Milorad Dodik je ovih dana angažovan na svom najnovijem projektu očuvanja vlasti u Republici Srpskoj. Dodik mora zadržati vlast u RS kako bi politički preživio. Veoma je važno da neko od ljudi u koje ima povjerenja, prije svih Željka Cvijanović, na izborima za nekoliko mjeseci, osvoji poziciju predsjednice Republike Srpske. Zato će sva politička sredstva usmjeriti u tom pravcu, novac, SNSD mašineriju, državni aparat i administraciju, medije (kupljena je i ATV), lobiranje prijatelja sa svih strana, crkvu, srbijansko javno mnijenje i politički vrh.
Autor: Impuls
Iako svijestan da je Željka Cvijanović slab kandidat, on nikako ne želi da tu poziciju prepusti nekom od svojih rivala unutar SNSD. Slabost i nepopularnost Željke Cvijanović mu predstavlja veliki problem, ali njenom pobjedom sve završava. Dodik se nalazi u teškoj poziciji da se sam ne može kandidovati, pri čemu bi bio siguran pobjednik bez obzira koga bi kandidovala opozicija. Riješnje tog, za njega ogromnog problema i bezizlazne mat pozicije, pokušava da nađe u redovima opozicije, odnosno SDS.
Procjena vrha SNSD je da bi im za taj posao bilo najpogodnije da kandidat opozicije bude Vukota Govedarica, iako je upravo on taj koji u slučaju njegove pobjede, najmanje spreman dati mandat za sastav vlade Miloradu Dodiku. Mladen Ivanić bio bi puno podobniji za realizaciju ovog “projekta”, ali je procjena da Ivanića, Željka Cvijenović mora izbjeci po svaku cijenu, jer protiv njega ima najmanje šanse. Ivanić je neuporedivo izrasliji, iskusniji i popularniji političar od Željke Cvijanović, a posebno jak jer je u Krajini, gdje je najveći broj glasača, kandidat na svom terenu. Prosječan glasač u Krajini i Banjaluci prije će glasati za njega nego za nekog od kandidata sa istoka RS, posebno ne kandidata SDS. Naime, SDS već tradicionalno, uporno i nedvosmisleno šalje pruke da ga Krajina i Banjaluka ne interesuju.
Dodik uspijeva naći načina kako da Vukotu Govedaricu ubijedi da se kandiduje za tu funkciju. Čak je u nedavnim javnim nastupima indirektno sugerisao opoziciji i samom Govedarici kandidaturu za ovu funkciju, koju silno priželjkuje, jer je u tom slučaju vrh SNSD potpuno siguran u pobjedu svog slabog, ali Dodiku jedinog povjerljivog kandidata, Željke Cvijanović.
U političkoj situaciji, da se lično ne može kandidovati za predsjednika RS mnogi, koji priželjkuju kraj Dodikove vladavine, vidjeli su jedinu šansu opozicije, budući da će SNSD sigurno pobijediti opoziciju na izborima za Narodnu skupštinu. U toj situaciji Dodik je dotjeran do zida i konačno se može nazrijeti kraj njegove vladavine. Medutim, Dodik i ovaj put “izvlači keca iz rukava”, sam vrh SDS, kao svog najvjernijeg saveznika i čuvara. Godinama je Bosić čuvao Dodika od Dodika i poraza njegove pogubne i bahate politike na izborima. Svojim vođenjem stranke pobjedu je odlagao od izbora do izbora, građanima i članstvu dugi niz godina obečavajući pobjedu na sljedećim izborima, dok još malo konsoliduje stranku. Pri tom se svojski potrudio da SDS oslabi, posebno u Banjaluci, čime je osigurao dugogodišnju vladavinu Milorada Dodika i SNSD. Kada se bolje pogleda izborna matematika, dovoljno je da SDS, kao lider opozicije u Banjaluci bude slab i pobjeda SNSD na izborima je potpuno obezbijeđena. Dovoljno je da Bosić na čelu Banjaluke ima svog Stevandića ili Tadića, pa da SDS sigurno ne uspije i kada je uspjeh garantovan. Ostatak opština u RS je za taj posao potpuno nebitan.
Dodik međutim, uspjeva u svom planu da se Govedarica kandiduje i tako ponovo završi posao preko samog SDS. Sujeta i gordost “sdsovaca” je omiljeni porok Milorada dodika. Do sad je u više navrata, upravo putem svojih ljudi u SDS uspjevao da im iz ruku, u posljednjem trenutku, izvuče pobjedu na izborima. Sjetimo se samo lokalnih izbora u Banjaluci 2012. kada je Bosić uz Stevandićevu asistenciju oduzeo SDS i opoziciji svaku šansu da uspiju srušti Dodika, a potom i gomile Bosićevih papaka 2014. I Ognjen Tadić se “istakao” u duelu sa Dodikom u sitauaciji kad je pobjeda opozicije za mjesto predsjednika RS već bila skoro sigurna. Stevandić i Tadić su nakon obavljenog posla nagrađeni od rukovodstva SDS i Bosića lično sa visokim funkcijama i najvišim platama i u sranci i u državnom aparatu. Nakon toga Stevandić i Bosić, a praktično i Tadić, napuštaju SDS trudeći se da mu nanesu što veću štetu i odvuku sa sobom što više članova, ostave nekvalitetne kadrove i slabog predsjednika.
U takvoj situaciji kandidatura Vukote Govedarice za predsjednika Republike Srpske znači sigurnu pobjedu Dodikove “miljenice” Željke Cvijanović, a za opoziciju samoubistvo zabijanjem noža u vlastita leđa.