Slušaj i zapamti: svako ko se smije nesreći drugoga, je budala ili nitkov; najčešće i jedno i drugo.
Ona je darovala svijetu prelijepu poeziju. Iskrenu, neposrednu, prodornu …
Marina Cvetajeva – je najveća ruska pjesnikinja dvadesetog vijeka sa tragičnom sudbinom. Neverovatno talentovana, počela je da piše poeziju već sa 6 godina, i ne samo na ruskom, već i na francuskom i njemačkom! Prva zbirka pjesama, koju je objavila sa 18 godina, odmah je privukla pažnju poznatih pjesnika.
25 citata ove prelijepe žene koji otkrivaju svu dubinu i mudrost njene tragične sudbine:
1. “Voljeću te cijelo ljeto” – zvuči ubjedljivije od “cio život”, i što je najvažnije – mnogo duže!
2. Ako biste sada ušli i rekli: “Ja odlazim, zauvijek” – ili “Mislim da Vas više ne volim” – čini mi se da ne bih osjetila ništa novo: svaki put kada Vi odlazite, svaki sat, kada Vas nema – nema Vas zauvijek i Vi ne volite mene.
3. Zaljubljuješ se samo u strano, srodno – voliš.
4. Susreti su potrebni za ljubav, za ostalo postoje knjige.
5. Stvaralaštvo je opšte djelo, stvoreno usamljeno.
6. U svijetu postoji ograničen broj duša i neograničen broj tijela.
7. Voljeti znači vidjeti čovjeka takog, kakvog ga je Bog zamislio i ne oblikovali roditelji.
8. Ako volim čovjeka, želim da mu od mene bude bolje – barem od prišivenog dugmeta. Od prišivenog dugmeta – od sve moje duše.
9. Uspjeh – to je uspjeti.
10. Šta možeš znati o meni, ako nikad nijesi spavao sa mnom i nijesi pio?
11. Nema na zemlji drugog Vas.
12. Ne želim da imam tačku viđenja. Želim da imam viđenje.
13. Slušaj i zapamti: svako ko se smije nesreći drugoga, je budala ili nitkov; najčešće i jedno i drugo.
14. Jedino što ljudi ne opraštaju je to, što si se i bez njih na kraju krajeva, snašao.
15. Vajar zavisi od gline. Slikar od boja. Muzičar od struna. Kod umjetnika, muzičara može se zaustaviti ruka. Kod pjesnika samo srce.
16. “Strpljen – spašen”. Volim ovu frazu, samo izokrenutu.
17. Omiljene stvari su mi: muzika, priroda, poezija, usamljenost. Voljela sam pusta mjesta koja se nikome nijesu sviđala. Volim fiziku, i njene misteriozne zakone privlačenja i odbijanja, liče mi na ljubav i mržnju.
18. Po jednom sam – prava žena, svima sudim po sebi, svakome stavljam u usta – svoje riječi, u grudi – svoja osjećanja. Zato su mi svi od prvog minuta: dobri, velikodušni, darežljivi, neispavani i bezumni.
19. Koliko bolje vidim čovjeka kada nijesam sa njim!
20. Niko ne želi – niko ne može da shvati jedno: da sam sasvim sama. Poznanika i prijatelja je cijela Moskva, ali ni jednoga ko je za mene – nema, ko bi bez mene! – umro.
21. Muškarci se nijesu navikli na bol, kao životinje. Kada ih boli, odmah im ovolike oči, da sve moguće uradiš, samo da bi prestali.
22. Maštamo zajedno, spavamo zajedno, ali plačemo uvijek sami.
23. Oh, moj Bože, kažu da nema duše! A šta me sada boli? – Nije zub, ni glava, ni ruka, i nijesu grudi – ne, grudi, u grudi, tamo gdje se diše – dišem duboko: ne boli, ali sve vrijeme boli, sve vrijeme cvili, nepodnošljivo!
24. Ljudski, možemo ponekad voljeti deset, sa ljubavlju – mnogo – dva. Nečovječno – uvijek jednog.
25. Želim takvu skromnu, ubistveno – jednostavnu stvar: da kad uđem, čovjek se obraduje.