Prema izjavama svjedoka 30.01.1994. godine, na planini Igman desila se likvidacija trojice arapskih državljanja i Abdulaha ef. Kubata od strane pripadnika diverzantskog voda 104. tadašnje motorizovane brigade Armije RBiH. Jedini koji je preživio ovaj događaj se zove Ćazim Mucić.

ilidza

Autor: Impuls

Uvod

Tekst koji slijedi predstavlja dvogodišnje novinarsko istraživanje i bazira se isključivo na svjedočenju ljudi koji su bili živi sudionici i akteri pomenutog događaja u raznim segmentima odvijanja. Za svaki navod autor teksta posjeduje pisani i audio zapis, a imena svejdoka su poznata autoru i istraživačkoj ekipi koja je radila na njemu. Autor napominje da je u istraživačkom postpuku obuhvatio široki opseg sugovornika, tako da je razgovarao sa preko 28 lica od kojih su neki i najveći tadašnji dužnosnici Armije RBiH. Autor napominje da su svi sugovornici sugerisali da se tekst ne objavi zbog mogućnosti fizičke likvidacije autora teksta, ali ga je on i pored silnih pritisaka odlučio objaviti na vlastitu odgovornost.

ildza 1

Rekonstrukcija

U ljeto 1993. godine u vojnu kasarnu u Zenici u odred El Mudžahidin, iz pravca Beča dolaze preko Hrvatske trojica arapskih državljanja sa lažnim jemenskim pasošima.

Nakon obavezne evidencije od strane bosanskih pripadnika jedinice, prema izjavi svjedoka A.T. ta grupa Arapa odlaže veću količinu novca (oko 4 miliona DM) u komandu odreda El Mudžahidin, za šta dobijaju urednu priznanicu, a tada će pripadnici odreda prvi put od stvaranja jedinice dobiti lični novčani poklon koji bi se mogao nazvati plata.

Nakon što su u kasarni boravili oko 3 mjeseca, gdje je jedan od njih trojice koji je imao čin generala održavao seminare o tradicionalnom islamskom načinu borbe, krajem januara 1994. godine pod još nerazjašnjenim okolnostima u čipovanom UN džipu odlaze iz Zenice u Tarčin kod tadašnjeg efendije Izeta Terzića, koji ih nakon toga upućuje u Butmir kod svog kolege Abdulaha ef. Kubata.

Oni dolaze u Butmir kod efendije Kubata, noće a nakon toga odlaze u grad, gdje ih u povratku iz grada dočekuje i opkoljava civilna i vojna policija pod sumnjom da su izazvali teroristički čin ubistva UN-ovog vojnika iz Engleske, nakon čega oni zajedno sa efendijom Kubatom i Ćazimom Mucićem u svojstvu talaca, džipom bježe prema Igmanu gdje i bivaju likvidirani na punktu Radeljevača.

Ubistvo u Zenici

Atentat na dvojicu pripadnika UN-a iz Engleske je jedan od ključnih momenata ove priče. U atentatu je poginuo jedan vojnik UN-a, dok je drugi uspio da pobjegne.

Prema "zvaničnoj" verziji govori se da su u pitanju bila dvojica pripadnika špijunske engleske agencije MI6, koji su bili tu sa zadatkom da likvidiraju Aliju Izetbegovića lično, čim bi ovaj imao mogućnosti da posjeti Zenicu.

Ipak svjedočanstvo M.Z. govori o tome da je ubijeni vojnik UN-a bio jedan od vodećih posrednika i čuvara tokova prolaska droge od Sarajeva prema Zenici i dalje prema zapadu, a da je razlog njegovog ubistva ustvari nestala pošiljka ogromne količine heroina, za koju se smatralo da ju je dotični vojnik iskoristio da je lično prepoda, odnosno da je tu pošiljku "odradio za sebe".

Činjenica je da su nakon ubistva UN-vog vojnika, grad i građani Zenice bili u totalnoj humanitarnoj blokadi gotovo mjesec dana, a također je činjenica da su za ubistvo UN-ovog vojnika u Općinskom sudu u Zenici osuđeni i kaznu odležali sasvim drugi ljudi!

Sporni UN džip

Drugi ključni momenat u ovoj priči se ogleda u tome da je sporni UN džip poslužio kao prevozno sredstvo "terorista" na njihovom putu ka Tarčinu. Naime, prema zvaničnoj verziji priče, nakon atentata na UN-ove vojnike trojica Arapa su otuđila taj džip i sa njime krenula ka Sarajevskom aerodromu gdje bi kindapovali avion sa kojim bi napustili teritoriju BiH.

Tu teoriju prate dvije velike nelogičnosti od kojih je prva da nije postojala mogućnost da Arapi koji su bili pripadnici odreda EL Mudžahidin napuste kasarnu bez saznanja njihovih pretpostavljenih. Druga se ogleda u činjenici, da ako su dotični izvršili spomenuti atentat onda sigurno ne bi bježali čipovanim džipom, koji je prema izvjavi B.H. bio pod pratnjom helikoptera UN-a sve do njihovog dolaska u Tarčin.

Svakako je najmisteriozniji momenat u cijeloj priči ostavljanje tog džipa na prostoru skladišta SPID, gdje je dotično vozilo bilo oprano i spremno za prefarbavanje!

Filmske horor scene u Butmiru

Prema izjavi E.S. nakon što su se vratili iz grada kroz tunel u Butmiru Arape je dočekala spremna zasjeda vojne i civilne policije sa tadašnje Općine Ilidža.

