Vrh Eiffelova tornja ono je što mnogi turisti traže pri svom posjetu u Pariz. Vjerojatno ništa ne stvara „pariški“ osjećaj više nego pogled na Eiffelov toranj pri šetnji gradom.
Vrh Eiffelova tornja ono je što mnogi turisti traže pri svom posjetu u Pariz. Vjerojatno ništa ne stvara „pariški“ osjećaj više nego pogled na Eiffelov toranj pri šetnji gradom. Rijetko koga ostavlja ravnodušnim, iako nije tako bilo oduvijek – no, o tome nešto više kasnije.
Nedavno je proslavio 124. godine od dovršetka gradnje i postanka jednom od najvažnijih svjetskih građevina. Pariz je, upravo zbog njega, priželjkivana destinacija brojnih turista, a, bez obzira na to što ga izbjegavaju, i Parižani se njime ponose te vole popiti kavu u hladu te veličanstvene građevine.
Međutim, Parižani su gotovo ostali bez svoje najveće atrakcije, a gotovo ju je dobila Barcelona. No, sve se odigralo drugačije jer su ga u Barceloni odbili s izlikom da se takva konstrukcija ne uklapa u strukturu grada.
Što se tiče slučajnosti, postoji još jedna. Bio je ograničenog trajanja – „rok“ mu je bio dvadeset godina, ali, na sreću mnogih, očuvao se sve do danas.
No, krenimo od temelja…
Općenito o Eiffelovom tornju
Konstruktor koji je zaslužan za tu najpoznatiju francusku građevinu je Gustav Eiffel. Toranj je izgradio povodom Svjetske izložbe 1889. kada se obilježavalo 100 godina od Francuske revolucije. Toranj je trebao impresionirati posjetitelje. Međutim, građevinom je napravio sve, samo ne impresionirao. No, o tome više nešto kasnije.
Toranj se sastoji od tri razine. Prva razina nalazi se na 57 metara visine i do nje se može doći dizalom ili stepenicama. Točnije, do prve razine potrebno je prijeći njih 360. Također, na prvoj razini nalazi se i pošta.
Do druge razine potrebno je prijeći još 359 stepenica ili se voziti nekoliko minuta dizalom. Ona se nalazi na 115 metara visine. Na toj razini nalazi se poznati restoran Jules Verne koji se smatra jednim od najboljih u Parizu, s „odličnom hranom i prekrasnim panoramskim pogledom“.
Treća razina samo je za one hrabre i strpljive – do nje je moguće doći isključivo dizalom pa postoji mogućnost višesatnog čekanja. No, čekanje se isplati jer je nevjerojatan pogled 276 metara iznad tla. Na toj razini nalazi se i vidikovac, a tijekom vedrog i sunčanog vremena, pogled seže čak do 72 kilometra u dalj.
Takva veličina zahtjeva i stalno održavanje. Svake godine potroši se dvije tone papira na ulaznice, 60 tona boje za neprestano bojanje te količinu električne energije koja je dovoljna za opskrbu 100 obiteljskih kuća.
Eiffelov toranj kroz povijest
U samome centru Pariza nikao je toranj. Kao što sam već navela, bilo je mnogo protivnika tog simbola Pariza.
Nazivali su ga ruglom grada i hrpom starog željeza. Jedan od njih bio je i francuski književnik, Guy de Maupassant. Naime, on je tamo svakodnevno ručao iz pomalo kontradiktornog razloga – njegov vrh bio je jedino mjesto u Parizu s kojeg nije morao gledati tu „hrpu starog željeza“.
Parižani su se tješili kako mu je rok trajanja samo dvadeset godina, međutim, i to se promijenilo. Eiffel je samo tražio načine kako bi mu produljio životni vijek te je u tome uspio – želio je da ga koriste u meteorološke ili astronomske svrhe, za fizičke pokuse ili kao komunikacijsku postaju. U tome je i uspio – nekad je Eiffel bio laboratorij za različita istraživanja, u jednom trenutku i sportsko borilište, a danas se rabi za telekomunikacije: sadrži preko 120 antena za radio i TV postaje.
Eiffel danas
Tako je, na sreću mnogih turista, ali i domaćih (koji su od toga napravili nevjerojatan biznis) postao zaštitni znak Pariza ali i jedna od najpoznatijih svjetskih građevina. To dokazuju i brojne replike diljem svijeta.
O popularnosti Eiffelovog tornja najbolje govore podaci o posjećenosti: smatra se najposjećenijom atrakcijom koja se naplaćuje s prosječnom godišnjom posjetom od 6 milijuna ljudi.
Kada smo kod naplaćivanja, cijene variraju ovisno o tome koliko Pariza želite osjetiti pod nogama i jeste li pri tome spremni hodati. Penjanje stepenicama do drugog kata koštat će Vas 5 eura, vožnja do drugog kata 8, 50 eura, a vožnja dizalom do vrha 14 eura.
Brojke
-Visina: 324 metra
-Visina antene: 25 metara
-Treća razina: 1665 stuba
-Težina: 10 100 tona
-Na vrućini se vrh može zakriviti za 18 cm
-Nikad na vjetru ne odstupa više od 7 cm
-Svakih 7 godina se za bojenje potroši 60 tona boje
Eiffelov toranj jedna je od onih stvari koje je u životu potrebno vidjeti. Pogled sa 276 metara zaista je zapanjujući.
Međutim, nije sve u pogledu. Čar Eiffela čini i samo njegovo podnožje u kojem je moguće popiti kavu, pojesti ručak ili se jednostavno odmoriti od šetnje u debeloj hladovini Tornja. Također, tu čar dodatno će pojačati brojni ulični prodavači te specijalna policija koja dolazi s njima „u kompletu“ – turiste to, istovremeno, zabavlja i plaši. No, kao što sam i rekla – to su jedne od onih stvari na koje niti jedan turist, a često i „domaći“, ne ostaje ravnodušan.
Ostaje nam jedino zahvaliti Gustavu na ideji i upornosti!