternativni prostori u BiH: Ljudi učestvujte u društveno-političkoj realnosti

Foto: BL-ART Festival

Alternativni prostori u Bosni i Hercegovini pružaju umjetnicima slobodu stvaranja izvan okvira dajući im priliku da istraže nove ideje. Ključni su u razvoju kulturne scene BiH jer jačaju kulturni identitet pokazujući da kreativnost, talenat i želja mogu da mijenjaju svijet.

Piše: Ilijana Božić

U Bosni i Hercegovini ima šest alternativnih prostora i to DKC Incel i galerija “Vagon” u Banjaluci, “Krak” u Bihaću, Kulturni centar Abrašević u Mostaru te DKC Sarajevo. U ovom tekstu donosimo razgovore sa predstavnicima alternativnih prostora za umjetnike i umjetnice u Banjaluci i Sarajevu. Tokom razgovora dotakli smo se priče o mogućnostima koje ovi centri pružaju umjetnicima, o njihovoj važnosti za društveni i kolektivni napredak, o njihovoj dostupnosti, te o izazovima sa kojima se svakodnevno susreću. 

Alternativni prostori su bitni jer stvaraju platforme za eksperimentisanje i izražavanje umjetničkih ideja koje često ne bi pronašle mjesta u tradicionalnim okvirima, a time obogaćuju kulturnu scenu i doprinose društvenom razvoju. Takođe, ovi prostori umjetnicima omogućavaju da nezavisno razvijaju inovativne projekte, ali i prostor za razvijanje kritičkog mišljenja .

DKC Sarajevo, DKC Incel i galerija “Vagon” u etar stavljaju neafirmisane umjetnike i umjetnice.

Ono što DKC Sarajevo kao preduslov mladim stvaraocima jeste zadovoljen set vrijednosti koji određena/i umjetnica/ik i njeno/govo djelo nose sa sobom, a koji mora biti usklađen sa onim koji važi u prostoru.

-Drugim riječima, odbijamo komercijalne aktivnosti, i ne tolerišemo bilo koju vrstu diskriminacije utjelovljenu u fašizmu, nacionalizmu, seksizmu, rasizmu, homofobiji i slično. Dakle, svi koji dijele principe i vrijednosti DKC-a imaju pravo na prostor.  Bitno je naglasiti da je korištenje prostora potpuno besplatno-rekli su iz DKC Sarajevo.

Kako su kazali od samog početka njihov cilj je bio da stvore multifunkcionalan prostor koji će se brzo i lako transformisati, a do sada su u prostoru organizovali brojne muzičke nastupe, likovne izložbe, umjetničke performanse, pozorišne predstave, te plesne događaje.

– Drago nam je da su mnogi prigrlili prostor, da ga doživljavaju otvorenim i pristupačnim i da ga mogu smatrati “drugom kućom”. Takav osjećaj takođe doprinosi tome da svi bivaju inspirisani, i često imamo slučaj da se vraćaju sa novim inicijativama. Ovih dana je u prostoru okončana prva međunarodna rezidencija Kolektiva “Vizito” gdje je 12 umjetnika i umjetnica iz Francuske i Njemačke provelo deset dana radeći i stvarajući u prostoru-kazali su oni.

DKC Sarajevo

Foto: DKC Sarajevo

Iz DKC Sarajevo su nam kazali da su ovakve razmjene za njih od neprocjenjive vrijednosti, kako na kulturno-društvenom, tako i na ljudskom nivou.
-Za nas, DKC Sarajevo predstavlja manifestaciju onoga za čim su mnogi iz naše zajednice čeznuli godinama. Grad koji je preplavljen nargilhanama, turbofolk klubovima, kvazi-elitom, zatucanim konzervativcima i generalno komercijalom koja promoviše najpovršnije ljudske potrebe i vrijednosti, je iskazao potrebu za drugim i drugačijim. Kao neformalna grupa unutar DKC-a trudimo se djelovati ne samo kao facilitatori kulture i umjetnosti, već pružati otpor društvenoj letargiji koja se nadvila nad nama u posljednjih 30 godina. Svjesni smo da se društvene promjene neće same od sebe desiti, da je potreban rad i trud, ali smo isto tako postali svjesni da mala grupa kvalitetnih ljudi može da učini puno-objasnili su iz DKC Sarajevo.

