.){kind=link}
Kineski predsjednik Si Điping očekivao je uspješnu godinu koja bi bila završena njegovim trećim mandatom na čelu države, ali poslije ekonomskog usporavanja, novog širenja koronavirusa sa strogim zatvaranjima gradova i pritiskom Zapada zbog bliskih veza s Rusijom, teško da će 2022. biti godina trijumfa, pišu svetski mediji a prenosi Radio Slobodna Evropa (RSE).
Slabljenje ekonomskog rasta
Prošle godine Si je djelovao gotovo nepobjedivo. Međutim, sada je njegov pokušaj da Kinu odmakne od kapitalizma i Zapada gurnuo kinesku ekonomiju u neizvjesnost i razotkrio pukotine u njegovoj moći, ističe Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).
Kreatore politike u Kini prošle godine je uznemirilo koliko je naglo usporio rast pošto je Si pooštrio kontrolu nad privatnim kompanijama, dok su, potom, stroga kineska ograničenja zbog COVID-19, kao dio Sijevog pristupa krizi, ponovo pojačana s rastom broja zaraza, ugrožavajući potrošnju i fabričku proizvodnju.
Pored toga, dodaje američki list, pakt s Moskvom početkom februara, samo nekoliko nedjelja prije ruske invazije na Ukrajinu, proširio je jaz između Kine i Zapada i podvukao koliko bi Kinu moglo da košta sprovođenje Sijevog programa u domaćoj i u spoljnoj politici.
Dok Peking radi na održavanju veza s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i istovremeno sprečavanju kolapsa u odnosima sa Zapadom, razlog za zabrinutost je pad ekonomskog rasta na četiri odsto u četvrtom kvartalu sa 18,3 odsto početkom 2021, piše Volstrit džurnal, ukazujući da zvaničnici sada govore o “korekciji kursa” kako bi se ublažili neki od efekata Sijeve politike.
To manevrisanje dolazi u vrijeme dok se Si priprema za produženje svoje vladavine trećim mandatom. Partijski insajderi kažu da nema sumnje da će on pobijediti na sastanku Komunističke partije kasnije ove godine, ali su pojedini glasovi u stranci naznačili izvjesnu dozu sumnje da li je sada pravo vrijeme da se slijedi Sijeva vizija preoblikovanja Kine u duhu Mao Cedunga. I pakt s Rusijom i ekonomsko usporavanje su posljedice Sijeve težnje da se suprotstavi Vašingtonu i da se distancira od politike otvaranja Kine prema zapadnom svijetu koju je uveo Deng Sjaoping.
Neki visoki zvaničnici su nagovijestili da su zabrinuti zbog cijene svrstavanja uz Rusiju, dok kineski proizvođači užurbano procjenjuju rizike da postanu kolateralna šteta sankcija Zapada Moskvi. S druge strane, ukazuje Volstrit džurnal, SAD su već nagovijestile da neće oklijevati da nanesu bol Kini ako njene kompanije i banke pomognu Rusiji.
Ekonomska stabilnost od najvećeg značaja
Osamnaest mjeseci pošto je Peking počeo da zadaje udarce kineskoj poslovnoj eliti i njihovim investitorima strožom kontrolom, vicepremijer Liu He, najbliži Sijev ekonomski savjetnik, konačno je pozvao na primirje, piše Fajnenšl tajms (The Financial Times).
Analitičari ukazuju da je ekonomska stabilnost od najvećeg značaja ove godine dok Si, bez presedana najmoćniji kineski lider od Mao Cedunga, nastoji da obezbijedi treći mandat.
Liuova obećanja imala su trenutni efekat u zaustavljanju pada na tržištima i akcije kineskih internet kompanija Alibaba i Tensent (Tencent) zabilježile su neke od svojih najvećih dnevnih dobitaka u istoriji, dok je indeks honkgongške berze Hang Seng imao najbolji dan od 2008. pošto je prethodnog dana pao na šestogodišnji minimum.
Ipak, ukazuje Fajnenšl tajms, analitičari i insajderi su upozorili da Liuova izjava možda ne znači kraj regulatorne reforme i nepredvidive politike. Analitičari sada pomno prate kako će regulatorna tijela za tehnologiju i tržišta reagovati na Liuove komentare koji dolaze poslije burnog poglavlja u odnosima komunističkog liderstva i kompanija koja su u osnovi rasta na najvećem tržištu na svijetu.
Regulatornim agencijama je rečeno da ostanu u okviru svojih nadležnosti i sprovode planove koji su korisni za ekonomiju, a da treba dobro da razmisle o mjerama koje bi mogle da umanje rast, navodi Fajnenšl tajms, ističući da je neizvjesnost bila poseban problem prošle godine usljed mjera protiv kineskog tehnološkog sektora, kada su jedno za drugim regulatorna tijela išla na velike internet kompanije u Kini.
