Tuesday, November 26, 2024

Gola žena daleko se vidi

Gola žena preko plakata velikog formata uz poruku “Dobar oglas daleko se vidi”, poziv je na natjecanje za najbolji dizajn plakata velikog formata za godišnju nagradu OUTWARD u organizaciji tvrtke za vanjsko oglašavanje outdoor akzent, koji je završio prošli tjedan. OUTWARD je nagrada za najbolji dizajn velikih plakata, a gole žene na njihovim jumbo plakatima “mame” s najfrekventnijih gradskih lokacija.

Autor/ica Sandra Livajić 

“Kako Hrvatska glede ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti vrtoglavom brzinom juri unatrag, ne čudi onda ni to što se oglašivači opet vraćaju starom načinu reklamiranja u kojem žensko tijelo, vrlo često i bez glave (jer što će ženi glava?!), služi kao poziv za kupnju čavala, garažnih vrata, svega što se zamisliti da i može. Očito je da niti jednu bitku nismo izvojevale zauvijek pa tako opet ispočetka treba dizati glas na sve svinjarije kojima se degradira žene kao misleća ljudska bića, već ih se svodi na tijela za užitak, rađanje i besplatan kućni rad”, kaže nam Sanja Sarnavka, predsjednica Udruge B.a.b.e.

Gola žena je samo sredstvo

Eksploatacija ženske golotinje nije od jučer. Golo žensko tijelo oduvijek privlači pažnju i sve prodaje. No, u znanstvenoj studiji objavljenoj u časopisu “Psychological Bulletin”, znanstvenici sa Sveučilišta u Ohiju ističu da reklamne kompanije koje koriste golotinju, suprotno uvriježenom mišljenju, ne bilježe dobre rezultate. Cilj istraživanja bio je utvrditi efikasnost scena golotinje u reklamama na prodaju proizvoda.

Studija je pokazala da reklame koje se zasnivaju na golotinji skreću pažnju s proizvoda koji reklamiraju. U istraživanju se navodi kako se obično pamte samo privlačne slike, ali ne i poruka koja se želi poslati.

Istraživanje je pokazalo da ljudi uglavnom ne zapamte koji proizvod se reklamira takvim oglasima. Naprotiv, ističe se u istraživanju, proizvodi iz takvih reklama često su u potpunosti zaboravljeni.

Oglašivačima žensko tijelo služi kao poziv za kupnju čavala, garažnih vrata, svega što se zamisliti da i može. Očito je da niti jednu bitku nismo izvojevale zauvijek pa tako opet ispočetka treba dizati glas na sve svinjarije kojima se degradira žene kao misleća ljudska bića, već ih se svodi na tijela za užitak, rađanje i besplatan kućni rad

No ipak, ostaje činjenica da golo žensko tijelo privlači pažnju i masovno se koristi u reklamne svrhe, pa tako gole žene reklamiraju gotovo sve, od restorana, destinacija, pa do sredstava za čišćenje. Ono što posebno uzrujava nije samo korištenje ženskog tijela u komercijalne svrhe, već poruka koja obično ide uz golu ženu, a ona uglavnom prikazuje ženu u submisivnom položaju, kao sredstvo.

Kod žena u reklamama uglavnom se cijeni mladost, izgled i stupanj razgolićenosti

I jedan od jumbo plakata outdoor akzenta prikazuje ženu koja puzi, odnosno pasivno leži. Ona ništa ne čini, ona nema poruku, ona je samo gola. Poruka uz fotografiju glasi “Dobar oglas daleko se vidi”. Znači, njezino tijelo je oglas.

Zakon o ravnopravnosti spolova, čl. 16 (2) kaže da je zabranjeno javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju. Nije problem u golotinji, problem je u prikazivanju golog, uvijek ženskog tijela koje je samo po sebi reklama.

Ono što posebno uzrujava nije samo korištenje ženskog tijela u komercijalne svrhe, već poruka koja obično ide uz golu ženu, a ona uglavnom prikazuje ženu u submisivnom položaju, kao sredstvo

Istraživanje o zastupljenosti i načinu prikazivanja žena i muškaraca na naslovnicama internetskih portala koje je provela Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova pokazalo je da se kod žena u reklamama uglavnom cijeni mladost, izgled i stupanj razgolićenosti, navodi se u istraživanju.

