Nova studija populacijske genetike australskih zelenih želvi pokazuje da bi jedna od najvećih populacija ove vrste koja broji više od 200.000 gnijezdećih ženki, mogla biti ozbiljno ugrožena ako se ne poveća broj mužjaka.
Povećanje temperature na sjeveru Queenslanda povezano s klimatskim promjenama glavni je uzrok promjene u temperaturi inkubacije jaja koja određuje spol želvi. Naime, toplije gnijezdo na svijet donosi više ženki.
Postoje dvije genetski odvojene populacije zelenih želvi na Grebenu. Jedna se razmnožava na južnom kraju dok se druga gnijezdi na dalekom sjeveru, uglavnom na otoku Raine i Moulter Cay.
Znanstvenici su istraživali želve na arhipelagu Howick gdje se obje populacije hrane te su koristeći endokrinološke i genetske testove utvrdili spol i područje gniježđenja. Ova istraživanja provedena su kroz projekt Rivers to Reef to Turtles koji provodi WWF Australija.
Testovi su pokazali da su čak 99,1% juvenilnih, 98,8% subadultnih i 86,8% odraslih želvi s toplijih sjevernih plaža bile ženke.
Vodeći autor studije Dr. Michael Jensen iz National Oceanic and Atmospheric Administration kaže kako se na gnjezdilištima zelene želve na sjeveru Velikog koraljnog grebena već 20 godina razvijaju uglavnom ženke.
„Ovo istraživanje veoma je značajno jer donosi nove spoznaje o tome s čime se ove nevjerojatne životinje suočavaju,“ kaže Dr. Michael Jensen. „Poznavanje aktualnog omjera spolova u odrasloj populaciji i kako bi taj omjer mogao izgledati u narednih pet, deset i dvadeset godina ključno je za opstanak zelenih želvi,“ ističe Jensen. Znanstvenici već razmatraju određene mjere zaštite koje bi dovele do povećanja broja mužjaka u populaciji kao što je postavljanje zasjena na plažama.
„Premda je veliki koraljni greben značajno pogođen klimatskim promjenama, od izbjeljivanja koralja do spomenutih problema sa želvama, utjecaj klimatskih promjena nije rezerviran samo za daleku Australiju. Nažalost, promjene poput širenja invazivnih vrsta iz toplijih mora vidljive su i u Sredozemnom moru. Jedna takva vrsta je tropska riba lav koja je u Sredozemlje stigla iz Južnog Pacifika i Indijskog oceana,“ kaže Patrik Krstinić, stručni suradnik za pitanja mora iz WWF Adrije.