Bez razloga za slavlje
U Pekingu su održane Zimske olimpijske igre; kineska ekonomija je bila na putu obnove; u julu se navršava 25 godina od povratka Hongkonga u Kinu i očekivalo se da će Si doputovati u slavljeničku posjetu toj teritoriji. A vrhunac ove jeseni bi bio kongres Komunističke partije i imenovanje Sija za nezabilježeni treći mandat, piše kolumnista Vašington posta (The Washington Post) Kit Ričburg (Keith B. Richburg).
Međutim, uslijedili su pritisak Zapada zbog Ukrajine, novo širenje korona virusa, ekonomske teškoće i haos u Hongkongu, ističe Ričburg u “Mišljenjima” uz ocjenu da to jedva da liči na trijumfalnu godinu kakvu je Si očekivao, dok svakako nema mnogo razloga za slavlje.
Kina se bori s najgorom situacijom s COVID-19 od 2020. i prvim prijavljenim smrtnim slučajevima od korona virusa poslije godinu dana, što je dovelo do zatvaranja gradova koji su važni privredni centri, zbog čega je ciljani privredni rast od 5,5 odsto za ovu godinu doveden u pitanje. U Hongkongu je zabilježen i najveći broj smrtnih slučajeva po stanovniku, dok je zdravstveni sistem preopterećen.
Tu je i rat u Ukrajini, ukazuje kolumnista Vašington posta. Si je, kao i Putin, možda vjerovao da će se rat brzo završiti, da će Zapad biti previše podijeljen da bi reagovao, a da će Peking i Moskva stvoriti moćnu novu osovinu, pošto su predsjednici dvije zemlje nekoliko nedjelja prije invazije potpisali sporazum o partnerstvu “bez granica”. Međutim, Si je sada pod pritiskom SAD i Evropske unije da odustane od naginjanja ka Rusiji i da ne pomaže Moskvi da izbjegne ekonomske sankcije.
Diplomate i analitičari kažu da će Kina vjerovatno učiniti dovoljno da pomogne Rusiji, ali ne previše, kako bi izbjegla antagonizovanje Zapada. Kina je, na primjer, ukinula ograničenja na uvoz ruske pšenice i mogla bi da kupuje više ruske nafte, dok su ruske banke počele da prelaze na kinesku alternativu pošto su se Viza (Visa) i Masterkard (Mastercard) povukli iz Rusije. Ipak, Azijska infrastrukturna investiciona banka koju podržava Kina zaustavila je sve poslove sa Rusijom i Bjelorusijom, dok se kineske banke klone Rusije kako bi izbjegle “sekundarne sankcije” Zapada.
Slabosti autokratske vlade
Kina doživljava katastrofalan neuspjeh svoje politike za COVID-19, što predstavlja ogroman preokret, pošto je većim dijelom 2020. politika “nula kovida”, s drakonskim mjerama kada god bi se pojavio neki slučaj, hvaljena kao trijumf uz tvrdnje da je uspjeh Pekinga dokaz da je liderstvo s Amerike i njenih saveznika prešlo na azijsku supersilu, piše kolumnista Njujork tajms (The New York Times) Pol Krugman (Paul).
Onda su tri stvari krenule “veoma, veoma loše”, ukazuje se u tekstu “Još jedan diktator ima lošu godinu”. Prvo, dok se veći dio svijeta okretao mRNA vakcinama Kina je insistirala na svojim vakcinama, zasnovanim na staroj tehnologiji, koje su se pokazale daleko manje efikasne. Drugo, stopa vakcinacije među starijim u Kini je manja od prosjeka. I na kraju strategija “nula kovida” donosi velike poremećaje, naročito s izuzetno zaraznim varijantama poput omikrona, posebno imajući u vidu slabu zaštitu koju pružaju kineske vakcine.
Stvar je u tome što svi ti neuspjesi, poput Putinovih neuspjeha u Ukrajini, na kraju proizilaze iz inherentne slabosti autokratske vlade, zaključuje Krugman i postavlja pitanje da li biste bili zdravstveni zvaničnik koji će reći Siju da su kineske vakcine inferiorne u odnosu na zapadne ili ekonomski zvaničnik koji će reći da su drakonske mjere za zaustavljanje koronavirusa, na koje je Kina bila toliko ponosna, nepodnošljive.
Isto tako, piše dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2008, očigledno se niko nije usudio da kaže Putinu da je ruska vojna moć precijenjena, da su Ukrajinci više patriotski nastrojeni, da je Zapad manje dekadentan nego što je predstavljao a da je Rusija izuzetno ranjiva na ekonomske sankcije.
Slučaj Kine, kao i Rusije, sada pruža lekciju koliko je korisno otvoreno društvo, gdje moćnici ne mogu da izmišljaju sopstvenu stvarnost, ukazuje Krugman.
Izvor: RSE