Foto: Shutterstock
Roda cipelarka je toliko jedinstvena u ptičijem svijetu da su naučnici morali da je svrstaju u posebnu porodicu.
Roda cipelarka – Balaeniceps rexi – je džinovska ptica koju su nekada davno obožavali stari Egipćani, dok se danas nalazi na listama ranjihivih vrsta. Njeno prirodno stanište su močvare u Africi, a svojim izgledom buni mnoge. Ipak, to nije sve što ovu pticu čini jedinstvenom.
Ni pelikan, ni čaplja
Cipelarka ima prosječnu visinu od 130 cm, kao i 17 cm dug kljun koji je dovoljno snažan da usmrti plućnu ribu dužine 1,2 m. Stoga ne čudi da ovu pticu mnogi porede sa dinosaurusima, ipak njihovi bliski rođaci žive u modernom dobu.
Jedan od njih je pelikan, koji je u životinjskom svijetu poznat po svojim agresivnim metodama lova. Pored njih, cipelarke dijele i neke fizičke osobine sa čapljama, kao što su boja perja na grudima i stomaku, ali i vrat koji uvlače dok lete. Međutim i pored svih sličnosti, zaključak naučnika je da je ona i dalje toliko specifična zbog čega su je klasifikovali u zasebnu porodicu – Balaenicipitidae – čiji je jedini član.
Foto: Shutterstock
Najduži kljun na svijetu
Najupečatljivija karakteristika ove ptice je bez sumnje njen veliki kljun, koji zauzima 3. mjesto u svijetu ptica – odmah iza roda i pelikana. Njegova čvrstina se često upoređuje sa drvenom klompom, pa otuda i njegovo neobično ime. Uloga mu je višenamjenska, a može da proizvede zvuk koji istovremeno privlači partnere ali i koji odbija predatore. Često ih koriste i kao “alat” za hvatanje vode, ali i kao “oružije” prilikom lova.
Cipelarke uglanom love tokom dana, a na njenom meniju se mogu naći žabe, gmizavaci, ribe, ali i mladunci krokodila. Istraživači ove rijetke price opisuju da je ona u stanju dugo i nepomično da stoji u mjestu kako bi ulovila plijen. Ali, u trenutku kad krene da napada, njegove šanse da izbjegnu smrtonosni udarac kljunom nalik klompi su veoma male.
Foto: Shutterstock
Neobične strategije preživljavanja
Smatra se stanaricom sa područija ogromne močvarne teritorije Suda u Južnom Sudanu. Međutim, ona se takođe može naći u močvarnim staništima Ugande. Skoro uvijek usamljene, gaze po dubokim močvarnim vodama gdje love ili skupljaju potreban materijal za izgradnju gnijezda. A pravljenje staništa u dubljim dijelovima močvare je strategija preživljavanja koja im je omogućila da izbjegnu potencijalne prijetnje poput krokodila i ljudi.
Ovo nije jedina neobična strategija koju praktikuju, jer su cipelarke u životinjskom svijetu poznate i po veoma neobičnim metodama roditeljstva. Nakon parenja polažu jedno do tri jaja, poslije čega mužjak i ženka naizmjenično leže na njima više od mjesec dana. Tokom tog prioda oni će često zahvatiti vodu svojim kljunom i “preliti” jaja kako bi ih rashladili. Ali kada se pilići izlegu, roditelji obično njeguju samo najjače pile, dok druge ostavljaju da brinu sami o sebi.
Interesantan podatak je i da uprkos velikom tijelu, težina ovih roda ne prelazi više od 7 kg. Dok njihova džinovska krila dostižu raspon od oko 250 cm i prema tvrdnjama istraživača stvaraju upečatljivu siluetu na nebu dok se posmatraju sa kopna.
Upravo upečatljivost ih je i učinila traženom robom među ilegalnim trgovcima životinja tokom posljednjih nekoliko godina. A prema nekim podacima aktivista za očuvanje vrste, njihova cijena na tržištu dostiže i do 10.000 dolara. Zbog čega je ova vrsta navedena kao ranjiva na Crvenoj listi ugroženih vrsta Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN).
Opadanje broja roda cipelarki u divljini je direktna posljedica uništavanje močvarnih staništa i prekomjernog lova za potrebe ilegalne trgovine. Prema izveštaju IUCN-a, danas je u divljini ostalo između 3.300 i 5.300 roda cipelarki.
Foto: Shutterstock