Foto: BBC news
Tek je nagli porast cijena hrane na svjetskom tržištu skrenuo pažnju javnosti na pitanja poljoprivredne proizvodnje u doba klimatske krize. Zagađeno tlo i vode, ekstremne vremenske prilike, a potrebe čovječanstva sve veće. Dok neki zagovaraju povratak izvjesnim tradicionalnim metodama, ovaj tekst izlaže rješenja koja se oslanjaju na savremene tehnologije.
Danas su zemljišni i vodni resursi na koje se oslanjaju poljoprivrednici „na rubu propasti” – u trenu kad je gotovo 10% od osam milijardi stanovnika Zemlje pothranjeno, a tri milijarde nemaju zdravu ishranu. A do 2050. godine biće još dvije milijarde usta koja valja prehraniti, upozorava se u novom izvještaju UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (eng. FAO).
Izvještaj FAO-a govori o važnim učincima klimatskih promjena, kao što su promjena raspodjele padavina, prikladnost zemljišta za određene usjeve, širenje štetočina, te kraći vegetacijski ciklus u regijama pogođenim intenzivnijim sušama.
Glad
Iako klimatske promjene nisu jedini izvor poteškoća s kojima se suočava globalna poljoprivreda, Izvještaj jasno pokazuje da klimatske promjene dodatno opterećuju poljoprivredne sisteme i globalno otežavaju proizvodnju hrane.
Ali Izvještaj pruža nadu da su problemi rješivi: degradacija vode može se preokrenuti pametnim planiranjem, koordinacijom praksi održive poljoprivrede i primjenom novih inovativnih tehnologija.
Održivija poljoprivreda može pomoći i u borbi protiv klimatskih promjena.
Na primjer, u Izvještaju se navodi da mudrija upotreba tla može pomoći da se pohrane neki staklenički plinovi koji se trenutno emituju poljoprivrednim aktivnostima.
Na primjer, Izvještaj predviđa da će se veći dio proizvodnje žitarica vjerovatno morati preseliti na sjever, u Kanadu i sjevernu Evroaziju. Uzgoj kafe u Brazilu i sjevernoj Africi možda bude išao teže, ali će zato ići lakše u istočnoj Africi.
Klima koja se mijenja „može donijeti nove mogućnosti za kulture koje zavise od kiše, posebno u tropima i suptropima”. A za područja „gdje klima postaje nepodobna za trenutne osnovne i specijalne usjeve, na raspolaganju su alternativni uzgoj jednogodišnjeg i višegodišnjeg plodonosnog drveća, stočarstvo i upravljanje zemljištem i vodama“.
Izvještaj preporučuje razmjenu sjemena i genetskog materijala na regionalnom i globalnom nivou, te ulaganja u razvoj usjeva izdržljivih na promjene temperature, saliniteta, vjetra i isparavanja. Promjene neće biti lake, kaže se u Izvještaju, ali su neophodne da bi se izbjegle rasprostranjena glad i druge katastrofe.
Degradacija tla
Globalna populacija je u proteklih 20 godina porasla za više od 25% – s nešto više od šest milijardi na skoro osam milijardi ljudi. Za to vrijeme se količina tla za uzgoj usjeva povećala za samo 4%, jer se rastuća potražnja za hranom zadovoljavala dramatičnim povećanjem produktivnosti po jutru poljoprivrednog zemljišta.
To se postizalo, na primjer, sve većom upotrebom strojeva na dizel gorivo, gnojiva i pesticida. Ali ove prakse imaju svoju cijenu.
„Degradacija uzrokovana ljudskim djelovanjem pogađa 1.660 miliona hektara – 34% poljoprivrednog zemljišta”, izvještava FAO.
„Tretiranje tla neorganskim đubrivima radi povećanja ili održavanja prinosa ostavilo je izuzetno štetne efekte na zdravlje tla, a otjecanjem i drenažom doprinijelo i zagađenju slatkih voda.”
Ova degradacija je posebno izražena na navodnjavanom poljoprivrednom zemljištu. Navodnjavanje je ključno za zadovoljavanje potražnje za hranom jer proizvodi dva do tri puta više hrane po jutru nego poljoprivredno zemljište koje zavisi od kiše. Ali navodnjavanje povećava i oticanje gnojiva i pesticida koji kontaminiraju tlo i podzemne vode.