S druge strane u Banjaluci djeluje DKC Incel, odnosno udruženje nezavisnih stvaralaca i aktivista Geto i to od 1999. godine. Incel egzistira u bivšoj industrijskoj zoni Incel, a kako nam je Vesna Malešević, ispred DKC Incel, objasnila svi okupljeni oko ovog društveno-kulturnog centra isti gledaju kao otvorenu platformu za sve, prvenstveno za mlade, nezavisne umjetnike koji tek kreću da stvaraju profesionalnu karijeru.
-Umjetnici i umjetnice koji kod nas dolaze su mladi ljudi koji tek počinju i koji nemaju priliku da dobiju prostor u institucionalnoj kulturi. Ne zato što im oni nešto brane, već zato što je jednostavno malo muzeja, a samim tim i prostora za njih. Tako da, uglavnom ljudi sa Akademije umjetnosti i oni koji tek kreću profesionalni život startaju kod nas, što nam je jako drago, jer smo kod sebe imali umjetnike i umjetnice koji su sad priznati, a kod nas su debitovali-ispričala je ona.

DKC Incel

Foto: DKC Incel

Svi okupljeni oko DKC Incel sebe smatraju logistikom za sve ono što neko želi da napravi, daju resurse u smislu tehnike i ljudstva, kao i društvenih mreža, kako bi na najbolji mogući način predstavili nekoga ko želi da ostvari svoju ideju, te da je predstavi publici. DKC Incel je jedini prostor ovakvog tipa u Republici Srpskoj, a u BiH je drugi po redu.

-Ideologija kojom se mi vodimo je tolerancija, solidarnost, komunitarnost i to je nešto što propagiramo programom i radom. Političnost u umjetnosti da, zato što smatramo da umjetnost ne treba da bude apolitična, mislimo da umjetnost treba da bude ta koja možda ne direktno upire prstom, ali targetira određene probleme u društvu i samim tim problematizuje ono u čemu mi živimo. Takođe ona daje priliku umjetniku i publici da sagleda problem sa različitih strana-navela je Vesna Malešević.

S ciljem da okuplja mlade neafirmisane umjetnike nastala je i Galerija “Vagon” u Banjaluci, koja djeluje nezavisno na kulturno umjetničkoj sceni Republike Srpske, a koju je prije dvije godine pokrenula konceptualna umjetnica Isidora Branković. Ona je u razgovoru za “Impuls” istakla da u BiH ima izuzetno mali broj alternativni prostora koji su adekvatni izlagački prostori za savremenu umjetnost.

-Mislim da su i prostori koji su alternativni, odnosno nezavisni, a koji postoje kod nas, više bazirani na neke klasičnije oblike umjetnosti. S obzirom da u BiH postoje čak četiri Akademije umjetnosti koje imaju likovni smjer, smatram da galerijskih prostora i nezavisnih prostora koji su okrenuti savremenoj umjetnost mora biti mnogo, mnogo više-objasnila je Brankovićeva.

galerija vagon

Foto: Galerija “Vagon”

Prema njenim riječima samo Banjaluka bi trebalo da ima bar još deset prostora kao što je “Vagon” da bi napravila javnu scenu savremene umjetnosti. Naime, “Vagon” je jedina galerija ovakvog tipa u Republici Srpskoj, jer DKC Incel je s druge strane kulturni centar koji se bavi različitim vrstama umjetnosti i aktivizma.

-“Vagon” je fokusiran samo na savremenu vizuelnu umjetnost i samim tim je prostor koji je izolovan i koji je zapravo jedini koji se na taj način bavi savremenom umjetnosti. I zapravo jedini prostor u kom u Republici Srpskoj savremena umjetnosti ima mjesta. Nezavisni prostori su uvijek bili ona mjesta koja grade kulturni život. Institucije su dosta ograničene, formalne i zatvorenije su. Prosto nemaju tu moć prilagođavanja kao što ima nezavisni prostor gdje odlučuje određena grupa ljudi sa sličnim senzibilitetima. Zato su nezavisni prostori uvijek bili avangardni i zapravo gradili scenu, te na neki način išli ispred svojih i lokalnih zajednica i država, a vrlo često ispred vremena-ispričala je ona.

Scena

Dotakli smo se nezavisne scene u BiH, a Isidora Branković nam je kazala da je nezavisna scena u BiH, nažalost marginalizovana, jer ne postoji sistem finansiranja nezavisne scene, koja je obično neprofitabilna. Kako je kazala tržište koje se tiče vizuelne umjetnosti ne postoji u BiH.

