lustracija Jelena Žilić
Ako je planeta bolesna, bolesni su i ljudi koji žive na njoj. Pitanje zdrave životne sredine bi trebalo biti u vrhu prioriteta svake države, a zaštita stvar politike i državnika. Tako je i nastao ovaj dan. Inicijativa je krenula od jednog političara.
piše: Jelena Jevđenić
Dan planete Zemlje se počeo obilježavati 22. aprila 1970. godine, na inicijativu senatora Gaylord Nelsona u Sjedinjenim Američkim Državama. Zahvaljujući tome javnost je postala svjesnija problema koji utiču na planetu i zdravlje ljudi. Godinama poslije cijeli svijet je počeo ovaj dan obilježavati i ukazivati na alarmantnu situaciju u kojoj je nalazi naša planeta i sva živa bića na njoj.
Kada se osvrnemo i pogledamo istoriju ekološkog aktivizma gdje su udruženi pojedinci radili na promjenama politika koje su dovele do podizanja svijesti o okolišu, a potom i zaštiti životne sredine, uviđamo da su takvi pomaci mogući u budućnosti, uz zajedničko djelovanje i organizovanje. Ali prije svega fokus je na institucijama odakle sva rješenja dolaze.
U Bosni i Hercegovini ove godine Dan planete Zemlje se obilježavao nekoliko dana.
Obilježavali su ovaj dan aktivisti i udruženja građana. Ne političari.
Predstavnici “Kreševskog građanskog pokreta” 18. aprila protestovali su protiv nelegalnog rada tvornice vapna u Kreševu, koja godinama radi bez neophodnih dozvola, pa čak i bez okolišne dozvole. Tvornica radi punom parom, a stanovnici Kreševa jedva dišu od zagađenja. Njihovi zahtjevi su jednostavni, tvornica da ispuni sve potrebne uslove za rad kako ne bi zagađivala okolinu i ugrožavala zdravlje mještana.
U Banjaluci, neformalna grupa građana „Sačuvajmo Karanovac“, 21. aprila je uličnom akcijom, na Trgu Krajine, upozorila na problem ponovnog otvaranja kamenoloma „Planina“ u blizini naseljenog mjesta i rijeke Vrbas. Mještani su poručili da im je dosta prašine, buke od detonacija, ispucalih kuća i upozorili na moguće zagađenje Vrbasa.
U Maglaju, 23. aprila, neformalna grupa građana „Zaustavimo nelegalnu eksploataciju šljunka u Maglaju“ organizovala je akciju čišćenja korita rijeke Bosne. Ukazali su na štetnost i posljedice nelegalne eksploatacije šljunka iz rijeka.
Istog dana u Zenici, grupa građana „Čuvari zraka“, održali su događaj kojim su informisali građane o zagađenju vazduha i nenamjenskom trošenja novca iz Fonda za zaštitu okoliša.
I tako godinama. Zaštita životne sredine je na građanima. Na ekološkim udruženjima. Na savjesnim pojedincima.
U institucijama BiH po pitanju zaštite životne sredine vlada voluntarizam.
Preko 100 malih hidroelektrana je izgrađeno na našim rijekama, većina ih nije imala sve potrebne dozvole.
Otpad iz fabrika i rudnika se nerijetko pušta u rijeke.
Inspekcije žmire na oba oka.
Šljunak iz rijeka se eksploatiše po volji, javno. Ako kazne i bude, toliko je mala da se isplati raditi ilegalno.
Šume se krče i legalno i ilegalno. Neplanski. Kao da je drveće trava koja izraste opet za nekoliko dana.
Zaštićena područja se nerado proglašavaju. Na nekima su dodijeljene i koncesije. Za privatni džep, svakako.
Močvarna staništa uništena, zapuštena i devastirana.
Vazduh sve više zagađen.
Koristimo prljavu energiju koja truje građane, zelenu energiju privatni investitori prodaju naprednim zemljama.
I tako dalje, čini se unedogled.
Svaka ekološka inicijativa, pokret, protest u BiH je nastao zbog nerada institucija, bahatih pojedinaca i korumpiranih političara.
Pitanje životne sredine je pitanje života.
Zato hvala neumornim aktivistima, stvarnim čuvarima prirode. I sutrašnjice.
(Kolumne „Zeleni talas”, u sklopu serije „Impuls semafor“, objavljujemo u saradnji sa Fondacijom „Fridrih Ebert“ u BiH)
Autor: Impuls