Saturday, November 23, 2024

Feraget: “Bilježimo pravne pobjede u slučajevima Dženana i Davida, ali i dalje izostaje odgovor države”

Foto: G. Šurlan

Advokat Ifet Feraget tvrdi da politička kontrola nad domaćim pravosuđem ne dozvoljava rješavanje slučajeva ubistva Davida Dragičevića i Dženana Memića. On smatra i da je angažovanje stranih sudija i tužilaca, koji bi vršili nadzor nad radom domaćeg pravosuđa, jedini način da se stanje u toj oblasti popravi. 

U intervjuu za eTrafiku Feraget, između ostalog, govori o tome ko je kriv za sporo rješavanje slučajeva Dragičević i Memić, odgovornosti međunarodne zajednice za loše stanje u pravosuđu BiH, potrebi političkog angažovanja ljudi koji se bore za istinu i pravdu u ovoj zemlji.

Da li su, i u kolikoj mjeri, građanski protesti pokrenuti zbog ubistava dvojice mladića, Davida Dragičevića i Dženana Memića, probudili svijest kod ljudi da stanje u pravosuđu mora da se mijenja?

Apsolutno najvažnije društvene i pravne vrijednosti svakog društva predstavljaju ljudska prava i osnovne slobode. Osnovni zadatak države je da zaštiti ove najvažnije društvene i pravne vrijednosti. To je, ujedno, pretpostavka postojanja pravne države i demokratskog društva. Kako se u ova dva slučaja država svjesno i namjerno distancirala od zakona i pravde, mogu otvoreno reći da zataškavanje ubistva Dženana Memića od strane tužilaca Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo i Federalnog tužilaštva Federacije BiH, kao i zataškavanje ubistva Davida Dragičevića od strane tužilaca Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka i Republičkog tužilaštva Republike Srpske, predstavljaju najveći debakl domaćeg pravosuđa.

Da li nedavne odluke Vrhovnog suda FBiH i Ustavnog suda BiH u pomenuta dva slučaja predstavljaju iskorak u rješavanju ubistava Dženana i Davida?

Njihove odluke su dokaz da je tačno sve ono što sam govorio u prethodnih pet i po godina. To je potvrdio Vrhovni sud FBiH svojom presudom od 27. jula 2021. godine, u slučaju Memić, kojom je utvrdio da nema dokaza da se saobraćajna nesreća uopšte desila. Takođe, to je potvrdio i Ustavni sud BiH koji je u slučaju Dragičević, nakon više od dvije godine od podnošenja prve apelacije, usvojio obje moje apelacije i svojom odlukom od 23. juna ove godine utvrdio povredu prava na život iz člana 2. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Upravo zbog ovih pravnih pobjeda svijest građana je definitivno probuđena, ali je izostao odgovor države koja ima pozitivnu obavezu da zaštiti svačiji život, pa samim tim i da provede efektivnu istragu u slučaju nasilnog oduzimanja života, kao i da utvrde sve propuste postupajućih tužilaca.

Stiče se utisak da je istraga oko ubistva Dženana Memića u mnogo većoj mjeri “odmakla” i počela da daje rezultate nego što je to slučaj s ubistvom Davida Dragičevića. Šta je razlog? Ko “koči” istragu u slučaju Dragičević?

Zahvaljujući Tužilaštvu BiH, “istraga o istrazi” u slučaju Memić je već dala određene rezultate, a najavljeno je skoro otvaranje i istrage o ubistvu. U predmetu Dragičević tek očekujemo početak “istrage o istrazi”, a nakon toga i istrage o ubistvu. Dakle, nakon pet i po godina u slučaju Memić, odnosno tri i po godine u predmetu Dragičević, još uvijek nemamo otvorene istrage o ubistvu ovih zlatnih mladića. Zaključak je više nego jasan. Cilj pravosudne mafije je da zaštiti moćnike koji stoje iza ovih ubistava i njihovog zataškavanja, uz pomoć politike koja apsolutno kontroliše rad pravosuđa.

Da li ste razočarani (ne)angažovanjem međunarodne zajednice, kad je u pitanju pritisak na domaće institucije kako bi se navedeni slučajevi što brže riješili?

Sasvim sigurno, potpuno sam razočaran pasivnošću međunarodne zajednice. Prema članu 2. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, država nema pravo da ubija. Ona je dužna da do najsitnijih detalja istraži svaku sumnjivu smrt i da preduzme sve što je potrebno da zaštiti živote svih svojih građana i onih kojih se nalaze na njenoj teritoriji. U ovim predmetima tužioci su vođenjem nedjelotvornih istraga pokušali zataškati ova očigledna ubistva, što predstavlja drskost bez presedana!

Šta Vi vidite kao rješenje, ako ga uopšte ima?

Trenutno stanje u pravosuđu je moguće poboljšati samo angažovanjem stranih sudija i tužilaca, koji bi preuzeli neku vrstu nadzora. Odgovornost kantonalnih i federalnih tužilaca u Sarajevu i okružnih i republičkih tužilaca u Banjoj Luci za namjerne propuste u slučajevima Memić i Dragičević, kao i odgovornost policijskih službenika, moguće je utvrditi u kratkom roku, ali upravo politička kontrola nad radom pravosuđa to ne dozvoljava. Gospodin Rajnhard Pribe je prilikom nedavnog intervjua za Al-Džazira Balkans rekao da su slučajevi Memić i Dragičević postali testni slučajevi za pravosuđe u BiH, ali i za vraćanje povjerenja građana u pravosuđe, te da njihovo adekvatno rješavanje mora biti jedan od prioriteta svih onih koji se bave ili se namjeravaju baviti stanjem u institucijama BiH, ukoliko je cilj da se stanje promijeni na bolje. Novi visoki predstavnik, uvaženi gospodin Kristijan Šmit, skoro je odogovorio na moje pismo i zahvalio mi se što sam ga upoznao sa stanjem u predmetima Memić i Dragičević i na uloženim naporima u ostvarenje vladavine prava, za koju je rekao da je smatra jednim od ključnih prioriteta za Bosnu i Hercegovinu. Ovu poruku sam veoma ozbiljno shvatio i nadam se skorom susretu sa gospodinom Šmitom.

