Klimatske promjene utiču na biodiverzitet, a posljedice se već mogu uočiti širom svijeta. Međutim, u budućnosti bi situacija mogla da bude još dramatičnija ukoliko prosječna globalna temperatura nastavi da raste.
Piše: Jovana Nikolić
Mnoge životinjske vrste bi mogle da izumru, pa je važno pratiti ih i utvrditi koji su faktori rizika, kakve promjene očekuju njihovu životnu sredinu i da li će moći da im se prilagode ili im u tome moramo pomoći.
Kako će klimatske promjene uticati na životinjske vrste zavisi od mnogo faktora, ali neki ključni problemi se ponavljaju. Neke životinje bi nesumnjivo mogle da izgube svoja staništa, a osim toga u mnogim dijelovima svijeta mogle bi da se dese velike promjene u temperaturi, dostupnosti i kvalitetu vode što značajno utiče na to da li će vrsta preživjeti. Osim toga, određene populacije ili individue mogle bi neposredno da izgube život usljed ekstremnih vremenskih događaja, a to bi moglo sve češće da se događa. Čak i ako uspijemo da porast temperature zadržimo na 1,5 ili dva stepena Celzijusa, neke vrste neće preživjeti, piše Jovana Nikolić za portal Klima101.rs.
I pored ovakvih izazova sa kojima se životinje suočavaju, u novembru ove godine u časopisu New Scientist objavljen je tekst u kom se tvrdi da na primjer u Sjedinjenim Američkim Državama planovi za zaštitu vrsta od nestanka ignorišu kilmatske promjene. Vjerovatno ovo nije usamljeni slučaj. U tekstu se navode podaci organizacije Defenders of Wildlife koji pokazuju da u planovima za konzervaciju 459 ugroženih vrsta nisu uzete u obzir klimatske promjene i njihove moguće posljedice koje vjerovatno ne bi osjetila samo jedna od ovih vrsta.
Sa druge strane, mnoge organizacije istražuju kako bi mogao da izgleda život vrsta u očekivanim uslovima i šta bi moglo da se preduzme da do izumiranja ne dođe. Jedno takvo istraživanje objavila je Svjetska organizacija za prirodu (WWF) i u njemu navodi više desetina životinjskih vrsta koje su u opasnosti zbog klimatskih promjena ističući glavne prijetnje i neophodne mjere koje treba preduzeti kako bi se spriječio tragični scenario. Među ugroženima nalaze se sledeće tri vrste.
Afrički slon
Afrički slonovi su na Crvenoj listi označeni kao ranjiva vrsta od 2004. godine, a veliki izazov za njihov opstanak predstavlja gubitak i fragmentacija staništa. Osim toga, dobro je poznato da su zbog slonovače često na meti lovaca i da se dijelovima njihovih tijela ilegalno trguje. Međutim, klimatske promjene bi mogle da situaciju učine još težom.
Ove životinje su osjetiljive na porast temperature, a i njihova otpornost na brojne bolesti je slaba. Osim što će temperatura nesumnjivo rasti, mogao bi da se poveća i broj bolesti kojima su ove životinje izložene, kao i njihova učestalost. Kako je generacijsko vrijeme u ovoj vrsti prilično dugo i nema previše genskih varijacija, prilagođavanje im neće biti lako.
Ipak, najveći problem povezan sa klimatskim promjenama predstavlja potreba afričkih slonova za ogromnim količinama svježe vode. U budućnosti se predviđa da će mnogi regioni Afrike imati teškoće da obezbijede snabdijevanje svježom vodom, a baš u decembru 2019. godine nakon jedne od najgorih suša u posljednjih stotinu godina poznati Viktorijini vodopadi u čijoj blizini se nastanjuje više krda slonova su presušili. Ukoliko ne budu mogli da se njom snabdeju, to bi se odrazilo na njihove svakodnevne aktivnosti, pa i na reprodukciju i migraciju.
Nadu da bi ovim životinjama ipak moglo da se pomogne, uliva činjenica da slonovi već žive u različitim staništima i hrane se raznovrsnim namirnicama.
Polarni medvjed
Jedan od glavnih simbola klimatskih promjena među životinjama svakako je polarni medvjed. Danas je globalno zagrijavanje najizraženije na Arktiku, koji je njegov dom, a u budućnosti će po svemu sudeći biti još ekstremnije. Mada u ovoj vrsti postoji velika genska raznovrsnost i mogućnost širenja populacije, teško je zamisliti njihov život bez morskog leda kog će biti sve manje.
Morski led im omogućava da love, putuju i razmnožavaju se, ali osim toga gubitak leda bi znatno uticao i na životinje kojima se polarni medvjedi hrane. I kod bijelih medvjeda, kao i drugih ugroženih vrsta, stopa razmnožavanja je niska a generacijsko vrijeme dugo, što znači da je potrebno da prođe dosta vremena dok sazreju i počnu da dobijaju svoje mladunce.
Kako bi se polarni medvjedi zaštitili od nestajanja, neophodno je identifikovati posljednja “ledena područja”, odnosno dijelove Arktika za koje se predviđa da će sa na njima najduže zadržati morski led i pratiti populacije i njihove rekacije na promjene u količini leda. Ukoliko se ispostavi da će bijeli medvjedi u budućnosti sve više vremena provoditi na kopnu, potrebno je osigurati da se ne nađu na meti ljudi.
Džinovska panda
Među životinjama koje bi usljed klimatskih promjena mogle nestati nalazi se i ona koja je na logou same Svjetske organizacije za prirodu, džinovska panda. Naime, bambus koji čini oko 90% pandine ishrane, i sam je u velikoj mjeri ugrožen zbog klimatskih promjena, tako da bi ova vrsta u budućnosti mogla gotovo u potpunosti da ostane bez hrane. Pogodni uslovi za rast bambusa pomjeraju se ka višim nadmorskim visinama, ali problem predstavlja to što bambus ima sporu stopu kolonizacije i zbog toga vjerovatno neće moći da se prebaci na druga područja dovoljno brzo. Tako da iako pande mogu da migriraju u odgovarajuća područja, njihov glavni izvor hrane to ne bi mogao.
Dodatni izazov za džinovske pande predstavlja poljoprivreda, krčenje njihovih prirodnih staništa i razvoj infrastrukture. Trenutno pande žive na nadmorskim visinama većim od onih na kojima čovjek može da se bavi poljoprivredom, ali klimatske promjene će promijeniti uslove i njihova sadašnja staništa će postati pogodna za uzgoj usjeva i ispašu stoke. Kako bi pande opstale, neophodno je da se njihova staništa održavaju i obnavljaju, ali i da se sije bambus čiji je genotip prilagođen toplijoj klimi.
Sisar koji je već izumro
Dok mnogim životinjskim vrstama u budućnosti prijeti opasnost ukoliko ne budu uspjele da se prilagode ili pronađu nova staništa, jedna vrsta sisara je već nestala. Smatra se da je mali glodar Melomys rubicola prvi sisar koji je izumro zbog klimatskih promjena. Ova vrsta je živjela samo na jednom australijskom ostrvu čiji dio od 1998. godine tone, pa se vegetacija drastično mijenja, a sisar je izgubio oko 97 odsto svog staništa. Već godinama niko nije uočio nijednu jedinku ovog glodara, istraživači su 2016. objavili da je vrsta izumrla, a to je početkom ove godine zvanično objavila i australijska vlada.