Kada je postala prva žena kancelar u istoriji Njemačke, mnogi su njen uspjeh vidjeli kao dokaz da nije uvijek loše biti potcijenjen među unutarpartijskim rivalima. Sada je vrijeme da ode.
Angela Merkel je danas najavila da se neće više kandidovati za njemačku kancelarku, niti šeficu CDU, od 2005. godine.
Od neozbiljnog kandidata do glavne figure
Na prvoj konferenciji za novinare kao mandatara za sastav vlade, 2005. godine, Merkel je imala poteškoća da izrazi svoje emocije, uprkos pokušajima nekoliko novinara iz inostranstva da izvuku iz nje informacije kako se osjeća nakon što je izabrana za novog kancelara Njemačke, podsjeća “Dojče vele”.
– Kako se osjećate, hajde – insistirao je danski novinar, ali je Merkel samo odgvorila da je “dobro raspoložena” dodajući da je napeta i koncentrisana, uoči koalicionih pregovora koji bi mogli da utiču na izgled prve vlade, koju će voditi.
Kako navodi “Dojče vele”, Merkelovu njemačka javnost dugo nije ozbiljno shvatala, da bi, na vrhuncu karijere, bila nazivana “mutti”, u čemu ima neke paralele sa činjenicom da je njen prethodnik, ujedinitelj Istočne i Zapadne, otac nacije, Helmut Kol.
Ona se do političkog vrha nije probila kao “politički pješadinac”, korak po korak kroz partijske strukture.
Za politiku se zainteresovala tek nakon pada komunističkog režima, na političkoj sceni prvi put se pojavila kao zamjenik portparola prve demokratske vlade istočne Njemačke, a u vrh njemačke politike lansirao ju je upravo Kol.
Auf wiedersehen, Merkel!
Kol je, naime, nakon ujedinjenja dvije Njemačke, imenovao Merkelovu za ministarku za poslove žena i mladih.
Mediji su je nazivali “Kolova djevojka”, a kada je Kol izgubio od rivala iz SPD-a Gerharda Šredera na izborima 1998. godine, lider CDU Volfgang Šojble je imenovao Merkel za generalnog sekretara partije.
Poslije izbijanja afere oko nezakonitih donacija i tajnog prikupljanja novca, kojim je Kol finansirao stranku, 1999. godine, njegova štićenica među prvima je zatražila da se on povuče i 10. aprila 2000. godine postala prva žena na mjestu predsjednika demohrišćana.
Dvije godine kasnije Merkel se povukla u stranu kako bi se predsjedavajući CSU, sestrinske partije CDU iz Bavarske, Edmunda Štojbera kandidovao protiv Šredera na izborima, ali je Štojber izgubio, a Merkel je označena velikim pobjednikom.
Pored liderstva u CDU, preuzela je i vođenje zajedničke parlamentarne gruoe CDU/CSU. Njeni rivali iz partije tada su shvatili da je “Kolova djevojka” težak protivnik, ocjenjuje Dojče vele. Merkel je inače studirala fiziku u Lajpcigu, a doktorat je odbranila na Istočno-njemačkoj Akademiji nauka.
Doktorat je obranila kod profesora Joakima Saura 1986. godine na temu “Brzinske konstante kod jednostavnih ugljovodonika”, a on je nekoliko godina kasnije postao njen suprug.
(Srpskacafe)