-Zapravo kao da ne postoji afirmisanje vizuelnih umjetnika, u smislu da njihov rad bude profitabilan. Oni su zanemareni i marginalizovani u BiH. S obzirom da je sistem takav da konstantno govori umjetnicima i kulturnim radnicima da jednostavno nisu bitni, kulturni radnici i umjetnici dobijaju neku vrstu stidljivosti i nedostatka samopouzdanja u borbi za svoje ciljeve i svoj status koji je ugrožen. Konstantno apelujem na mlade ljude da se što više okupljaju i da što više sarađuju i na taj način otvaraju i podržavaju nezavisna mjesta-rekla nam je Brankovićeva.

galerija vagon21

Foto: Galerija “Vagon”

“Vagon” je dostupan i otvoren za savremene mlade umjetnike. Fokusiran je na konceptualnu umjetnosti, i tu je da prigrli umjetnike koji se bave ovim vidom umjetnosti. Međutim Isidora smatra da su i umjetnici u jednoj vrsti letargije, jer kako je kazala jasno je da s obzirom na cjelokupno stanje u društvu izuzetno teško biti pozitivan, ali misli da nam svima zajedno nedostaje inicijative. Poručila je da je potrebno buđenje svih sektora.

Vesna Malešević, ispred DKC Incel, ispričala je da su prostori kao što je DKC Incel dinosaurusi na čitovoj sceni, jer se zakoni u Evropskoj uniji mijenjaju, te prostori poput Incela, dakle nezavisnog, autonomnog centra, u Evropskoj uniji više ne postoje, zato što su se morali podrediti evropskim zakonima.

-Specifično je što na Balkanu još uvijek postoje autonomne oaze gdje se određene skupine, zajednice, umjetnosti i ideologije mogu propagirati. To je tako jer nam tranzicija u kojoj je Balkan još uvijek to dopušta. Ono što nas čeka jeste taj evropski zakon, evropska kapa pod koju svi moramo da uđemo i nadamo se da ćemo ući. Važno je da se držimo zajedno da bi prostori poput našeg bili konkurentni sutra, ne samo na tržištu, tržište je gruba riječ, ali na samoj umjetničkoj kulturnoj sceni. Bitno je da postoji front umjetnika i organizacija koji znaju zašto i zbog čega su važni prostori poput našeg-naglasila je Maleševićeva.

DKC Incel2

Foto: DKC Incel

Istakla je da je baš zato neophodno uvezivanje prostora, pojedinaca i grupa da bi sutra imali odgovor na ono što ih sve čeka, a to je Evropska unija. U daljem razgovoru Vesna nam je kazala da je DKC Incelu bitno da se putem umjetnosti i kulture problematizuju pitanja društva u kojem živimo.

-Društvo jeste politika i politično je sve ono što nas okružuje. Samim tim tema ovogodišnjeg festivala BL Art, koji je održan u DKC Incelu, je bila seks i politika. To su dvije najbanalnije riječi i dvije realnosti u kojima mi živimo. Zato nam je bitno da propagiramo umjetnost i umjetnike koji imaju stav i koji imaju odgovor na pitanje: Šta je to seks? Da imamo umjetnike koji imaju odgovor na pitanje Šta je to politika?-navela je ona.

Bl Art festival ove godine pokušao je putem umjetnosti da odgovori na ova dva pitanja. Posebno je bio usmjeren na to da li seks i politika idu zajedno, te da li mi živimo u nekom krajnjem pornografskom društvu.

Svijest

Tokom razgovora s našim sagovornicima svakako smo se dotakli i teme društvene svijesti o važnosti postojanja alternativnih nezavisnih prostora. Govoreći o ovoj temi iz DKC Sarajevo su naglasili da naše društvo, nažalost, još uvijek nema formiranu spoznaju o konceptu, načinu funkcionisanja i značaju ovakvih prostora.

-Ali isto važi generalno za umjetnost i sve one koji/e se njome na ovaj ili onaj način bave. Kaskamo u mnogim stvarima, pa se ni u ovoj sferi nažalost ne razlikujemo. Dok recimo Zagreb već odavno sufinansira slične društveno korisne inicijative, mi iznova i iznova moramo pojašnjavati da je sasvim normalno da grupa ljudi, građana i građanki, koristi javni prostor za potrebe lokalne zajednice. Taj prostor pripada nama. Mi se često šalimo da kada bi svako od nas u DKC-u dobio marku svaki put kad ga neko pita “A što ti tamo besplatno volontiraš?”, imali bismo para da renoviramo krov na Domu pisaca-kazali su iz DKC Sarajevo.

