 australske vizualne umjetnice Jessice Ledwich, morbidni je prikaz uobičajenih ženskih rituala ljepote. Jessica smatra da se žensku seksualnost doživljava opasnom i zbog toga tiranizira.){kind=link}
Serija nadrealnih fotografija Fantastično, monstruozno ženstveno (Fanciful, Monstrous Feminine) australske vizualne umjetnice Jessice Ledwich, morbidni je prikaz uobičajenih ženskih rituala ljepote. Jessica smatra da se žensku seksualnost doživljava opasnom i zbog toga tiranizira.
Monotonija svakodnevne rutine uljepšavanja u ovoj seriji fotografija postaje brutalna i dehumanizirajuća. Svakim pojedinim ritualom subjekt žrtvuje dio svog identiteta dok, kao komadi beživotnog mesa, njeni udovi, mozak i srce ne postanu roba na prodaju u mesnici nazvanoj Limbsons (eng. limbs – udovi).
“Tretmani uljepšavanja uklopljeni su u naš svakodnevni život: više ih ne primjećujemo ili propitujemo. Iako će tek mali broj žena dostići ideal ljepote, mnoge će oblikovati svoje tijelo kako je potrebno: našminkati se, napraviti frizuru i srediti nokte, depilirati se, ići na dijetu, popraviti noseve i grudi – sve u ime ljepote. Moj rad bavi se pozicijom žene u suvremenom društvu, propituje njezine opsesije izgledom tijela, ljepotom, seksualnošću i starenjem”, kaže Jessica Ledwich.
U svojim fotografijama, dok prikazuje svoju utegnutu protagonisticu kako zlostavlja vlastito tijelo, ona “prenapuhuje” sliku femme fatale. Ovim projektom željela je istražiti činjenicu da je kroz povijest žensko tijelo prikazivano kao prijeteći oblik seksualnosti.
Ono prijeteće u ženskoj seksualnosti Naomi Wolf u ”Mitu o ljepoti” vezuje uz ‘mogućnosti’ koje je otvorilo slavljenje ženske seksualnosti u sklopu feminizma.
Osiguravanjem sigurne kontracepcije i povećanjem sigurnosti poroda i abortusa javila se, kaže Wolf, ‘opasnost’ da se za žene seks konačno odvoji od boli te da ga prakticiraju često i s užitkom. Rodne uloge su na taj način mogle biti opasno poljuljane.
No, kada je žensku seksualnost prestala opterećivati bol, u sliku je ušla pornografija ljepote- ideja da žena treba izgledati na određen način da bi iskusila užitak prilikom seksa, kao i sadomazohizam ljepote prema kojem je privatno podčinjavanje žene kontroli ono što ju čini privlačnom. Uz seksualna iskustva su se ponovno počeli vezivati krivnja, stid i bol.
Ženska forma, sjajna i lakirana, doimlje se kao hibrid, dijelom žena, dijelom kiborg; mlado žensko meso preuzima mehanika ljepote. Na jednoj fotografiji odrezani prsti zamijenjeni su priborom za manikuru. Na drugoj koristi usisivač kako bi salo iz bedara injektirala u usnice.
Poboljšanja u vlastitom prostoru doslovno uzimaju danak i na tijelu. Ona pomoću odjeće prisiljava svoje tijelo da preuzme formu pješčanog sata koja se reflektira i na neobično oblikovanom stabalcu limuna.
Opsesija izgledom u suvremenom društvu nije slučajna niti je ženama urođena; Wolf u svom djelu ističe financijski i politički interes sustava od represije žena, a isto potkrepljuje vremenskim podudaranjem porasta ženske političke i financijske moći i zaoštravanja mita o ljepoti.
S ekonomske strane, žene su sustavu potrebne kao jeftina radna snaga ili kao potrošačice; plasiranje nedostižnog ideala te pritisak da se tom istom idealu pokore, žene stavlja u poziciju iz koje je malo vjerojatno da će znati kome pripisati svoju frustraciju ili kako se pokrenuti.
Wolf je iskoristila smjenski rad kako bi jednostavno objasnila situaciju: u patrijarhalnom društvu žene već odrađuju jednu smjenu kao primarni roditelji, nakon ženskog proboja u svijet rada žene su dobile i drugu smjenu – radeći uglavnom nisko plaćene poslove s malom mogućnosti napredovanja, a zaoštravanjem mita o ljepoti žene dobivaju i treću smjenu- vrijeme u kojem rade na tome da postanu ili ostanu lijepe.
Držeći žene zaposlenima ispunjavajući navedena očekivanja i zadatke, sustav dobiva umornu populaciju kojom je lako upravljati jer se praktički nemaju kad zapitati i organizirati.
Ledwich se u seriji fotografija bavi i idejom majčinstva kao usko povezanom s beskonačnom potragom za savršenstvom; majčinstvo je ovaj put prezentirano bez trunke topline ili sentimentalnosti.
Carski rez donosi samo beskonačan niz plastičnih lutki, svake uklonjene s istom bezosjećajnom odlučnosti koju vidimo i kod prikaza kirurškog umetanja grudi. Majka, kojoj je oduzeta seksualnost, prikazana je kako injektira toksični materijal u kuhano jaje. Neugodna akcija za koju pretpostavljamo da predstavlja njenu vlastitu impregnaciju.
Ovaj mračan, nimalo romantičan portret ženske ljepote i plodnosti služi kao podsjetnik na bolne zahtjeve stavljene pred tijela suvremenih žena, ostavljajući promatrača/icu da čezne za humanijim svijetom.
