Unatoč stalnim upozorenjima znanstvene zajednice diljem svijeta, prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa ne posustaje. Isušivanje močvara, krčenje šuma i širenje poljoprivrednih površina u posljednja je dva desetljeća rezultiralo poražavajućim rezultatima na području zaštite okoliša.
Istraživački tim pod vodstvom profesora Williama Lauranceasa Sveučilišta James Cook pokazao je kako je u posljednjih 20 godina zabilježen katastrofalni pad u broju netaknutih divljina. Zaključili su kako je od 90-ih godina 20. stoljeća 1/10 svjetskih divljina nepovratno nestala. Radi se, naime, o površini gotovo dvostruko većoj od Aljaske Najveće su udarce zadobile Amazona i središnja Afrika.
Istraživanje je pokazalo kako je prijeko potrebno promijeniti međunarodnu politiku kako bi se vrijednost divljine i najveće prijetnje istoj prepoznale i zaustavile. „Politika zaštite okoliša ne uspijeva zaštititi svjetska područja divljine koja konstantno nestaju”, navodi profesor Laurance. „Unatoč tome što su centri bioraznolikosti regulatori lokalne klime te održavaju na životu lokalno stanovništvo, divljine nestaju nama pred očima.”
Na Sveučilištu Queensland istraživački tim Društva za konzervaciju prirode pod vodstvom Jamesa Watsonakartirao je biološki i ekološki nedirnute dijelove prirode u kojima nije bilo većeg utjecaja čovjeka diljem svijeta. Zatim su kartu koja prikazuje današnje stanje usporedili s onom iz ranih 90-ih. Karta je pokazala kako je na više od 30 milijuna kvadratnih kilometara (23 % svjetskog kopna) još uvijek prisutna netaknuta priroda, većinom u Sjevernoj Americi, sjevernoj Aziji, sjevernoj Africi te Australiji. Unatoč tome, procijenili su kako je 3,3 milijuna kvadratnih metara prirode uništeno u posljednjih 20 godina. Najveće gubitke zabilježili su na području Južne Amerike gdje je oko 30 % divljine uništeno, dok je u Africi uništeno čak 14 % divljine.
„Površina netaknute prirode koja je izgubljena je ošamućujuća i ožalošćujuća. Međunarodna se politika mora pod hitno promijeniti i održati na životu preostalu divljinu, prije nego bude prekasno. Pretpostavljamo kako imamo možda još 10, 20 godina da preokrenemo ovu kriznu situaciju”, zaključuje profesor Laurance. Smatra da Ujedinjeni narodi i ostala međunarodna tijela ignoriraju svjetski važna područja divljine u glavnim dokumentima o zaštiti prirode te da se to mora promijeniti.
„Jednom kad izgubimo divljine, ne možemo ih vratiti natrag. Jedino što možemo napraviti je aktivno štititi onu divljinu koja nam je preostala.”Izvor: Esciencenews.com