DKC Sarajevo2

Foto: DKC Sarajevo

Kako su nam ispričali njihova iskustva su pokazala da je najbolji recept za buđenje i širenje svijesti konstantan rad i održavanje aktivnosti, života i pokreta u prostoru. Kako kažu oni primaju raznovrsne upite za organizovanje događaja na sedmičnoj osnovi, i to je savršen pokazatelj kako su ovakva mjesta društvu, a naročito mladima, prijeko potrebna.

-Gotovo ništa ne odbijamo, bitno nam je da su aktivnosti u skladu sa našim principima i vrijednostima, a kao rezultat ideja DKC-a, koja se zasniva na maksimi “od svih za sve”, dopire do najrazličitijih ljudi iz raznih subkultura, od pankera do anime fanova, ona se multiplicira i širi. Naša je zajednica izuzetno heterogena, i u DKC-u ima mjesta za svakoga-poručili su iz tima DKC Sarajevo.

Ovaj kolektiv posebnu pažnju posvećuje problematizaciji pitanja javnog prostora i površina. Od 2021. godine do danas pomogli su u adaptaciji skejt parka na Ilidži, očistili i osposobili prostor napuštene barake na lokalitetu Kampusa Univerziteta u Sarajevu za potrebe društveno-kulturnog centra, a isto to uradili su i sa kultnim ali zapuštenim Domom pisaca u kojem trenutno djeluju. Očistili su i revitalizirali Spomen park žrtvama fašističkog terora unutar bivšeg kompleksa Vaso Miskin Crni u Sarajevu.

-U saradnji sa lokalnim aktivističkim grupama, nastojimo se izboriti sa nakaradnim, urbicidnim i kriminalnim praksama vezanim za “luksuznu” gradnju i uništavanje šume, drveća i prirodnih resursa koje haraju Sarajevom uništavajući svaki pedalj zelenih površina. Aktivno organizujemo diskusije i javne rasprave na koje pozivamo građane da skupa djelujemo i odlučujemo o našem gradu i našim sudbinama-rekli su iz DKC Sarajevo.

Osim intervencija na lokalnom nivou, učesnici su međunarodnog projekta okupljenog oko neformalne mreže u kojoj učestvuju grupe iz više zemalja.

-Na ovaj način svakog ljeta putujemo i okupimo se u određenom mjestu u kojem postoji potreba za društveno-kulturnim centrom. Princip je da unutar deset dana skupa sa lokalnom ekipom udružimo snage, te isti izgradimo i pokrenemo. Prošle godine smo bili u Podgorici, a rezultat projekta je bio DKC Pomorandža-rekli su oni.

Kako su nam kazali nedavno su organizovali i solidarni događaj za djecu Palestine. Takođe edukacija im je mnogo važna te stoga često organizuju besplatne radionice od časova španskog jezika do časova plesa, izrade kostima i rada sa drvetom.

S druge strane naša sagovornica Vesna Malešević, ispred DKC Incel, kazala je da društvo jeste svjesno važnosti postojanja alternativnih prostora.

-S jedne strane vlada borba za publiku, da ali s druge strane nama dolaze ljudi, oni su prisutni u našem prostoru i ljudi su ti koji kreiraju program. Od projekcija, žurki, svirki, izložbi, debata, koncerata. Svi ti sadržaji koje organizujemo dolaze iz potrebe koja nastaje u društvu. Tako da društvo je svjesno alternativnih prostora. Nama bi bilo drago da više učestvuju u njima-rekla je Maleševićeva.

Ona je naglasila da bi im bilo draže da ljudi uzmu učešće ne samo u Incelu već i generalno u društveno-političkoj realnosti, stvarnosti, da se više angažuju. Govoreći o načinima koji bi mogli da podstaknu na to angažovanje rekla je da je to isključivo rad.

-To što mi radimo 11 godina, trebalo bi nekome da bude podsticaj da krene i taj neko da radi. Rad je jedini pokazatelj promjene stanja u društvu. Radom pokazuješ koliko je nešto bitno, samim tim što nešto opstaje i radi ima svoju težinu- zaključila je ona.

