Foto: CZZS
Za očuvanje prirode i životne sredine bitna je izgrađena svijest ljudi. Razumno upravljanje zalihama i prirodnim resursima bitan je faktor za budućnost Zemlje. Čovjekov uticaj na prirodu je ogoroman, ponašanje i odnos čovjeka prema sredini u kojoj živi može biti pokazatelj kakvo nas čeka sutra.
piše: Jelena Jevđenić
Nakon deset godina Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo je državnu energetsku strategiju. Ministri kažu da usvajanjem Strategije BiH će sada manje gubiti novac za potencijalne investicije.
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović rekao je da je Energetska strategija jedan od najvažnijih dokumenata u BiH, te da je energetski sektor priželjkivao ovaj dokument.
Međutim, ekolozi nisu oduševljeni ovim dokumentom kao ministri. Iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke kažu da niti jedan od ponuđenih scenarija u ovoj strategiji ne podrazumijeva dekarbonizaciju energetskog sektora kojoj teži Evropska unija. Razvoj sektora oslanja se na politiku iz 70-tih godina prošlog vijeka, zasnovanu na proizvodnji energije iz fosilnih goriva i izvozu struje.
I dok se u svijetu sve više prelazi na proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije, kod nas se još uvijek električna energija najviše proizvodi u postorojenjima kao što su termoelektrane i hidroelektrane. Štetni po zdravlje ljudi i životnu sredinu i ekonomska isplativost ovih pogona je upitna.
Ipak, BiH se najviše bavi hidroelektranama i termoelektranama, tako da sada u našoj državi imamo plan za gradnju preko 300 hidroelektrana, a u decembru 2017. godine je potpisan sporazum o gradnji još jedne termoelktrane, riječ je o termoelektrani Gacko 2.
Hidroelektrane su se pokazale štetne za okolinu i biljni i životinjski svijet. Njihovo postojanje napravi više štete nego koristi, a isplativost za državu je minimalna jer najviše koristi od hidrolektrana ima investitor.
Termoelektrane su posebno štetne jer emituju ogromne količine sumpornog dioksida (SO2). Štetne tvari koje emituju termoelektrane na zdravlje ljudi najčešće ostavljaju posljedice koje prouzrokuju oboljenja pluća i srca, a posljedično to dovodi do većeg broja smrtnih slučajeva.
Ono što bi u BiH trebalo uraditi da bi se smanjilo zagađenje životne sredine je otvaranje prostora za investiranje u stvarne obnovljive izvore energije, što se odnosi na energiju sunca i energiju vjetra.
Zagađenje rijeka, vazduha, zemljišta, gomilanje gradskog otpada, divlje deponije, uništavanje zelenila su glavni faktori za sve veće uništavanju prirode, a samim tim i za smanjenje kvalitete života ljudi.
Uništavanje rijeka nam je postala svakodnevnica, pored gradnji hidroelektrana, u rijeke se izlijevaju razne otrovne materije iz raznih fabrika, a građani svako malo odlažu smeće u rijeke.
Životnu sredinu najviše zagađuje djelovanje čovjeka i neodgovorni društveni odnosi. Zagađenje vazduha i vode najviše stavara indusrijski otpad. Ogromne količine industrijskog otpada se gomilaju godinama i njegovo raspadanje dovodi do zagađenja zemljišta i vode. Primjer zagađenja industrijskim otpadom smo imali prilike vidjeti prije nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini.
U aprilu ove godine u rijeku Spreču u Lukavcu se izliza otrovna materija iz taložnika fabrike Sisecam soda. Mještani Lukavca kažu da to nije bio prvu put da Spreča „pobijeli“. Poljoprivredno zemljište u dužini od nekoliko kilometara uz rijeku Spreču, na koje se izlila otrovna materija, trajno je zagađeno, a u vodotoku rijeke Spreče primijećeno je uginuće određenih količina ribe.
Nekoliko mjeseci nakon toga u rijeci Spreči je došlo do novog zagađenja. Uslijed eksplozije u GIKIL-u onečišćena tekućina je iscurila u rijeku. U fabrici je došlo do incidentnog ispuštanja onečišćene tekućine uslijed eksplozije rezervoara R34 u kome se nalazila amonijačna voda u RJ Kondenzacija u Global Ispat Koksnoj Industriji (GIKIL) d.o.o. Lukavac. Isteklo je blizu 200-300 m3 amonijačne vode sa primjesama katrana, a pretpostavlja se da je oko 70 metara kubnih isteklo u rijeku Spreču.
Za očuvanje prirode i životne sredine bitna je izgrađena svijest ljudi. Razumno upravljanje zalihama i prirodnim resursima bitan je faktor za budućnost Zemlje. Čovjekov uticaj na prirodu je ogoroman, ponašanje i odnos čovjeka prema sredini u kojoj živi može biti pokazatelj kakvo nas čeka sutra.
Ko štiti prirodu, štiti i sebe.
Spreča nakon curenja hemikalije iz odlagališta preduzeća “Sisecam soda” Lukavac (foto:
Pomor ribe u Gračanici nakon curenja toksične materije u rijeku Spreču
Rijeka Lim
Industrijski otpad
Tekst nastao u okviru projekta Škola novinarstva “Preglasaj”