Foto: phys.org
Zemlja je 2020. zabilježila najviši nivo vegetacijskog zelenila od ranih 2000-ih, od kada se ovaj indikator mjeri satelitima. Kada su usporedili satelitske snimke od 2001. do 2020. naučnici su primijetili da je 2020. godine Zemlja proizvela veliku količinu lišća i vegetacije.
Zbog očigledne vremenske podudarnosti s pandemijom COVID-19 prva misao istraživača bila je da je uzrok obilnoj i plodnoj vegetacijskoj godini globalni “lock-down” i smanjenje ispušnih plinova nastalih smanjenim prometom. Dublja promatranja, međutim, pokazala su da su uzroci obilnog zazelenjavanja ipak klimatski napori!
Istraživači su analizirali satelitske podatke prikupljene od 2001. do 2020. tražeći ozelenjavanja u tri faktora: struktura vegetacije, gustoća i zdravlje biljaka. Rezultati analiza upućivali su na sveukupni trend prema bujnijoj vegetaciji, sa značajnom varijabilnošću iz godine u godinu. Međutim, 2020. se istakla kao izrazito zelenija od ostalih, ističu naučnici, primarno Yulong Zhang, naučnik na Odsjeku za nauku o zemlji i klimi unutar Škole za okoliš Sveučilišta Duke Nicholas, koji je vodio ovu multiinstitucionalnu studiju.
“Do ovog iznimno zelenog razdoblja prvenstveno je doveo dosljedan rast zelenila u sjevernim i umjerenim regijama, u kombinaciji s kratkim razdobljem tropskog rasta”, navodi grupa autora u studiji objavljenoj u januaru ove godine u časopisu Remote Sensing of Environment. Ističu da je ovo “ozelenjavanje uveliko povezano s kontinuiranim rastom borealne i umjerene vegetacije”. To je potaklo i “prolazno povećanje tropske vegetacije zbog povećane količine oborina”, prenosi Zelena Hrvatska.
Foto: Unsplash
Pandemija nije najvažniji uzrok ozelenjavanja
Naučnici ističu kako je pandemija imala učinke na cvat vegetacije, ali marginalne u odnosu na rezultate klimatskih napora. Pandemijske zabrane rada i ograničenja putovanja privremeno su smanjile dnevnu aktivnost i onečišćenje zraka, što je moglo omogućiti biljkama da cvjetaju na jačoj sunčevoj svjetlosti bez ljudskog uznemiravanja, sugerišu autori.
Analize su provodili uz pomoć strojnog učenja i različitih kompjuterskih simulacija u kojima su propitivali kako i koji okolišni i ljudski faktori utiču na rast vegetacije. Suprotno očekivanjima, zatvaranja povezana s pandemijom imala su ograničen učinak na globalno ozelenjavanje.
“Iako su kratkoročna poboljšanja kvalitete zraka i smanjeni poremećaji blago potaknuli zelenilo u regijama zabrane, ovi su učinci brzo izblijedjeli i dodatno su suzbijeni prirodnom varijabilnošću klime”, rekao je Zhang za Phys.org.
Tim je otkrio da je rekordno ozelenjavanje u 2020. prvenstveno povezano s umjerenim i hladnijim regijama, potaknuto porastom razine CO2, klimatskim zagrijavanjem i naporima za pošumljavanje. Učinci klimatskog zatopljenja bili su najizraženiji u hladnijim područjima, poput borealnih šuma, gdje su povišene temperature produljile vegetacijske sezone.
Foto: Jelena Jevđenić/Impuls
Kineski i indijski napori u pošumljavanju
Uz to, “Kina i Indija bile su ogromne zelene žarišne točke”, ističu autori, a zbog rasprostranjenih politika sadnje drveća, obnove zemljišta i upravljanje poljoprivredom”, primijetio je koautor Tong Qiu iz Nicholas School, piše Phys.org.
Još jedan važan faktor – “velika količina oborina u razdoblju 2019.-2020. također je potaknula rast vegetacije u tropima, što je vjerovatno povezano s klimatskim oscilacijama ili uzorcima, kao što su La Niña i dipol Indijskog okeana”. Studija naglašava izvanrednu sposobnost Zemlje da se prilagodi promjenama okoliša, zaključili su autori. Ipak, izdali su upozorenje.
“Klimatski ekstremi, nestašica vode, rizik od šumskih požara i povećan ljudski pritisak potencijalno bi mogli usporiti ili čak preokrenuti ove dobitke pod zagrijavanjem klime”, rekao je koautor Wenhong Li, također iz Nicholas School. “Ako se to dogodi, mogli bismo vidjeti ubrzanje tekućeg zagrijavanja klime”.