Izazovi

Jasno nam je da svi nezavisni alternativni centri imaju iste probleme, jasno nam je da se oni najviše tiču finansija, jer prosto živimo u društvu u kojem živimo. I toga smo se dotakli ovim tekstom, ali nas je zanimalo i šta je pored toga još izazov ovim prostorima I ljudima koji ih vode.

Iz DKC Sarajevo objasnili su da je glavni problem većine kulturnih inicijativa, institucija i centara koji se bave kulturom, pored nedostatka finansijsko-materijalne podrške, u BiH svakako i izostanak infrastrukturne i strukovne podrške.

-U nekim slučajevima, to nije samo manjak podrške, već aktivan rad protiv takvih inicijativa. Kultura u BiH preživljava na prekarnom, potplaćenom (vrlo često i neplaćenom) radu, te pukom entuzijazmu, upornosti i otpornosti malog broja ljudi. To vrijedi čak i za velike manifestacije poput Sarajevo Film Festivala, a naročito za male, nekomercijalne inicijative koje stoje u suprotnosti sa neoliberalnim, ubrzanim, konzumerističkim i iskomercijaliziranim trendovima-kazali su iz DKC Sarajevo.

DKC Sarajevo je neformalni kolektiv koji se sastoji isključivo od volontera i volonterki koji za svoj rad ne primaju naknadu, a kako kažu iz ovog tima to istovremeno predstavlja i prednost, ali i veliki izazov.

-Svi naši članovi/ce ili imaju redovne poslove kojima osiguravaju egzistenciju, ili su studenti/ce. Imajući u vidu svakodnevne obaveze, to znači da nam ostaje ograničeno vremena da djelujemo u kolektivu i radimo sve stvari koje bismo željeli (a takvih je zbilja puno). Iz ovog razloga ponekad nailazimo na poteškoće u realizaciji svih naših ideja, i to nam predstavlja vječiti izazov. No, kako smo spomenuli, s druge strane to je ujedno i prednost, jer znamo da su svi naši članovi/ce tu bez ikakvih materijalnih interesa, da djeluju iz lične potrebe i jer to uistinu žele. Motiv za naš rad je stvaranje zajednice i nekomercijalnog mjesta susreta kakvo nedostaje u našem gradu-naglasili su oni.

Isidora Branković je govoreći o izazovima pred kojima se našla galerija “Vagon” objasnila da je najveći izazov nezavisnih prostora i privatnih sektora definitivno finansijski aspekt, jer je u BiH malo prilika za sufinansiranje projekata.

-I one prilike koje postoje vrlo su ograničene i nedovoljne da bi prostor opstajao. Problem je i u tome što su određeni prostori otvoreni samo kada je aktivan određen projekat. “Vagon” je i pored izazova tog tipa otvoren čitave godine i mi nastojimo i radi publike i radi nas koji smo tu iz ideoloških i emotivnih razloga da taj prostor bude svakodnevno dostupan publici-objasnila je Brankovićeva.

galerija vagon3

Foto: Galerija “Vagon”

U “Vagonu” se trude da aktivnosti budu raznovrsne i da svake godine donesu nešto novo, ali i da prikažu savremenu umjetnost ne samo lokalnih umjetnika već i regionalnih i međunarodnih. Isidora nam je kazala da je upravo to i najveći izazov svim nezavisnim sektorima, jer ih ima mali broj jer je u tom segment vrlo teško opstati.

-Uz nedostatak tržišta mi ovdje imamo i problem nerazvijene kolekcionarske svijesti. Tržište umjetničkim djelima je izuzetno malo, možda čak i ne postoje ljudi koji su potencijalni kupci, jer nisu naviknuti da umjetnička djela kupuju preko pravnog subjekta, u ovom slučaju preko galerije. Mi pokušavamo da na to skrenemo pažnju kroz različite aktivnosti, edukacije, te kroz rad i dostupnost kako publici, tako i potencijalnim kupcima-kazala je Isidora.

“Vagon” konstantno pronalazi načine da opstaje već treću godinu kroz organizacijske vještine i vještine svih ljudi koji predstavljaju “Vagon” tim. Ova mlada umjetnica kazala nam je da ono što je potrebno da bi jedan nezavisni prostor opstao jeste to da ljudi koji su unutar njega budu konstantno angažovani. Međutim, prema njenim riječima, nažalost uslijed svih izazova na koje nam je skrenula pažnju, skoro je nemoguće pronaći ljude koji zaista imaju vjeru u određenu ideju.

