Predsjednica Hrvatske odlučila je podići uzdrmani natalitet Hrvatske. Imaju li njene mjere smisla i hoće li imati efekta?
Piše: Vladimir Matijanić
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović poželjela je biti korisna pa je predstavila demografske mjere čija je svrha zaustavljanje izumiranja Hrvata. Četrdeset i pet ih je – mjera, ne Hrvata – i zasnivaju se na ingenioznom saznanju koje joj se javilo nakon tri i pol godine sjedenja na Pantovčaku – da ljudi lakše planiraju obitelj ako imaju veću plaću i naknade, jeftinije kredite i pristupačnije vrtiće. Sve to, nada se predsjednica, rezultirat će masovnim izljevima ljubavi, strasti i, na koncu, proizvodnjom novih Hrvata, premda je poznato kako standard i broj rođenih nerijetko ne samo što se ne prate, nego imaju obrnute trendove. Tamo gdje se živi bogatije, često ima manje djece. No, ne opterećujmo se činjenicama u povijesnom trenutku kada predsjednica spašava naciju.
Hrvatska zaista gubi stanovništvo, posebno od početka srpnja 2013. kada je ušla u Evropsku uniju. S obzirom na to da većina novih emigranata nije odjavila prebivalište, nema točnih podataka koliko se ljudi iselilo: portal Index je prošle godine procijenio da ih je 172.604, a tabloid 24sata ovih dana barata brojkom od čak 348 tisuća. Lani je i prirodni priraštaj bio negativan, zabilježeno je 17.614 više umrlih nego rođenih. Hrvatski državljani koriste jednu od glavnih EU prednosti – olakšano kretanje i zapošljavanje širom Evrope – što smanjuje broj stanovnika u manje uspješnim zemljama poput Hrvatske.
Uostalom, u siječnju prošle godine, upravo je hrvatska predsjednica u intervjuu austrijskom Kleine Zeitungu opazila kako građani danas imaju slobodan izbor te “mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dobro”.
I poslušali su je, jer su taj apel očito opravdano ocijenili smislenijim od njezine izjave u noći izborne pobjede u siječnju 2015. godine, kad je obećala da će Hrvatska biti među najrazvijenijim i najprosperitetnijim zemljama EU i svijeta. Čemu sada panika?