Iz dnevnika jednog Banjalučanina – Pismo Djeda Mrazu: Popićemo da nas ne “uhvati” meza

Dragi Djeda Mraze,

Znam da čitaš sva pisma koja dobiješ, pa ćeš vjerovatno i ovo pročitati… Neću da pišem o tome da sam čitave godine bio dobar, marljiv, vrijedan, slušao starije, pa i suprugu, o tome neka ti nešto napišu oni koji se tokom godine konstantno “šlihtaju” da će biti dobri, marljivi, vrijedni… Eh, ti, čije se “šlihtanje” konstantno razvlači po novinama i televizijama, vjerovatno će poručiti da im poklone ne ostavljaš ispod jelke, nego da ih dovezeš u njihove kabinete, urede, kancelarije. Ili će po njih poslati vozače… Ako imaš kakav poklončić za mene, ostavi ga ispod jelke, može i ispred vrata stana ili ubaci na balkon… Ne “raspolažem” sa kabinetom, uredom, kancelarijom, nemam automobil, pa mi je i službeni vozač mislena imenica…

Piše: Zoran Studenac – Vrbaslija

Dragi moj dnevniče,

Minus “upekao”, snijeg hoće i neće, ali došlo vrijeme da se u gradu uz “gdje si”, “šta ima” uveliko postavlja i “tradicionalno pitanje”: “Gdje ćeš za Novu godinu?”

Nije pristojno slušati tuđe razgovore, ali kada, na primjer, dvije mlade Banjalučanke, toliko glasne, da ih čuje i konobar u susjednom kafiću ustvrde jedna drugoj kako “još ništa nisu skontale za doček Nove godine”, jasno da je panika najveći “neprijatelj” svih kojima do “najluđe noći” preostalo (ne)dovoljno vremena da se snađu kako znaju i umiju. Da sam koju godinu mlađi, vjerovatno ne bih mogao izbjeći “napad panike”, ali ovako, niti se previše nerviram, niti razmišljam šta će biti kako bi moglo biti. A što se tiče ove dvije mlade Banjalučanke, vjerovatno će u “sudijskoj nadoknadi” nešto i skontati, priključiti se nekoj od ponuda samostalnih ugostiteljskih  radnji  sa “bogatim muzičkim programom”, u cijenu “uključen i švedski sto”, dok je cijena “prava sitnica”. I kao što rekoh, niti se previše nerviram, niti razmišljam, šta će biti ako bude bilo. I dok “dežurni novogodišnji dušebrižnici”, pokušavaju “sklopiti” mozaik od “bogatog muzičko-estradnog programa”, švedskog stola, pa i “pića dobrodošlice”, šta god to značilo, vrijeme je da se napiše pismo Djeda Mrazu.

Dragi Djeda Mraze,

načuo sam da si kratko boravio u gradu, valjda si trebao “snimiti” situaciju, prije nego što kreneš u raspodjelu novogodišnjih paketića i poklona. Kontao, da odemo na kafu, a bogami i nešto žešće, ali priča se kako si prije otišao, nego što si došao. Hajde što su te djeca “savladala”, logično, ali (ne)logično što navališe  mame, tate, djede i bake, ko`da ćeš  im iz torbe “izvući” povećanje plata i penzija… Ali, nema veze idemo dalje…

Znam da čitaš sva pisma koja dobiješ, pa ćeš vjerovatno i ovo pročitati… Neću da pišem o tome da sam čitave godine bio dobar, marljiv, vrijedan, slušao starije, pa i suprugu, o tome neka ti nešto napišu oni koji se tokom godine konstantno “šlihtaju” da će biti dobri, marljivi, vrijedni… Eh, ti, čije se “šlihtanje” konstantno razvlači po novinama i televizijama, vjerovatno će poručiti da im poklone ne ostavljaš ispod jelke, nego da ih dovezeš u njihove kabinete, urede, kancelarije. Ili će po njih poslati vozače… Ako imaš kakav poklončić za mene, ostavi ga ispod jelke, može i ispred vrata stana ili ubaci na balkon… Ne “raspolažem” sa kabinetom, uredom, kancelarijom, nemam automobil, pa mi je i službeni vozač mislena imenica…

Sada ono najvažnije… Pretpostavljam da ćeš imati pune ruke i saonice posla. Nije isključeno da ćeš morati angažovati i dodatne “distributere”, pa stoga, jedno podsjećanje, konstatacija, pa i molba… Prošle godine radio si preko političara, valjda nisi imao “alternativu”. Raja se naveliko žalila kako su uzimali veliku proviziju, u paketićima jedva ostalo toliko da su se mogli zasladiti poslije novogodišnjeg ručka… Jebi ga, (izvini što psujem), ali pričalo se da su toliko pojeli čokolada, keksa i bombona, kod jednog broja njih “indukovani” simptomi šećerne bolesti. Preklinjem te, pazi ovaj put šta radiš, ovi političari toliko se izvještili u “rebalansiranju” paketića i novogodišnjih poklona, strahota jedna, pa ako već ne možeš naći nekakvu drugu “firmu” da ti pomogne, raja je spremna uskočiti, jaranski, naravno bez  provizije…

Moj dnevniče,

U nadi da će Djeda Mraz, uslišiti ove  “molitve”, dodah još nekoliko redova, neka se nadje:

          „…Grad  nam je u „minusu“. Valjda će proraditi ova nova toplana. Hajde budi drug, pa  to malo “poguraj”, podsjeti one koji trebaju pripaziti da raja i iduće godine ne bude “u minusu”. Takođe, ako imaš volje i snage, pokušaj “srediti” ove što hoće praviti nekakvu hidrocentralu na Vrbasu… Jeste da Vrbas  nije tvoje “prirodno okruženje”, ali sjeti se kako te prošle godine raja vozala u vrbaskom dajak čamcu, da stigneš podjeliti poklone, kada ti irvasi otkazaše “poslušnost”… Hvala što se trudiš ispuniti želje, iako ponekad djeluju   (ne)ostvarljive!!!

I još nešto… Ne bih da zavidim onima koji će Novu godinu dočekati u nekom od SUR-a (samostalnih ugostiteljskih radnji), a neću  ni tebi da zavidim jer vjerovatno imaš bezbroj takvih ponuda i poziva… Ako uhvatiš vremena, iskreno, volio bih da naletiš do mene kući. Neće biti “bogat kulturno-estradni program”, ali biće “gitara, raja, cuga i druženje”, popićemo da nas ne “uhvati meza…”