Foto: Karin-Schermbrucker / CROSOL
„Dezertifikacija brzo raste u našem području. Zamislite, prije deset godina ovo je bila stalna rijeka s puno krokodila. Sada je to suhi grm koji nema čime hraniti našu stoku“, kaže Yapar Peter iz Kenije o tome kako su klimatske promjene već utjecale na njegov život. Na drugom kontinentu i mlada Savin Sinyee iz Kambodže već osjeća posljedice u svom životu jer joj je škola poplavljena. „Klimatske promjene za mene znače da ne mogu ići u školu“, opisuje Sinyee. Glasovi mladih s globalnog Juga ispričani su kroz paneuropski projekt Climate of Change kojem je cilj približiti i pojasniti mladim Europljanima kompleksan odnos između klimatskih promjena i migracija.
Peter i Sinyee su neki od 30 mladih iz Gvatemale, Senegala, Kenije i Kambodže čije dnevnike možete pogledati na web stranici paneuropskog projekta #ClimateOfChange, koji u Hrvatskoj provodi CROSOL – Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske. Multidisciplinarni istraživački tim Sveučilišta u Bologni koristio je vizualne metode kako bi prikazali klimatsku krizu. Tražili su od mladih da podijele fotografije i svoju percepciju klimatske krize tijekom razdoblja od četiri tjedna putem WhatsApp grupe. Na taj su način vizualno željeli pokazati utjecaj na živote ljudi koji su na prvim crtama klimatske krize, u zemljama Globalnog juga.
„Danas postoji tri puta veća vjerojatnost da će ljudi biti prisiljeni iseliti se iz svojih domova zbog ciklona, poplava i šumskih požara nego zbog sukoba. Osobito najranjivije zajednice na globalnom jugu koje su učinile malo da izazovu klimatski problem, suočavaju se s najvećim rizikom od raseljavanja uzrokovanog klimom“, upozorava se kroz kampanju „Završimo klimatske promjene, pokrenimo klimu promjene“ #ClimateOfChange, kojoj je cilj približiti i pojasniti mladim Europljanima kompleksan odnos između klimatskih promjena i migracija.
Agencija za izbjeglice Ujedinjenih naroda (UNHCR) predviđa da bi do 2050. godine klima i vrijeme moglo utjecati na iseljavanje čak 1,2 milijarde ljudi
Istraživanje koje je na razini EU-a u sklopu projekta provedeno 2020. pokazalo je da mladi nisu dovoljno informirani o tome da klimatske promjene već izazivaju migracije. Tako oko dvije trećine mladih Europljana (68%) nisu čuli puno ili uopće za pojam „klimatski migrant“. No, ipak ih oko polovice (52%) smatra kako će klimatske promjene dovesti do značajnijih migracija u njihovu državu u budućnosti.
Većina mladih Europljana (55%) slaže se da bi ljudi trebali moći emigrirati u njihovu državu kako bi pobjegli od ekstremnih vremenskih uvjeta i okolišnih promjena. Štoviše, pola njih (50%) slaže se kako klimatski migranti trebaju imati jednaku pravnu zaštitu kao ljudi koji bježe od rata ili progona, dok se jedna petina njih (21%) ne slaže s tom tvrdnjom. Dok se u Portugalu 70% anketiranih slaže s tom tvrdnjom, u Češkoj se s tim slaže 37% anketiranih.
Većina mladih Europljana (55%) slaže se da bi ljudi trebali moći emigrirati u njihovu državu kako bi pobjegli od ekstremnih vremenskih uvjeta i okolišnih promjena. Štoviše, pola njih (50%) slaže se kako klimatski migranti trebaju imati jednaku pravnu zaštitu kao ljudi koji bježe od rata ili progona
Kako su mladi ljudi i buduće generacije među onima su koji su najviše pogođeni klimatskim promjenama, ali su i najveći pokretači promjena, #ClimateOfChange se obraća upravo mladima kao zagovornicima promjena.
A da su promjene nužne govori i podatak kako je od 2008. godine oko 21,5 milijuna ljudi već prisilno raseljeno zbog ekstremnih vremenskih događaja, što je pokazao izvještaj Agencije za izbjeglice Ujedinjenih naroda (UNHCR). Predviđa se da bi do 2050. godine klima i vrijeme moglo utjecati na iseljavanje čak 1,2 milijarde ljudi. Da ne bi sve bilo crno, kako pokazuju i glasovi ljudi prikazani u Klimatskim dnevnicima, rješenja postoje i ljudi ih primjenjuju u praksi, primjerice primjenom agroekologije.
„Pokušavam promijeniti i oporaviti život na Zemlji. U toplim područjima višak topline zbija tla i ostavlja ih bez ili s niskom proizvodnjom. Trudimo se vratiti vlagu u tlo koja je potrebna za bioraznolikost. Stoga koristimo agroekološke tehnike kao što je korištenje gnojiva i sadnih vrsta koje osiguravaju hranjive tvari i obnavljaju erodirana i degradirana tla. Istovremeno, sadimo drveće kako bismo uravnotežili prirodu“, opisuje tako Ixmukane Quib Caal iz Gvatemale.
Agroekologija je poljoprivreda koja se “usredotočuje na proizvodnju hrane koja na najbolji način iskorištava dobra i usluge prirode, a pritom ne oštećuje te resurse“, ističe Quib Caal.
U Keniji pak usvajaju tehnike skladištenja vode zbog suše koja dovodi do nestašice.
„Potičemo naše ljude da sade više drveća kako bi stvorili finu ravnotežu u prirodi. To može stabilizirati tlo, zadržati podzemnu vodu i povećati biološku raznolikost. Sadnja drveća pomaže u stabilizaciji klime“, naglašava Muslima Aliow iz Kenije još jedan način kako se u na globalnom Jugu može ublažiti posljedice klimatskih promjena.
No, iako mladi s globalnog Juga ulažu napore da si osiguraju stabilniju budućnost, odgovornost je na zapadnom svijetu, uključujući Europsku uniju, da osigura klimatsku pravdu na globalnoj razini, ističe se kroz projekt #ClimateOfChange.
Danas postoji tri puta veća vjerojatnost da će ljudi biti prisiljeni iseliti se iz svojih domova zbog ciklona, poplava i šumskih požara nego zbog sukoba. Osobito najranjivije zajednice na globalnom jugu koje su učinile malo da izazovu klimatski problem, suočavaju se s najvećim rizikom od raseljavanja uzrokovanog klimom
„Potreban nam je sustav koji ekološke i socijalne aspekte stavlja u središte političkih i individualnih odluka“, kažu organizacije iz cijele Europske unije okupljene u kampanju te zahtijevaju od vlada da izvrše prave izmjene zakona.
Ono za što se zalažu jest održavanje globalnog zagrijavanja ispod 1,5°C postizanjem klimatske neutralnosti EU-a do 2040., desetljeće prije trenutnog cilja za 2050, zatim prelazak na socijalno i ekološki pravednu ekonomiju koja služi društvu i prirodi, a ne interesima korporacija te usvajanje sigurnih politika migracija za ugrožene ljude.
„Sigurne migracijske politike i pravna zaštita omogućuju ljudima da migriraju bilo gdje u svijetu, kao strategiju prilagodbe ekološkoj krizi, ostvarujući univerzalno pravo na mobilnost“, zaključak je kampanje #ClimateOfChange.
Marina Kelava – h-alter.org