-Ipak mogu da kažem da “Vagon” ima sreću da su oko njega okupljeni izuzetni ljudi koji vjeruju u samu ideju i vide određen potencijal. Što više vrijeme prolazi sve nam je jasnije kuda “Vagon” ide. S obzirom na vrlo ograničenu podršku institucija mislim da i mi kao građani treba više da njegujemo naše nezavisne sektore-rekla je ona.

Naglasila je da publika ima veliki uticaj na održivost određenog prostora, te da cjelokupno, barem u Banjaluci, nemamo osjećaj za održivost i ono što određeni prostori daju nama kao publici, nama kao gradu ili kao državi.

-Skrenula bih pažnju i na publiku i na ljude koji se bave privatnim sektorom, koji možda i nije u istoj djelatnosti, da svi možemo da utičemo na održivost-istakla je Brankovićeva.

Govoreći upravo o tome Vesna Malešević nam je ispričala da je publika, pored materijalnog, jedan od izazova DKC Incela. To je tako, kazala je, jer je teško danas pridobiti novu publiku, a teško je i zadržati staru.

-Zbog publike postojimo. Međutim, nakon pandemije virusa korona i u vremenu društvenih mreža, teško je zadržati pažnju individue, a pogotovo određenih grupa i skupina prema kojima smo mi okrenuti-objasnila je Vesna.

Istakla je da su izazov svakako fondovi i novac, pogotovo u represivnim društvima u kojim mi živimo, gdje nisu predviđena sredstva za umjetnost i kulturu. Kao izazov navela je i prostor.

-DKC Incel koristi prostor u industrijskoj zoni, ali bojazan i strah koliko dugo će tu trajati ne prestaje. Tako da te neke oaze nezavisne alternativne kulture, ne samo u BiH, već i u regionu pa i u Evropi, već lagano izumiru zato što dolazi do smjene ideologija, smjene generacija i publike. Generalno profit je danas nešto što se više cijeni i gleda nego ono što zaista umjetnost treba da bude. Umjetnost je lijek za individuu i za društvo, a to je nešto što je danas na margini-kazala nam je u razgovoru Maleševićeva.

Budućnost

U svijetu u kojem živimo, koji nam donosi mnoge promjene na svim nivoima, zanimljivo je bilo porazgovarati i o tome kako bi mogla izgledati budućnost alternativnih nezavisnih prostora u BiH.  

Govoreći o tome Vesna Malešević je istakla da alternativne prostore u budućem vremenu vidi pod kapom evropskih alternativnih prostora.

-Vidim ih kao prostore koji će biti finansirani od države i fondova koji će dati mogućnost nezavisnosti djelovanja bez obzira na ideologiju. Mislim da institucije treba da podrže i mlade umjetnike i organizacije, da jednostavno postanemo dio svakodnevice evropskog društva-rekla je ona i dodala da je Incel otvoren za sve audio, vizuelne umjetnosti, bendovima za probe, te da okuplja i muzičare koji produciraju i stvaraju muziku.

Na ovu priču nadovezali su se iz DKC Sarajevo objasnivši da u zemlji gdje je kulturna scena direktno i bez prikrivanja vezana za politiku, prostori kao što su DKC u Sarajevu i DKC Incel u Banjaluci postaju rijetki primjeri generatora nezavisne kulture u moru politiziranih inicijativa.

-Smatramo da nezavisni društveno kulturni centri igraju dvije ključne uloge za razvoj kulture. Prva je kreiranje sigurnog prostora u kojem će umjetnici i umjetnice moći slobodno djelovati. Druga uloga u vezi je sa demokratizacijom kulture za širu zajednicu i one koji kulturu nužno ne percipiraju na tradicionalan način. Smatramo da simbioza ova dva faktora vodi ka šarolikom i sigurnom razvoju kulture, dok populistička i politički ukaljana ili jeftina kvazi-elitistička umjetnost to ne može ostvariti-kazali su iz DKC Sarajevo.

Naglasili su da osim velikog značaja za umjetnost, ovakvi prostori postaju glasila zajednice i platforme za aktivizam putem kojih se može komunicirati o društvenim problemima, konkretno i kolektivno djelovati, te predstavljaju određen vid otpora svakodnevnici koja najviše pogoduje profitu, ličnim interesima i elitama.

