Foto: Drazen Nesic/Pixnio
Vjetrovi igraju značajnu ulogu u prijenosu energije u atmosferi, a u biologiji reprodukcija biljaka ne bi bila moguća bez njih. Međutim, postoje i oni smrtonosni.
Piše: Vedran Zubić
Meteorologija je znanost koja proučava vrijeme kao trenutno stanje atmosfere te njenih meteoroloških elemenata i pojava. Svakodnevno se mjere promjene vrijednosti Sunčevog zračenja, temperature, zračnog pritiska, vjetrova, vlažnosti zraka, oblaka i padavina. Upravo su parametri ovih pojmova osnovni pokazatelj stanja vremenskih prilika ili potencijalnih promjena istih.
Jedina veličina koja je vektorska od svih spomenutih je vjetar. On ima svoj intenzitet, pravac i smjer. Upravo su to veličine po kojima se dijele vjetrovi. Tako postoje stalni vjetrovi koji ne mijenjaju u toku godine smjer kao što su pasati, zapadni i polarni vjetrovi. Veoma zanimljivi su i oni koji značajno utiču na vrijeme južne i istočne Azije, a u toku godine mijenjaju smjer. To su monsuni koji, zbog svog ljetnog pokreta preko toplog mora, donose obilje padavina. Posebnu kategoriju vjetrova čine lokalni koji utiču na klimu neke specifične regije. U slučaju ovdašnje geografije to su vjetrovi tipa jugo, bura i košava.
Vjetar je veoma bitan faktor u prirodi. On predstavlja kretanje zraka koji je posljedica izjednačavanja zračnog pritiska. Uvijek vjetar puše iz prostora visokog ka prostoru niskog zračnog pritiska. Slične stvari se dešavaju kada napušemo balon pa ga pustimo – visok pritisak u njemu „tjera“ zrak da izlazi. Visok pritisak u gumi djeluje na isti način kada ista pukne. Zrak krene iz nje ka normalnoj atmosferi da se izjednači i krene vjetar. Ako je pokret tog zraka brži od zvuka guma „pukne“ jer vjetar probije „zvučni zid“.
Pravac i smjer vjetrova se određuje zahvaljujući „ruži vjetrova“, a pridjev vjetra je uvijek strana svijeta sa koje on puše. Zbog toga i postoje nazivi tipa sjeverac i jugo. Sama bura nosi ime od latinskog izraza za sjever – borealis. Vjetar ima svoju brzinu i ona se određuje Boforovom skalom koja ima 12 podioka. Prostore u kojima nema trenutno vjetra se zovu calme ili tišine. Neki pojmovi iz Boforove skale su općepoznati tipa lahor, oluja i orkan, kao vjetar koji je najbrži i nalazi se na dvanaestom podioku. To je svaki vjetar koji ima brzinu veću od 120 km/h. Jasno je da takvi vjetrovi znaju donijeti brze promjene vremena i brojne probleme ljudima, poljoprivredi pa čak i građevinama i prometu. Orkan nosi ime od pojma „hurakan“, a isto je i osnova pojma „uragan“. Još su se Kolumbovi moreplovci susreli sa ovim vjetrovima i zabilježili naziv koji su mu dali tamošnji urođenici.
Neki uragani su napravili ogromne materijalne štete i odnijeli ljudske živote te ostavili trajni ožiljak u prostoru u kojem su se pojavili. Tako je uragan Bhola 1970. godine odnio 300 000 života u Indiji i Bangladešu jer su se u niziji zbog njega izlile rijeke Gang i Bramaputra te napravile ogromne poplave. U Kini je uragan Nina usmrtio 100 000 ljudi 1975. godine, a Katrina 2005. godine odnijela više od 2000 života i ostavila vječni trag u Nju Orleansu, gradu koji se još uvijek oporavlja od ove prirodne nepogode.
Vjetrovi igraju značajnu ulogu u prenosu energije u atmosferi, a u biologiji reprodukcija biljaka ne bi bila moguća bez njih. Vjetar se može kretati horizontalno (advekcija), ali i vertikalno (konvekcija). Za vertikalni pokret vjetra „kriva“ je činjenica da topliji zrak, koji se nalazi u prizemnom sloju, ima više vodene pare pa je lakši. Zbog toga se on kreće ka visinama, a hladniji zrak ide na njegovo mjesto dok se on ne ugrije. Bez konvektivnog kretanja zraka ne bi bilo moguće očekivati ravnomjeran prenos energije koji je veoma značajan za prirodne procese.
