Za poznate književnike, znanstvenike i umjetnike koji se s pravom nazivaju svojevrsnim genijima i ljudima daleko ispred svoga vremena često se kaže kako su u određenom periodu svoga života pokazali određene znakove „ludila”. Predrasude na temelju nekih od najvećih svjetskih umova već su duboko ukorijenjene u suvremeno društvo, ali se istovremeno pojavljuje potreba za njihovim opovrgavanjem.
Piše: Simona Lukaman
Budući da je broj oboljelih od mentalnih bolesti u porastu, postavlja se pitanje postoji li veza između kreativnosti i mentalnih poremećaja. U tom se vidu često pojavljuju stereotipi kojima se mentalne poremećaje izjednačuje s kreativnošću. Neki se čak usude reći i kako mentalni poremećaji pospješuju kreativne radnje. Možemo li to smatrati svojevrsnim pokušajima romantizacije mentalnih poremećaja ili pak ljudskom radoznalošću umom kreativnog stvaraoca koji se razlikuje od prosjeka?
Brojne studije međusobno se ne slažu
„Kreativni ljudi, kao i oni s psihotičnim bolestima, imaju tendenciju vidjeti svijet drugačije od ostalih”, rekao je jednom prilikom psiholog Mark Millard. Mnogobrojni liječnici i psiholozi zainteresirali su se za proučavanje uma kreativnog čovjeka. Nakon niza godina mukotrpnih istraživanja, švedski su znanstvenici došli do spoznaje kako su misaoni putevi kreativnih ljudi vrlo slični onima kod ljudi koji boluju od shizofrenije, psihičke bolesti koju karakteriza pogrešna percepcija stvarnosti. Kao i u shizofreničara, kod kreativnih ljudi pojavljuje se nedostatak nekih važnih receptora ključnih za usmjeravanje tijeka misli. Oni dijele iste neurotransmitere, poput određenog nivoa dopamina koji uzrokuje simptome shizofrenije, ali potiče i kreativno stvaralaštvo.
Premda bi se prema navedenom mogli izvući određeni zaključci, vrlo je važno proučiti i neke druge izvore. Struka se međusobno ne slaže, što dovodi do mnogih različitih mišljenja povezanih s navedenom temom. Američki psihijatar Rothenberg smatra kako postoje psihotične kreativne osobe, no one nisu mogle biti psihotične u trenutku stvaralačkog zanosa. Premda kreativni ljudi postižu više rezultate na skalama psihopatologije od prosjeka, oni su ipak niži od onih koje postižu psihotične osobe. Viši im rezultati omogućuju da maštu puste na vidjelo te razmišljaju na neobičan način što dovodi do razvijanja originalnih ideja. Pretpostavlja se kako bi ih psihički poremećaji zapravo i kočili u njihovu kreativnom stvaranju.
Humanistički psiholozi u potpunosti negiraju postojanje određenih korelacija između mentalnih oboljenja i kreativnosti. Oni smatraju da je kreativnost kulminacija mentalnog zdravlja te navode kako većina kreativnih ljudi nisu mentalno bolesni, a da i većina mentalno oboljelih osoba nisu geniji. Jedan od najvažnijih zaključaka ove diskusije iznio je znanstvenik Simonton. Prema njegovu mišljenju, postoje različite perspektive iz kojih možemo razmatrati povezanost kreativnosti i mentalnih oboljenja. Gleda li se sveukupna populacija, vidljivo je da kreativci imaju niži nivo mentalnih bolesti od nekreativnih ljudi, no gledano unutar skupine kreativnih ljudi, oni najkreativniji skloniji su oboljenju od nekog oblika psihičkih poremećaja. Prema tome, geniji jesu u najvećem riziku od mentalnih oboljenja, no njihov je postotak u skupini kreativnih ljudi vrlo nizak, stoga su znanstvenicima vrlo zanimljivi.
