U francuskom gradu Rochefortu, zaduženi za kuću Pierrea Lotija neumorno traže pomoć za očuvanje muzeja i kulturno-historijskog spomenika. Oblasna Fondacija za kulturno-historijsku baštinu od 1969. godine organizira kampanju za restauraciju kolekcije oružja, namještaja i metalnih predmeta koji ukrašavaju odaje.
Piše: Džana Mujadžić
Piščeve ekscentričnosti
U Rochefortu, zaduženi za kuću Pierrea Lotija neumorno traže pomoć za očuvanje muzeja i kulturno-historijskog spomenika. Arapska soba, turski salon, gotska dvorana su dragocijenosti što se kriju iza obične fasade doma Pierea Lotija.
Književnik (1850-1923), je posjedovao istočnjački, građevinski trezor, ali mu je muzej zatvoren već pet godina, zbog nedostatka sredstava za obnavljanje.
Dan prije zatvaranja, 30. rujna 2012. godine red za posjetu kući bio je dug stotine metara, prisjeća se Claude Stéfani, konzervator kulturnog naslijeđa galske oblasti Charente Maritime.
Otada, obitavalište sagrađeno u 17. stoljeću, nije otvorilo vrata, a radilište je brzo zaustavljeno. Ostvarene su jedino hitne popravke na fasadi, što se opasno naginjala prema ulici.
Autor “Islandskog ribara”,”Azijade” ili “Rominca”, slavan na nekoliko kontinenata, imao je nacionalni, državni pogreb koji je privukao na tisuće osoba, sam je odgovoran za današnje stanje svog doma. Nekada posjećivan od strane čuvenih žitelja planete, uživao je poseban ugled i izazivao radoznalost. Ekstravagantni dekor u kojemu je književnik-mornar veoma teatralno živio, priređujući ogromne svečanosti i slavlja koja su ujedno smetala i zadivljavala njegove sugrađane u pomalo strogoj, protestantskoj luci kakav je bio Rochefort u to vrijeme, ne odolijeva zubu vremena.
-Trasformirajući rodni dom, Loti ga je ucinio krhkim, ističe Claude Stéfani.
-Igrao se vražjeg arhitektnoskog đaka, otklanjajući plafone i razbijajući zidove! Podigao je stubove pa fontanu od mramora, dodavši posebnu keramiku.
Ništa nije zaustavljalo Juliena Viarda kako se književnik, zapravo, zvao. Stvarao je dekore koje je vidio za vrijeme dugogodišnje, mornarske karijere, putujuci od Turske do Japana, preko Egipta i Kine. Oblasna Fondacija za kulturno-historijsku baštinu od 1969 godine organizira kampanju za restauraciju kolekcije oružja, namještaja i metalnih predmeta što ukrašavaju odaje.
Mačevi, sablje, bodeži
Radi se o 200 rijetkih eksponata od kojih je 80 prema procjenama ima basnoslovnu vrijednost. Sablje, mačevi, bodeži, noževi, pračke, šljemovi ujedinjeni na jednom mjestu, zahvaljujući potrebi za lijepim i skupocijenim koju je književnik, učlanjen u Francusku Akademiju 1891 godine, neumorno njegovao, putujući svijetom, trenutno su u veoma lošem stanju.
-Obnavljanje i popravka su delikatni, podvlači David Bodin, zamjenik direktora gradskog odjela začcuvanje kulturnog naslijeđa. Oružje je zahrđalo a nedostaju i brojni dijelovi. Ipak, kuća proglašena “Muzejem Francuske” mora se obnoviti jer je historijski spomenik.
Drveni plafon džamije donesen iz Damaska o kojemu kruže različite priče, obojen zlatnim nijansama, skoro je uništen od insekata, pa se ne može demontirati. Restaurirati će se na licu mjesta. Prije toga treba ga dobro učvrstiti, a općina Rochefort nema sredstva jer je neophodno 13 miljuna eura za obnovu cijele kuće, sudeći po riječima Hervéa Blanchéa. Grad moze uložiti samo 6 milijuna. Uprkos svemu, mjesna zajednica je pokrenula ambiciozan projekt sto ce uciniti da 40 000 posjetitelja dođu u muzej, svake godine. Kupila je susjednu kuću, uz piščevu pa će obnoviti dvorane koje predstavljaju Lotija i njegov način života, najprije mornarski, pa spisateljski, te napokon mondenski.
Za sada je samo američka bogata naslijednica Hewlett Packard-a iz Fondacije “Flora family” dodijelila projektu sredstva za obnavljanje, dok druge mecene oklijevaju, budući da pomažu hitnije probleme suvremenog svijeta.
(Impulsportal)