Žena je poistovjećena sa svojim tijelom i seksualnim atributima (grudima, stražnjicom i međunožjem). Neovisno o tome radi i se o manekenki ili fotomodelu, nekoj poznatoj osobi iz svijeta estrade ili filma, sportašici ili potpuno anonimnoj djevojci koja se slika obnažena ili u izazovnim pozama, kao osobe su potpuno nevažne, zamjenjive i svedene na potrošnu robu.

dobaroglas 02

Mediji i dalje ne priznaju svoju odgovornost

Čak i kod portala koji objavljuju (ravnopravno?) fotografije žena i muškaraca nazvanih “cura i dečko/frajer dana”, žene su na fotografijama prikazane potpuno nage ili odjevene u erotsko donje rublje, u vrlo ponižavajućim eksplicitnim provokativnim pozama, dok su muškarci većinom samo nagog torza i neponižavajućim pozama.

Zaključak ovog istraživanja jest da je takav odnos prema ženama u medijima velika prepreka u postizanju ravnopravnosti spolova i sagledavanju žena kao ravnopravnih sudionica u svim područjima javnog života.

Mediji i dalje ne priznaju svoju odgovornost te umanjuju značaj prikazivanja žena na seksistički način, pod izgovorom da se radi o sadržajima koje ljudi žele, te da takvi sadržaji doprinose čitanosti i posjećenosti njihovih stranica, a što je temelj njihove opstojnosti na tržištu.

Upravo ta činjenica, da mediji koriste seksizam te eksploatiraju žensko tijelo u svrhu vlastitog postojanja na tržištu, potvrđuje stav da se žene koristi kao robu, a ne kao ljudska bića.

Upravo danas u Jutarnjem listu, kolumnist Denis Kuljiš piše o kandidatkinji za gradonačelnicu Zagreba, Sandri Švaljek: “Zagorka vrlo mladolika – ima 46 godina, ali joj ih nitko ne bi dao – nenametljiva je, iako se zna elegantno odjenuti za važnu prigodu i pritom izgleda, što bi se reklo, vrlo ‘feš'”, pa dalje: “Ispod haube ‘Passata’ imamo tu, ako ne dragster, a ono motor visokih performansi”. Naslov na naslovnici portala JL glasi: “Švaljek je kao Passat ispod čije je haube model visokih performansi”. Ovo je toliko degutantno da je suvišno išta komentirati.

Crol

Povezane vijesti

“Tu su od početka kinematografije”: Ženske akcijske zvijezde

Foto: Eureka Entertaiment

Dugo se smatralo da su akcijski filmovi isključivo muška priča. Međutim, snaga i spretnost žena vidljivi su na velikom ekranu još od doba nijemog filma.

Uvijek postoji sutra – snaga žena

Foto: Claudio Iannone

Jim Jarmusch, kultni američki redatelj, jednom je prilikom izjavio kako ne postoji ništa ljepše od otkrivanja umjetnosti, neovisno o kojoj se radi. Filmska, dakako, ona najčarobnija, posebna je za svakog filmofila, pa tako, gle čuda, nisam ni ja iznimka. Otkrivanje novih filmova, odnosno priča koje su isprepletene s realnošću na projektoru pokretnih slika uvijek su u meni stvarale osjećaj sreće, poput djeteta koje pronađe novu igračku, zakopanu u pijesku, otkrivenu morem umjetnosti. Tko će ga znati, možda je i odlazak u kino toliko poseban za mene, upravo jer mi iznova stvara osjećaj neizvjesnosti, leptirića u trbuhu kao kad se zaljubiš u posebnu osobu. Mrak kino dvorane isprekidan svjetlom projektora često zna donijeti životne priče, ali one tihe, ispunjene šutnjom. Priče koje su oko nas, ali za koje ne želimo čuti. Ili, još gore, za koje se pravimo da ne postoje. Jednu od takvih priča ispričala je talijanska redateljica Paola Cortellesi u filmu „Uvijek postoji sutra“.

Popular Articles