Mentalna oboljenja kao posljedice trauma
Određeni događaji mogu na nas ostaviti doživotne posljedice. Oni često rezultiraju pojavom psihičkih oboljenja. Taj je proces sasvim prirodan i pogađa ljude neovisno o njihovoj inteligenciji, društvenom statusu, ili našoj aktualnoj temi, kreativnosti. Premda u svakodnevnom životu često čujemo da se nekome pridaje osobina kreativnosti, a da se drugi karakterizira kao manje kreativni pojedinac, svi smo mi ljudi koji u pojedinim trenucima možemo osjetiti nemilost života. Naša iskustva uvelike utječu na našu ličnost te ju mogu i vrlo brzo promijeniti. Nitko nije imun na životne nedaće, a svatko od nas se s njima različito nosi.
U lošim trenucima često ne možemo racionalno razmišljati, a aktivnosti koje su nas prije uveseljavale sada nam više ne pružaju satisfakciju. Upravo zbog toga jasno je kako se i naša produktivnost može iznenada smanjiti. Premda neki smatraju da su najveći svjetski geniji stvarali na vrhuncu svojih mentalnih problema, to je u potpunosti pogrešno. Njihovi najveći uratci nastali su prije negoli ih je ošinula strijela života. Jedan od najboljih primjera za to je poznati njemački kompozitor Robert Schumann, kojemu je, prije negoli je obolio od bipolarnog poremećaja, dijagnosticiran i sifilis, što je rezultiralo općem padu tijela i duha te je u depresivnim trenucima skladao čak četiri puta manje djela.
Ključan faktor predstavlja i djetinjstvo
Od malih se nogu kod djece može prepoznati određeni potencijal. Kako bi se dijete već od najranije dobi u potpunosti ostvarilo, pojedini roditelji od njega zahtijevaju da prebrzo odraste, neprestano mu dišući za vratom. Stalni pritisak roditelja i okoline za dijete može biti izrazito štetan. Ako ga se izolira od vanjskog svijeta kako bi se posvetio svome talentu, dijete razvija svoju kreativnost, ali istovremeno postoji rizik od psihičkog oboljenja. Naravno, manjak brige i podrške može dovesti do suprotnih učinaka – dijete počinje zanemarivati vlastiti talent kojemu će se u budućnosti teže ponovno posvetiti. Stoga je važno pronaći zlatnu sredinu – djetetu istovremeno omogućiti da se kreativno izražava, ali mu i dopustiti da iskusi čari djetinjstva.
Kreativne radnje kao odmak od stvarnosti
Premda neki govore kako psihički poremećaji utječu na nečiju produktivnost, osobe koje zaista boluju od neke vrste mentalnog poremećaja u mnogim se slučajevima neće s njima složiti. Kako bi se, barem nakratko, odmakli od realnosti, duševni mir pronalaze u različitim radnjama koje im omogućuju da se izraze na kreativni način, poput pisanja ili stvaranja glazbe, što nam dokazuje da nam kreativnost može pomoći u trenucima mentalne nestabilnosti, kao jedna vrsta alternativne medicine.
U diskusiji o korelaciji između mentalnih oboljenja i kreativnosti pojavljuju se brojne kontroverzije, a stručnjaci se još uvijek nisu međusobno složili s mogućim zaključcima.
Kreativni umovi razmišljaju na specifičan način istovremeno tražeći inovativne i originalne ideje te povezanosti između pojedinih stvari. Možda su ponekad neshvatljivi, no svejedno u nas izazivaju divljenje. Iako se u mnogim slučajevima oni najkreativniji (geniji) spominju u negativnoj konotaciji, jasno je kako su svijet zadužili brojnim veličanstvenim djelima. Predrasude koje određeni ljudi prema njima imaju rezultat su ljubomore i visokog ega iz kojeg pršti samopouzdanje.
Istovremeno, oni glorificiraju mentalne poremećaje smatrajući kako će na sebe privući pažnju. Uopće govorenje o korelaciji između kreativnosti i mentalnih poremećaja u smislu njihove uzročno-posljedične veze pokazuje nam kako će ljudi učiniti sve samo kako bi ocrnili kreativce i najveće svjetske umove. Kreativnost je stvar svakog od nas, i svakome od nas pružena je prilika da se okušamo u kreativnim radnjama – to sa sobom ne povlači mentalna oboljenja ili suicidalne misli, već proizlazi iz puke želje za stvaranjem i jednostavno, potrebom da svoje misli pretočimo u stvarnost.