FAO izvještava i da globalna poljoprivreda troši 72% svih zahvata površinskih i podzemnih voda, uglavnom za navodnjavanje, što u mnogim regijama iscrpljuje podzemne vodonosne slojeve. Globalno crpljenje podzemnih voda za poljoprivredno navodnjavanje samo je protekle decenije poraslo za oko 20%.
Problem predstavlja i krčenje šuma. Tokom protekle decenije globalna pošumljena površina smanjena je za oko 1% ili 47 miliona hektara, što predstavlja poboljšanje u odnosu na 1990e kad je pošumljena površina bila smanjena za gotovo 2% ili 78 miliona hektara.
A na međunarodnim pregovorima o klimi u novembru 2021. u Glazgovu, zemlje koje pokrivaju 91% globalne šumske površine – njih 141 – složile su se da do 2030. godine zaustave gubitak šuma i degradaciju zemljišta, te preokrenu negativne trendove. Ostaje, naravno, da se vidi koliko će ih te obaveze i ispuniti.
Nužnost prilagođavanja
Farmeri će se, kao i svi ostali, morati prilagoditi promjenjivoj klimi, a to može biti skupo. Kalifornija, na primjer, kao primarni ili jedini proizvođač mnogih vrsta voća, povrća i orašastih plodova u zemlji, djeluje kao američki vrt. Ali klimatske promjene pogoršavaju suše i nestašicu vode i farmeri se u ovoj državi bore da im se prilagode.
U Kaliforniji se uzgaja oko 80% svih badema na svijetu, čime se ostvaruje godišnji prihod od šest milijardi dolara, ali bademi su kultura koja zahtijeva ogromnu količinu vode. Zato su neki farmeri bili primorani da iskorijene svoje unosne zasade badema – bolan podsjetnik da „prilagođavanje“ može na papiru zvučati lako, ali je u praksi ponekad bolno i skupo.
Izvještaj FAO-a preporučuje četiri područja djelovanja da bi se mogla zadovoljiti rastuća globalna potražnja za hranom.
• Prvo, usvajanje modela zajedničkog upravljanja zemljištem i vodama koja bi boljim planiranjem korištenja zemljišta usmjerila raspodjelu zemljišta i vode i unaprijedila održivo upravljanje resursima.
• Drugo, široka implementacija integrisanih rješenja, na primjer pomaganjem poljoprivrednicima da efikasnije koriste raspoložive resurse uz minimiziranje negativnih uticaja na okoliš i izgradnju otpornosti na klimatske promjene.
• Treće, usvajanje inovativnih tehnologija i upravljanja poput usluga daljinske detekcije; otvaranje pristupa podacima i informacijama o usjevima, prirodnim resursima i klimatskim uslovima; poboljšanje hvatanja kišnice i povećanje zadržavanja vlage u tlu.
• Četvrto, ulaganje u dugoročno održivo upravljanje zemljom, tlima i vodama, u obnavljanje degradiranih ekosistema, te u upravljanje podacima i informacijama za farmere.
Srećom, održive poljoprivredne prakse mogu imati dvostruku ulogu – i kao klimatska rješenja. FAO izvještava da 31% globalnih emisija stakleničkih plinova dolazi iz poljoprivredno-prehrambenih sistema.
Održivost
Održive poljoprivredne prakse poput regenerativne poljoprivrede zahtijevaju manje strojeva na dizel gorivo i manje se oslanjaju na pesticide koji zagađuju tlo i vodu, a istovremeno povećavaju pohranjeni ugljik u obrađenim zemljištima.
FAO naglašava da će rješavanje ovih višestrukih problema zahtijevati planiranje i koordinaciju, te „treba poboljšati prikupljanje podataka“.
Tehnologija za poboljšanje prikupljanja podataka već postoji, a napredak u poljoprivrednim istraživanjima stavlja na dohvat ruke i druga rješenja.
Sad je potrebno da kreatori politika i planeri koordiniraju rad s poljoprivrednicima kako bi ovi usvojili održivije prakse i brže se prilagodili klimatskim promjenama. Dakle, dok je sistem ishrane trenutno pred „slomom“, sva su ova održivija rješenja na dohvat ruke.
Članak je prvobitno objavljen na Yale Climate Connections.
Izvor: Ecologist
S engleskog prevela: M. Evtov, Riječ i djelo