Topao i vlažan zrak
Pokreti zračnih masa različitih temperaturnih svojstava izazivaju formiranje zračne fronte. Tako brzi pokret toplog zraka ka visinama izaziva brzu kondenzaciju i destabilizaciju vremena. Poseban oblika zračnih masa predstavljaju cikloni i anticikloni. Ciklon je vjetar u kojem se zrak kreće kružno od periferije ka centru i ka visinama. Sam naziv govori da se formira neki „krug“. To je ujedno i pojas niskog zračnog pritiska. Zbog toga što se zrak „vrti“ u prostorima Amerike gdje dominira ili je dominirao španjolski jezik koristi se izraz „tornado“ od pojma „tornar“ (okretati se). Nije teško u izrazu prepoznati i engleski glagol „turn“. Često se za ovaj vrtložni vjetar koristi i izraz „twister“.
Tornado nastaje kada je u prizemnom sloju topao i vlažan zrak koji se brzo izdiže i sastaje sa hladnim i suhim zrakom. Sa povećanjem vlage počinje jače kondenziranje što je dovoljno da se dešava uzlazno strujanje. Kada se promatra ova prirodan pojava ona liči kao da se neko „crijevo“ spušta iz gustog i kišnog oblaka kumulonimbusa. Zbog velike rotaciona brzine tornado „usisava“ sve u sebe i pokreće sve ka visinama. Nekada se mogu mikrocikloni doživjeti u svim prostorima pa se vidi pokret prašine, lišća, papira ili kesa koje se vrte i kreću „uvis“. Tornado ima mogućnosti da „čupa“ sve sa površine zemlje te izaziva ozbiljnu devastaciju. Najčešće tornado ima širinu do stotinu metara, a njegove jačine se označavaju po Fujitinoj i TORRO ljestvici. Neki vjetrovi ovog tipa idu i do 180 km/h, a najveći i najjači i preko 400 km/h. Najbrži tornado koji je zabilježen je onaj u Oklahomi 1999. godine koji je imao brzinu od 511 km/h! U novijoj prošlosti je uragan Dorijan koji je 2019. godine devastirao Bahame.
Tropske ciklone na drugom kraju svijeta, u istočnoj Aziji, zovemo tajfunima. To je vjetar koji ima slične odlike. Japanci za njih imaju posebna imena tipa akune, toyamaru, kanogawa, reiwa ili neke druge nazive. Osim Japana tajfuni značajno utiču i na vremenske prilike na Filipinima, Koreanskom poluotoku i u priobalju Kine. Tako su u zadnjih par godina tajfuni rai, vamco, goni i mangkut usmrtili ljude i napravili ogromnu materijalnu štetu na Filipinima. Često tajfuni donose obilje padavina, uzrokuju poplave i klizišta koja su direktna posljedica brzog spiranja tla. I oni predstavljaju vrtložno kretanje zraka kao posljedica ciklone.
Poseban vid ciklona javlja se u Australiji i nosi naziv willy-willy, a u zoni Sredozemlja se u proteklim godinama prate pojave „medicane“ vjetrova. U priobalju Jadrana se nekada javljaju „pijavice“ koje pokazuju brzu promjenu pritiska. Prošlo ljeto je oluja sa rotacijom zraka napravila brojne probleme i odnijela ljudske žrtve i jugoistoćnoj Europi.
Vjetar ima svoje benefite, čak i kinetičku energiju, ali je jasno da su pojedini vjetrovi iznimno opasni. Čovjeku i njegovim aktivnostima mnogo manju štetu donose neke dugotrajne klimatske promjene u odnosu na potencijalnu štetu koju mu donose brze i nagle promjene vremena. Navedene promjene su uvijek popraćene brzim i naglim udarima vjetra koji se mogu kretati brže nego automobil i imati ogromnu rotacionu brzinu koja „usisava“ sve u sebe. Priroda nam često pokazuje svoju snagu, a na nama je da se iste čuvamo ili da je probamo iskoristiti.
Izvor: Al Jazeera