Globalni sjever, odgovoran za 92% ugljeničnih gasova, preko decenije ne uplaćuje obećani novac u Fond za podršku zemljama u razvoju u adaptaciji na klimatske promjene, ali od zaduženih preko glave zahtijeva da redovno otplaćuju kredite. Jug prijeti obustavom plaćanja, piše Mašina.
Zemlje potpisnice Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o klimatskim j(UNFCCC) će se početkom novembra sastati na dvadesetsedmom Samitu Ujedinjenih nacija o promjeni klime, poznatijem po akronimu COP (Conference of parties).
I ako ne pratite pisanje o klimatskim promjenama, vjerovatno vam je poznata sintagma Pariski sporazum. Ovaj dogovor postignut je upravo na jednom od COP samita, 2015. Njime su se zemlje potpisnice u načelu obavezale da „daju sve od sebe” da se do kraja vijeka izbjegne zagrijavanje planete za više od 2°C u odnosu na predindustrijski period, sa ambicijom da se ono zaustavi na 1.5°C.
Svi mogući jo klimatskim promjenama, o kojima često izvještavamo, u međuvremenu potvrđuju da će se planeta sigurno zagrijati više nego 2°C u odnosu na predindustrijski period, i to znatno prije 2100. godine. Obećanja su bila prazna, kao i fondovi za sprječavanje klimatskih promjena, u koje su se državnici zaricali da će ulagati, ali sa figom u džepu.
U međuvremenu se, tako, promijenio i narativ, pa se danas češće nego o sprječavanju klimatskih promjena govori o sprječavanju njihovih posljedica. Sve glasnije se govori i o nadoknadi gubitaka i štete (loss and damages) koje usljed globalnog otopljavanja nesrazmerno trpe zemlje globalnog juga.
Kako smo više puta pisali, dio izvještaja Međunarodnog panela o klimatskim promjenama UN (IPCC) objavljen krajem februara ukazuje na to da „najranjiviji ljudi i sistemi su disproporcionalno pogođeni“ klimatskim promjenama koje uzrokuje ljudski faktor. Po procjeni UN između 3.3 i 3.6 milijardi ljudi koji se nalaze u okolnostima velike ranjivosti na klimatske promjene uglavnom prebiva u Africi, Južnoj Aziji, Južnoj Americi, malim ostrvskim državama i Arktiku. IPCC naglašava i da su razlike u ranjivosti ekosistema i ljudi u različitim regionima i unutar njih posljedica razlika u društveno-ekonomskom razvoju, nejednakosti, marginalizacije i kolonijalizma.
Najranjivije države okupljene su u grupu Ranjivih 20 (Vulnerable 20, ili skraćeno V20), koja aktuelno broji 58 zemalja, a čiji će ministri finansija na predstojećem COP27 sa ministrima finansija najbogatijih, G7, pregovarati o pomoći i odšteti, kako skreće pažnju portal Portside. Portside ukazuje i na to da su prihodi zemalja grupe V20 u proteklih 20 godina bili za petinu manji nego što bi bili da nije klimatskih promjena, a dosad nezabilježene suše i poplave, poput onih koje su ove godine ugrozile indijski potkontinent, prijete da postanu svakodnevica nerazvijenih i zemalja u razvoju.
Za to što se na jugu već umire od vrućine, bujica i gladi odgovorne su mahom zemlje-kolonizatori. Jedan od dostupnih izvještaja kvantifikuje odgovornost za klimatske promjene, procjenjujući da su SAD krive za 40% a EU, primera radi, za 29% klimatske krize. Zemlje globalnog sjevera, podsjetimo, proizvode 92% emisije ugljeničnih gasova; drugačije mjereno, zemlje G20 u atmosferu ispuste čak četvrtinu gasova staklene bašte.
Da bismo se ispod praga zagrijavanja od 1.5°C spustili do kraja stoljeća, emisije gasova staklene bašte bi nakon 2030. morale da se prepolove (preciznije, smanje za 43-45%). Međutim, po procjeni organizacije World Resources Institute iznetoj krajem oktobra, ako se nastavi nepromjenjenim tempom, emisije gasova staklene bašte će do 2030. godine opasti za svega 7% u odnosu na 2019. godinu. Za to su prije svega odgovorni bogati.
Bogatiji i odgovorniji su se prije više od decenije, 2009. godine, obavezali i da će svake godine ulagati 100 milijardi dolara u Fond za podršku zemljama u razvoju u adaptaciji na klimatske promjene. Dok se to nije ostvarilo, od siromašnijih, koji su po pravilu i dužničke ekonomije, se očekuje da redovno otplaćuju dugove globalnim zelenašima – a to dok haraju požari, poplave i suše na koje se nadovezala i ovogodišnja inflacija postaje mislena imenica.
V20 zemlje su zato, kako piše Portsajd, već zahtijevale restrukturiranje dugova i zaprijetile da će prestati da ih isplaćuju ukoliko razvijene zemlje odbiju da plate traženu oštetu za (nepopravljive) gubitke i (popravljivu) štetu. Analitičari očekuju da će ovo biti jedna od ključnih tema predstojećeg COP17, na kome se pored političkih delegata iz preko 200 zemalja sastaje i više stotina naučnika, aktivista i drugih predstavnika civilnog društva.