-Kada je u pitanju budućnost nezavisnih društveno kulturnih centara u BiH, smatramo da će oni jačati i postajati sve značajniji faktor društveno-kulturnih gibanja. I to prije svega jer su mjesta autentičnosti i slobode, a toga je sve manje. Ako to ne budemo mi u DKC-u, biće neke nove generacije u nekom drugom prostoru. Naš kolektiv aktivno radi na osvještavanju svih u BiH o važnosti nezavisnih društveno-kulturnih prostora, i nadamo se da će mjesta i grupe poput naše biti percipirana prije svega kao pozitivna društvena pojava, a ne kao grupa ludaka koje se igraju po ruševinama-poručili su iz DKC Sarajevo.

Saradnja

Budući da živimo u maloj zemlji i društvu koje se suočava sa brojnim problemima, svima je jasno koliko je bitno međusobno se podržavati. Tako su se DKC Incel iz Banjaluke i DKC Sarajevo povezali i ostvaruju saradnju.

-Upoznali smo i ekipu “Pogona” iz Zagreba, pa smo srećni što smo kao mlada ekipa imali sreću da s njima i ekipom DKC Incel koji su na sceni već dugi niz godina učimo kroz aktivnosti i projekte na kojima smo sarađivali. Isto važi i za OKC Abrašević iz Mostara i CK13 iz Novog Sada. U Sarajevu sarađujemo s lokalnim organizacijama, grupama i inicijativama kakva je naprimjer galerija “Manifesto”-naveli su iz DKC Sarajevo.

Prema njihovim riječima solidarnost i drugarstvo je jedan od glavnih principa na kojima sve naše grupe i centri djeluju. Ova ekipa nastavlja s aktivnostima ali i traganjem za prostorom.

Galerija “Vagon” ima sjajnu saradnju s DKC Incelom, a ove godine su sarađivali na BL art festivalu koji je krajem avgusta održan u Incelu. “Vagon” srađuje i s Centrom za savremnu umjetnost “Krak” iz Bihaća, dvije godine zaredom na nagradi “Zvono” a ovaj put ovaj banjalučki prostor će biti domaćin izložbe. Od samog nastanka “Vagon” je nastojao da se što više povezuje s kulturno umjetničkom scenom Srbije. U planu je saradnja sa “Šok zadrugom” iz Novog Sada i Galerijom “Štab”. Takođe, planirana je saradnja i s umjetničkim prostorom UDAS iz Banjaluke.

-Važno je da podržavamo jedno druge i da smo kolegijalni. S obzirom da se svi bavimo sličnim stvarima i svi imamo iste izazove kolegijalnost je veoma važna. Treba da budemo podrška jedni drugima. Mislim da će nezavisni prostori u narednom periodu da dožive buđenje i da će uskoro na području naše države nezavisni, privatni sektor, da ojačava i da bude vodeći. Vjerujem da će nezavisni prostori posvećeni umjetnosti pronaći svoje mjesto u sistemu-poručila je Brankovićeva.

DKC Incel srađuje i s OKC “Abrašević” iz Mostara, ali i s alternativnim prostorima u regionu. Saradnju su ostvarili s AKC Medika iz Zagreba, ali i sa nezavisnim centrima iz Beograda i Novog Sada čiji su umjetnici bili gosti Incela.

Impuls

Povezane vijesti

Ponižavajući odnos prema institucijama kulture i bh. identitetu

Foto: Grad Sarajevo Jadan je i ponižavajući odnos prema bosanskohercegovačkim institucijama kulture i generalno prema svemu što u svom nazivu ima pridjev „bosanskohercegovački“, prema svemu...

Kako i da li objaviti knjigu?

Foto: Debby Hudson/ Unsplash

Ursula Le Gvin je smatrala da pisanje podrazumijeva trostruki čin povjerenja: u sebe, u tekst i u čitaoca. Mnogi će se iznenaditi kad im se kaže da je to i mukotrpan rad. Da, dobro ste čuli, nije samo kopanje kanala posao, i olovka može da bude teška. Ko je ušao u proces stvaranja knjige, znaće da je objavljivanje nekad mnogo mukotrpnije. Pod tim teretom mnogi mladi pisci će izgubiti svaku vrstu povjerenja, u sebe i svoju vještinu pisanja, u tekst i njegovu vrijednost i konačno u čitaoca i njegovu sposobnost da razumije napisano. Eri de Luka je napisao pokušaj obeshrabrivanja pisaca, ali izgleda da je zaboravio da su u tome mnogo uspješniji izdavači.

Popular Articles