Petak, 17 Jula, 2026

Plivanje – Pol Valeri

Zapitajte se malo kako se rađa jedna filosofska misao. Što se mene tiče, ja i ne pokušavam da odgvorim, ali, ako postavim to pitanje, moj duh me u istom trenutku prenosi na obalu nekog predivno obasjanog mora.

“Čini mi se da se pronalazim i prepoznajem dok ulazim u tu sveopštu vodu. Uopšte se ne razumem u setve i žetve. Ništa za mene u Georgikama. Ali, baciti se u masu i pokret, delati do svojih krajnjih mogućnosti, od potiljka do palca na nozi; obrtati se u čistoj i dubokoj supstanciji; piti i izbacivati tu božansku gorčinu, to je za moje biće igra ravna ljubavi, čin kojim moje telo otkriva sve znakove i moći, kao što se jedna ruka otvara i zatvara, govori i dela. U moru čitavo telo se daje, uzima, začinje, troši i kao da želi da iscrpe sve svoje mogućnosti. Ono želi da ugrabi tu vodu, da je obgrli, ono postaje ludo od života i svoje slobodne pokretljivosti, ono je poseduje, ono izrađa s njom hiljade najčudnijih ideja. Zahvaljujući njoj, čovek sam kakav želim da jesam. Moje telo postaje direktan instrument duha, a ipak tvorac svih svojih ideja. Sve mi postaje jasno. Shvatam šta bi ljubav mogla da bude u svojoj konačnosti. Suvišak stvarnoga! Milovanja jesu saznanje. Dela ljubavnika bila bi modeli stvaranja. (…) Najzad koračam ogromnom plažom, drhteći i pijući vetar. Srećni bosonogi čovek, hodam pijan od hoda po ogledalu koje neprestano glača nežni val. (…) Zapitajte se malo kako se rađa jedna filosofska misao. Što se mene tiče, ja i ne pokušavam da odgvorim, ali, ako postavim to pitanje, moj duh me u istom trenutku prenosi na obalu nekog predivno obasjanog mora. Tu dolazi do objedinjenja svih vidljivih sastojaka, elemnata (ili hrane) stanja duha u kome će se začeti najglavnija misao, najshvatljivije pitanje svetlosti i prostranstva, dokolice i ritma, prozirnosti i dubine… Zar ne primećujete da naš duh u toj pojavi i tom skladu prirodnih uslova, oseća, otkriva upravo sve osobine, sve oznake saznanja: jasnost, dubinu, širinu, meru!… Ono što on vidi jeste u stvari ono što se nalazi u njegovoj suštini da poseduje i želi. Ponekad mu se dogodi da njegov pogled na more rodi želju veću od bilo kakve želje koju bi njeno ispunjenje zadovoljilo.”

KULtura

Povezane vijesti

Migel de Servantes – čovjek koji je izmislio prozu

  Don Kihot je doneo svom autoru popriličan uspeh za života. Praćen ogromnom prodajom kao i mnogim doštampavanjima (uključujući i piratska izdanja), prvi deo romana...

Miroslav Krleža- Ljudska samoća

Foto: Wikipedia

Nad ljudskom sudbinom postoji jedna opasna, po opstanak čovjeka sudbonosna snaga, koja djeluje po razorno slijepom zakonu Svemirske Noći, a upravo ona je trajnim izvorom pjesničkih nadahnuća: Zove se Samoća! Beznadna tuga osamljenosti.

Popular Articles