Zahvaljujući naporima međunarodnog tima znanstvenika, koji su uspjeli rekonstruirati kako je prije 1.8 milijuna godina izgledalo područje lokaliteta Olduvai Gorge u Tanzaniji, kao jednog od najzanimljivijih nalazišta ranih hominida, sad možemo vidjeti kako su uistinu živjeli rani preci Homo Sapiensa.
Koristeći se nalazima s lokaliteta, kao i raspoloživim podacima o razvoju lokalne flore i faune, znanstvenici s Rutgers University, Pennsylvania State University, ETH Zürich i Complutense University, uspjeli su složiti zadivljujuću sliku života Paranthropus boiseia i Homo habilisa, koji su istovremeno obitavali na navedenom području.
„Rani hominidi imali su pristup hrani, vodi i zaklonu na području Olduvai Gorgea u Tanzaniji. Štoviše, raspolagali su velikom količinom kamenog alata s oštrim rubovima. Ipak, bio je to težak život, prepun napora, zato što su se za hranu morali stalno boriti s mesožderima“, otkrila je prof. Gail M. Ashley s Rutgers University.
Umjetnički prikaz područja Olduvai Gorge prije 1.8 milijuna godina (FOTO: M. Lopez-Herrera / Enrique Baquedano / Olduvai Paleoanthropology and Paleoecology Project
„Uspjeli smo utvrditi koje su se biljke nalazile na prostoru gdje su pronađeni ostaci hominida i njihovih kamenih alata. Takav tip analize nikad nije napravljen. Mapiranje je provedeno kroz analizu tla u samo jednom geološkom sloju, onom istom sloju gdje su pronađene kosti dvije različite vrste hominida“, rekla je prof. Ashley.
I dok su obje vrste hominida bile slične visine, koja se kretala od 1.37 do 1.68 m, ali i istovjetnog životnog vijeka, s maksimalnim trajanjem od 30 do 40 godina, valja reći kako je Homo habilis imao veći mozak. Štoviše, smatra se kako je upravo Homo habilis bio jedna od karika u ljudskoj evoluciji, za razliku od Paranthropus boiseia, za kojeg je izvjesno kako je ušao u evolucijsku slijepu ulicu.
Paranthorpus boisei (FOTO: Roman Yevseyev)
U tijeku istraživanja je otkriveno kako se na navedenom području nalazila gusta šuma palmi i akacija, gdje su hominidi vjerojatno tražili zaklon. Iako im navedena šuma vjerojatno nije bila stalno naselje, ipak je služila kao skrovište od predatora dok su se hranili mesom životinja koje su, ili sami ulovili, ili ukrali velikim grabežljivcima.
Naime, na nalazištu su pronađene velike količine kostiju žirafa, slonova i gnua, a što ukazuje na činjenicu kako je meso bilo važan dio prehrane ranih hominida. Štoviše, pretpostavlja se kako su upravo habilisi relativno često konzumirali meso, za razliku od boiseija, čija se prehrana puno više oslanjala na bilje, a što habilisima u konačnici omogućilo daljnju evoluciju.
Homo habilis (FOTO: cmchomohabilis.blogspot.hr)
„Znamo kako je rast veličine mozga, kao nezaobilazan element ljudske evolucije, vjerojatno vezan uz povećanje unosa proteina“, konstatirala je prof. Ashley, potvrdivši još jednom važnost konzumacije mesa za tijek ljudske evolucije.
Konačno, na nalazištu je pronađen i sloj vulkanskog pepela, koji je dodatno pomogao u očuvanju kostiju i drugih ostataka organskog porijekla. „Bilo je potpuno neočekivano otkriti kako vulkanski pepeo pokriva površinski sloj nalazišta, lijepo sačuvavši kosti i organske ostatke. Kad imate vulkansku erupciju odmah pomislite na Pompeje. Sam vulkan nalazi se oko 16 kilometara od nalazišta. Erupcija je izbacila gomilu pepela koji je potpuno prekrio krajolik“, konstatirala je prof. Ashley.
Izvor: Znanost.hr/Proceedings of National Academy of Sciences