Decenijama popularno i poznato okupljalište Banjalučana.
Autor: Impuls
Hotel „Palas“ građen je od 1931. do 1933. godine, prema projektu zagrebačkog arhitekte Dionisa Sunka, na mjestu gdje se nalazila džamija Sijamija. Izgrađen u doba Vrbaske banovine. Da se za to vrijeme radilo o modernom ugostiteljkom objektu svjedoči i ovaj prigodan promotivni plakat – letak koji prilažemo uz tekst, fotografisan na jednoj od izložbi u Muzeju RS. Sastajalište otmenog svijeta, sa prvozarednim komforom, prvozaredna glazba, ali i sa svim drugim kvalitetnim pogodnostima i uslovima, kako bi se gosti i posjetioci što ugodnije i ljepše osjećali: centralnim grijanjem, garažama, servisnom radionicom, pa i kino dvoranom.
Višegodišnji zakupac »Palasa« bio je Milorad Milkan Gojić. Legendarni i neponovljivi Milkan Gojić, zapisaše hroničari. Banjalučki novinar i publicista Slavko Podgorelec, svojevremeno zapisao da »govoriti o tradiciji banjalučkog hotelijerstva i ugostiteljstva, bohemiji i humanosti, a pri tom ne pomenuti ime Milkana Gojića – grijeh je neoprostiv”: ”Ovaj aristokrata po rođenju, “alčak”, spadalo ili “enfant terrible” – a u suštini majstor banjalučkog hotelijerskog i ugostiteljskog esnafa, pred Drugi svjetski rat bijaše zakupnik, a neposredno poslije rata – direktor kultnog Hotela “Palas”… Milkan je bio (i ostao!) jedinstven u hronikama, ali i sjećanju Banjalučana i učenika koji su zanat pekli pod njegovim nadzorom. I prije, i poslije pomenutog rata, Milkan je upamćen po tome što je svakog jutra lično obilazio Tržnicu; iza njega su hodala tri pomoćnika sa korpama i u njih trpali povrće i prozvode koje bi “gazda Milkan” odabrao. Uoči rata, početkom školske godine, posjećivao bi direktore Gimnazije i Preparandije (učiteljske škole) i od njih dobio spisak od po deset najboljih đaka koji su sa sela i teškog imovnog stanja… Ti đaci su, svakodnevno, u Hotelu “Palas”, dobijali besplatni ručak (zajedno sa osobljem Hotela)… “
Opisujući Milkana Gojića, Podgorelec još naveo da se “s druge strane, Milkan se družio sa intelektualcima, političarima, ali i sa “fukarama banjalučkim” (sirotinjom), i – po kazivanju doktora Kemala Halimovića, nakon “bećarske noći” znao bi Milkan nakupovati stotine lepinja koje didjeli fukarama, a vrhunac je kad stupi na podest (tadašnjeg Parka), sazove siromahe, i iz džepa razdijeli sve pare koje (trenutno) ima…
Nakon Drugog svjetkog rata postaje direktor hotela – najugledniji funkcioneri BiH i Јugoslavije obavezno su se fotografisali sa Milkanom, zapisao je Podgorelec: ”A on je umio da im skine odlikovanja, prikači ih sebi na rever, i fotografiše se sa svojim gostima. Duhovit, neposredan, uglađen i pristupačan: takav je bio legendarni Milkan Gojić koji je edukovao generacije vrhunskih konobara, kuhara i turističkih zaposlenika. Među prvima je upravo Milkan Gojić nastavio poslovičnu tradiciju znamenitih evropskih lokala čije osoblje mora znati najmanje dva svjetska jezika… “.
Inače, brojne su zanimljivosti, priče, dogodovštine, sjećanja, vezana za ovog uglednog i poznatog Banjalučanina. I danas se neke od njih mogu čuti od nešto starijih Banjalučana kada se okupe u bašti hotela “Palas”.
M.V.
Foto: Mišo Vidović i arhiva