Foto: Pixabay
Ambiciozni cilj ograničavanja globalnog zatopljenja na +1,5 stepeni Celzija izgleda sve manje vjerojatan, upozorava nova naučna studija
Naučnici sa Univerziteta Washington izračunali su koliki intenzitet zagrijavanja je već siguran, na temelju prošlih emisija ugljičnog dioksida, metana, dušikovog oksida i aerosola poput sumpora i čađe.
Rezultati studije sugeriraju da do 2029. godine Zemlja ima dvije trećine šanse da barem privremeno premaši zagrijavanje od +1,5 stepena Celzija, čak i ako sve emisije prestanu te godine.
U međuvremenu, do 2057. postoji dvije trećine šanse da će Zemlja barem privremeno premašiti i globalno zatopljenje od +2 stepena Celzija, piše u spomenutoj studiji.
Naučni tim, kojem je na čelu Michelle Dvorak, u novom je istraživanju koristio klimatski model kako bi proučio što bi se dogodilo s temperaturom Zemlje ako bi sve emisije iznenada prestale svake godine od 2021. do 2080., uz osam različitih puteva štetnih emisija.
Apsolutni “najbolji scenarij”
– Za nas je važno pogledati koliko se buduće globalno zatopljenje može izbjeći našim djelovanjem i politikama i koliko je zagrijavanje neizbježno zbog prošlih emisija. Mislim da to prije nije bilo jasno razjašnjeno, koliko će se buduće zagrijavanje dogoditi samo na temelju onoga što smo već emitirali – ističe Dvorak.
Model koji su Dvorak i njezin tim koristili pokazuje da postoji 42 posto vjerojatnosti da je svijet već predisponiran za zagrijavanje od najmanje +1,5 stepena Celzija u odnosu na predindustrijske temperature, čak i ako se emisije odmah zaustave.
Međutim, ta vjerojatnost raste na 66 posto ako se emisije ne smanje do 2029. godine. Iako je zaustavljanje svih emisija koje stvaraju ljudi praktički nemoguće, naučnici kažu da je to apsolutni ‘najbolji scenarij’.
Emisije ugljika nisu jedini faktor
Prethodne studije bile su usredotočene isključivo na emisije ugljika, no Dvorak i njezin tim su otkrili vrlo različite rezultate kada su razmatrani i drugi staklenički plinovi uključujući metan, dušikov oksid, sumpor i čađu.
Različiti plinovi mogu zagrijati ili ohladiti planetu, pri čemu su neki kratkotrajniji, a drugi se zadržavaju u atmosferi vremenski puno duže.
Primjerice, onečišćenje česticama reflektira sunčevu svjetlost i ima blagi učinak hlađenja, iako se te čestice talože iz atmosfere mnogo brže od plinova koji zadržavaju toplinu. To znači da bi zaustavljanje svih ljudskih emisija istovremeno proizvelo privremeni porast od oko 0,2 stepena Celzija, za otprilike 10 do 20 godina, navodi se u studiji.
Ovaj rad razmatra privremeno zagrijavanje koje se ne može izbjeći, a to je važno ako razmišljate o komponentama klimatskog sistema koje brzo reaguju na globalne temperaturne promjene, uključujući arktički morski led, ekstremne događaje kao što su toplinski valovi ili poplave, i mnogi ekosistemi.
– Naša studija je otkrila da smo u svim slučajevima prošlih emisija determinirani dostizanju temperatura oko pet do 10 godina prije nego što ih iskusimo, ističe Kyle Armour, koautor navedene studije.
Na temelju nalaza, naučnici kažu da je preostali ‘ugljični proračun’ znatno manji od prethodnih procjena. Naši nalazi čine još hitnijim to da moramo brzo smanjiti emisije, naglašava Dvorak.
Naučnici tvrde da bi se strategije za sprječavanje katastrofalnih klimatskih promjena također trebale usredotočiti na smanjenje drugih ‘uvelike zanemarenih’ zagađivača uključujući metan, prizemni ozonski smog i dušikov oksid.
Borba s ugljičnim dioksidom i kratkotrajnim onečišćujućim tvarima u isto vrijeme nudi najbolju i jedinu nadu čovječanstvu da stigne do 2050. bez izazivanja nepovratnih i potencijalno katastrofalnih klimatskih promjena, zaključak je studije, prenosi Zimo.