Kakvo je vaše mišljenje o uklanjanju Milana Tegeltije iz Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH? Da li je to, kako neki tvrde, predstavljao prvi korak ka oporavku domaćeg pravosuđa?

Nakon negativnog izvještaja gospodina Pribea o stanju u našem pravosuđu, stvoreni su uslovi da Milan Tegeltija iz profesionalnih razloga, kao prvi čovjek bh. pravosuđa, odstupi sa funkcije. To se nije desilo i zbog toga sam rekao da od ljudi koji ne priznaju vlastitu odgovornost ne možete očekivati bilo kakav napredak. Nakon toga su uslijedile afere zbog kojih je Milan Tegeltija podnio ostavku, pod pritiskom međunarodne i domaće javnosti.

Da li podržavate i smjenu Gordane Tadić sa pozicije glavnog tužioca?

Kad je u pitanju smjena gospođe Tadić, stvari stoje potpuno drugačije. Naime, u tom slučaju je očigledno selektivno postupanje Kancelarije disciplinskog tužioca i VSTS-a. Naime, neprocesuiranje tužilaca koji su pokušali da zataškaju ubistva Dženana i Davida, zbog više nego očiglednih i brojnih disciplinskih prekršaja kojima su nanijeli ogromnu i nepopravljivu štetu našem pravosuđu, a procesuiranje Gordane Tadić baš u vrijeme nakon što je Tužilaštvo BiH konačno preuzelo predmete Memić i Dragičević, i to zbog disciplinskih prekršaja zbog kojih je moguće procesuirati bilo kojeg drugog glavnog tužioca, nekorištenjem TCMS sistema za automatsku dodjelu predmeta i nepoštivanje sigurnosnog protokola, predstavlja samo potvrdu da su Kancelarija disciplinskog tužioca i VSTS izgubili svaki kredibilitet, a vrijeme koje je pred nama će to najbolje pokazati. Disciplinski postupak protiv Gordane Tadić nije okončan i još uvijek ne treba ništa prejudicirati.

“Pokret pravde”, politička organizacija nastala na temeljima “Pravde za Davida” nije uspjela da ostvari značajniji rezultat na prošlogodišnjim lokalnim izborima. Da li je politički angažman ljudi, koji su tražili istinu o ubistvu banjalučkog studenta, bio “pogrešan korak”?

Po mom mišljenju, pogrešan politički angažman ljudi koji vode ovu državu već 30 godina, a koji se zalažu za zataškavanje ubistava Dženana Memića i Davida Dragičevića, predstavlja taj pogrešan korak, dok pokušaj bilo koje političke organizacije da dâ doprinos da se ova dva slučaja potpuno rasvijetle, sasvim sigurno ne može biti označen kao pogrešan korak, jer to je borba za vladavinu prava koja ima ključni značaj za prevladavanje postojećeg stanja. Upravo percepcija prema kojoj vladajuća politika, koja zataškava ubistva preko svojih kontrolisanih medija i botova, politički angažman ljudi koji se volonterski, ali lavovski bore za uspostavljanje vladavine prava, uporno označava ‘pogrešnim korakom’ je najbolji dokaz nedostatka demokratičnosti u društvu i za to smo svi zajedno odgovorni. Do nas je, rekao bih.

Prethodnih dana u pojedinim medijima se spekulisalo da imate političke ambicije, odnosno da je moguće da budete kandidat za člana Predsjedništva BiH na izborima sljedeće godine. Da li ima istine u tome?

Takve dileme sam otklonio nedavno, gostujući kod gospodina Amira Zukića u emisiji Presing na N1 televiziji, kada sam rekao da nemam nikakvih političkih ambicija. Ja radim ono što najbolje znam, a politikom očigledno treba da se bave neki mlađi, novi ljudi. Ovih postojećih metuzalema nam je puna kapa svima, jer je očigledno gdje nas vode.

eTrafika

Povezane vijesti

Tanja Stupar Trifunović: Ples sela i vojske

Foto: Nenad Vukosavljević

Rat osim kod psihopatskih struktura ličnosti nužno postaje i unutarnji rat i pred pojedince na ovaj ili onaj način uključene u njega nužno unosi niz preispitivanja, moralnih dilema i traumatskih iskustava. Nasilje je sveprisutno i ono u pojedinim trenucima postaje neizdrživo i preplavljujuće. Mene su u romanu više zanimali ovi unutarnji tragovi rata, nego njegova spoljna manifestacija koja je posredstvom slika bila vidljivija i prisutnija.

Nema zdravlja, bez psihičkog zdravlja

Foto: Almir Panjeta/UNICEF

Na koncu, potrebno je razviti svijest o tome da zdravlja nema bez psihičkog zdravlja. Da negativnim odnosom prema nekome ko trpi, uništavamo jedan ljudski život, a time činimo štetu i sebi i društvenoj zajednici. Jer vi imate mnogo produktivnih ljudi koji, kao što se liječe od dijabetesa cijeli život ali su funkcionalni, tako mogu da se liječe i od depresije, bipolarnog afektivnog poremećaja i mase drugih stvari.

Popular Articles