U 27 zemalja Europske unije uključujući Norvešku i Švicarsku godišnje se na odlagališta otpada odbacuje 38 % plastičnog otpada, 26 % se reciklira, dok se 36 % koristi kao energent dobiven izgaranjem plastike, što rezultira štetnim negativnim posljedicama za ekosustav.
Španjolska znanstvenica Federica Bertocchini s Instituta za biomedicinu i biotehnologiju u Kantabriji u slobodno vrijeme bavi se pčelarstvom. Tijekom čišćenja košnice od ličinki moljaca zapazila je da su ličinke vrste Galleria mellonella napravile male rupe u plastičnoj vrećici i pobjegle. Nošena ljudskom znatiželjom, Bertocchini je zajedno s kolegom sa Sveučilišta u Cambridgeu provela niz studija kako bi dokazala da ličinke jedu plastiku ili posjeduju crijevnu floru koja je sposobna razgraditi plastiku.
Istraživanje koje je objavljeno u časopisu Current Biology dokazalo je da su ličinke sposobne razgraditi polietilen, koji je uz polipropilen glavni tip plastike pronađen u otpadu. Znanstvenici smatraju da se radi o enzimu kojeg proizvode same ličinke ili pak bakterije u njihovu probavnom sustavu. Enzim razgrađuje dugačke molekule polietilena (koje su inače teško razgradive) na manje molekule za koje znanstvenici smatraju da su manje štetne i da ih je lakše reciklirati. U ovom slučaju ne radi se o usitnjavanju plastike na mikrofrakcije, nego o biorazgradnji na jednostavnije spojeve.
Bitno je naglasiti da su znanstvenici dokazali da ličinka pojede dva miligrama plastike dnevno, dok primjerice Velika Britanija sama proizvodi oko 2 milijuna tona plastičnog otpada, stoga bi bilo potrebno da se milijarde gusjenica neprestano hrane plastikom kako bi se sva plastika razgradila. Također, ne smije se zaboraviti ni činjenica da Galleria mellonella, hrvatskog imena veliki voskov moljac, uništava pčeline saće jer se hrani voskom te se smatra da samo u SAD-u uzrokuje višemilijunske svote u brojanju štete godišnje.
Uzgoj ličinki G. mellonella u velikom obujmu svakako nije rješenje za problem plastičnog otpada, no budućim istraživanjima znanstvenici planiraju identificirati enzim kojeg proizvode ličinke, izolirati gen koji je odgovoran za sintezu tog enzima i pomoću biotehnoloških metoda ugraditi ga u bakterije i fitoplankton kako bi se lakše razgrađivao plastični otpad prisutan u okolišu.