Također je važno napomenuti da je tog dana ujutru iz grada došla delegacija na čelu sa tadašnjim direktorom AID-a Bakirom Alispahićem, a prema izjavi A.S. u delagaciji je bio i Alija Kazić, koji je bio glavni operator cjelokupne policijske akcije.

U haotičnoj situaciji koja se odigravala ispred kuće efendije Kubata, vrhunac drame se desio kada je Adnan Mujanović komandant dijela vojne policije za Butmir odlučio da djecu od efendije Kubata iskoristi za živi štit, nebi li na takav način primorao Arape na predaju.

Ako se uzme u obzir da su pomenuti Arapi bili izvanredni vojni komandosi, koji su svoje iskustvo stecali na ratištima u Afganistanu, od kojih je jedan imao i čin kapetana, onda se može pretpostaviti da ako im je bila stvarna namjera i ako su bili zaista teroristi, bez problema su mogli riješiti u krvavom obračunu tu policijsku zasjedu.

Ipak oni su se odlučili za kindapovanje Ćazima Mucića, sa kojim su uz lični pristanak efendije Kubata pošli ka vojnoj komandi 104 brigade u Hrasnici. Ispred komande su bili nekih 10 minuta, gdje im ulazak u komandu nije bio dozvoljen od strane snajperista postavljenih okolo nje, a cjelokupna vojna komanda se nalazila u domu kulture u Hrasnici, gdje je sa tadašnjom civilnom vlašću imala zajednički radni sastanak.

Nakon što nisu primljeni u komandu na pregovore, Arapi skupa sa Ćazimom Mucićem i Abdulahom Kubatom se upućuju prema planini Igman. Probijaju prvu vojnu rampu na ulazu u Igmanske osmice, gdje će nakon što je dobio tu informaciju tadašnji komandant 104 motorizovane brigade Fikret Prevljak, preko motorole u otvorenoj frenkvenciji narediti likvidaciju svih putnika koji se nalaze u tom džipu.

Likvidaciju će izvršiti u tački Redeljevača diverzantski odred 104 motorizovane brigade nešto kasnije, a atentat će jedino preživjeti Ćazim Mucić.

Pravna  šutnja

Slučaj likvidacije efendije Kubata i trojice Arapa do danas nije riješen!

Iako je civilna policija napravila zvanični zapisnik i uviđaj, te iako postoji i uzeta izjava preživjelog svjedoka Ćazima Mucića od tadašnjeg višeg tužioca Nevzete Boljanović, proces nikada nije ugledao svjetlo dana!

Prema izjavama svjedoka glavni krivac za takvo stanje je Mustafa Bisić, tadašnji vojni tužilac prvog korpusa pri generaštabu Armije RBiH, koji je svojim mutnjim radnjama bio direktno ucjenjen od strane Bakira Alispahića i natjeran da zataška taj cijeli slučaj.

Važno je napomenuti da je slučaj ubistva efendije Kubata imao medijsku prezentaciju u časopisu DANI, gdje je kolega Hećimović u svom tekstu naveo da je jedan od razloga ubistva Nedžada Ugljenina mogućnost da je dotični "previše znao" o ovom slučaju.  

Nestali milioni njemačkih maraka

Prema svemu sudeći trojica Arapa su bili povjerenici humanitarne organizacije TWRA-TWRE, koji su imali zadatak da unesu ogromne količine novca u BiH.

Tako se sa sigurnošću može reći da su dotični ostavili u odredu EL Mudžahidin cifru oko 4 miliona DM. Slijedeća stanica na kojoj su ostavili svoj novac je bio Tarčin. Dok su u Hrasnici za potrebe 104 motorizovane brigade ostavili 300 000 DM.

Nakon likvidacije, odmah na mjestu zločina, zatekao se Bakir Alispahić, koji je pretresom utvrdio da su kod sebe pojedinačno imali od 400 do 800 DM, kao i torbicu u kojoj je bilo oko 20 000 DM. Taj novac iz torbice je podijeljen ekipi koja je izvršila njihovu likvidaciju.

Tačna količina novca koja je unijeta u grad nije poznata, ali je prema svjedočanstvu H.A. taj novac zajednog sa tadašnjim predsjednikom Izetbegovićem prebačen preko airodroma NATO baze u Italiji u Švicarsku. Cjelokupni posao je odradio tadašnji Izetbegovićev telohranitelj a sadašnjih direktor OSE – Osman Mehmedagić!

Teroristi su šehidi

Na punktu Redeljevača, na planini Igman, likvidirana su trojica Arapa. Said Magbula, Ahmed el Abdalla i Amir el Muhadžer. Pretpostavlja se da su sva trojica bili državljani Saudijske Arabije.

Nakon njihove likvidacije u Hrasnici je "puštena" priča da se radi o agentima Izraelske tajne službe MOSSAD. Komanda 104 motorizovane brigade nije dozvoljavala da im se klanja dženaza (sahrana).

Tijela ubijenih Arapa su se nalazila u gasulhani (mrtvačnici) pokraj centralne džamije u Hrasnici.

Prema izjavi V.M. nakon 10 dana u posjetu civilnim strukturama općine, došao je katarski predstavnik TWRA-TWRE po imenu Muhamed, koji je od njih tražio da pogleda tijela ubijenih Arapa.

Nakon što su ušli u gasulhanu, dotični je rekao: "Ovo su vam pravi šehidi"!

Dženaza ubijenim Arapima uz negodovanje vojnih vlasti je održana tajno, a njihovi mezari se i danas nalaze u groblju Kovači, na planini Igman u Hrasnici.

ilidza 2

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU