Platforma lažnog zajedništva poznata je još iz drevnih vremena, nije to ništa novo. A poznato je i to da su protiv tog i takvog zajedništva oduvijek izbijale pobune, još od Spartaka i njegovih hrabrih ratnika-robova kojima je dozlogrdilo zajedništvo, da su u zajedništvu pucale kosti i palile se knjige, da je u sveto ime zajedništva stoljećima ubijano, da smo u novijoj povijesti upravo pod krinkom zajedništva brutalno opljačkani i obespravljeni.
Piše: Slobodan Horvatić
Uz riječ „reforme“, toliko izgovaranu i nemilosrdno nametanu ušima nedužnih i ozlojeđenih stanovnika ove ojađene države, u propagandno-populističke svrhe sapunice oko sastavljanja Vlade, ponajviše je korištena i riječ „zajedništvo“. Kao dozlaboga nejasan pojam, što bi svakom iole razmnom trebao pojasniti kako nas u ovim teškim i turbulentnim vremenima može spasiti samo odlučna i požrtvovna akcija svih „nas“, riječ „zajedništvo“ je postala toliko iritantna da su je već i najustrajniji apologeti „zajedništva“ počeli opreznije koristiti.
No, ne i uporni provincijalac iz Metkovića sa svojom družbom. Što i ne čudi, jer sada je već sasvim bjelodano da je „zajedništvo“, osim iracionalnih zamisli o reformama u još iracionalnijem okrilju zajedništva, jedino čime barataju.
Ili jednostavnije rečeno: nepostojeće zajedništvo bi trebalo biti alat za provedbu apsolutno neizvedivih reformi.
Tko smo uopće „Mi“?
Platforma lažnog zajedništva poznata je još iz drevnih vremena, nije to ništa novo. A poznato je i to da su protiv tog i takvog zajedništva oduvijek izbijale pobune, još od Spartaka i njegovih hrabrih ratnika-robova kojima je dozlogrdilo zajedništvo, da su u zajedništvu pucale kosti i palile se knjige, da je u sveto ime zajedništva stoljećima ubijano, da smo u novijoj povijesti upravo pod krinkom zajedništva brutalno opljačkani i obespravljeni. Što u pljačkaškom pohodu HDZ-ove kamarile, što u „zajedništvu“ nametnutom od strane EU birokrata, korporacija i kapitalista u ostvarenom „zajedničkom“ cilju besramnog bogaćenja samo jednog, vrlo malog dijela zajedničara.
Na predsjedničkim izborima je blago modificirana varijanta Tuđmanovog zajedništva bila jedan od najjačih aduta.
I odnijela nekoliko štihova, možda čak i presudnih. To „zajedništvo“ u neformalnoj, ali sasvim javnoj rehabilitaciji fašizma i stigmatizaciji antifašizma, u ustoličenju emigrantskog šljama i kriminalaca na piejdestal mjerila vrijednosti u društvu, u stavljanju ekstremizma u centar zbivanja, odvelo nas je u totalitaristički sustav antivrijednosti koje su još uvijek parametar. Trenuci kad je zajedništvo tobože popustilo, definiraju se kao uzrok problema; da, tom analogijom je društvo do srži korumpirano, industrija je devastirana, imamo enormne dugove, zdravstvo urušeno i privatizirano, obrazovanje dugoročno srozano – zato jer nismo dovoljno zajedničarili.
I sad bi opet dodali malo zajedništva, zar ne?
Onda nam ga dajte. Zajednite nas. Polijte nas svetom vodom zajedništva da oprostimo i zaboravimo. Kriminalce da prihvatimo jer su dio zajednice. Zajedništvo da pripremamo za večeru. Zajedni nas Sveti K-plus Ivice, ti sve najbolje znaš zajedničavati. I neka o tebi i dalje bude zajednički zabranjeno govoriti. Dragi Mole, Šele, McDonaldse, premili Monsanto, voljeni Dojče-telekome, velika BigPharmo, Lidle, Kauflande iz ljubavi prema Hrvatskoj, dragi Nestle, Laktalise, dragi svi. Zajednimo se u jedno s našim zajedničkim ratnim profiterima, s milijarderima iz vojne hunte i sitnim lokalnim skorojevićima, nek nas blagoslovi zajednička Biskupska konferencija svetom vodom i milijardama što revno otima, uhvatimo se za ruke s desetinama tisuća uhljebljenih parazita i zajednički zapjevajmo odu zajedništva.
A sve se oduvijek svodilo samo na klasnu borbu. Sve ostalo su šuplje priče.